Promašeno pismo V. Holjevca Milanu Bandiću

Nakon posljednjih lokalnih izbora – pokojni Većeslav Holjevac sigurno bi Milanu Bandiću uputio pismo. Naravno, kad bi to bilo moguće. Znajući ponešto o Holjevcu (jednom od nekolicine velikih zagrebačkih gradonačelnika) – vjerujem da bi pismo izgledalo približno ovako:

Druže Bandiću!

Vidite što je navika. Trebao sam zapravo, u duhu današnjeg političkog “bontona”, započeti sa “Štovani gospodine Bandiću”. No, to mi teško ide. Isto kao što ne bih mogao izgovoriti onu kićenu učtivost iz našeg današnjeg Sabora: “Uvaženi kolega”. Posebice ako tog kolegu baš i ne uvažavam naročito. Nažalost – staromodan sam. Pa, ako vam je draže ili ako baš želite – možemo započeti s “Gospodine Bandiću!” Za nekoliko godina, ako me makar donekle poslušate, napisat ću zahvalu, koju ću tada s lakoćom i zadovoljstvom započeti sa “Štovani gospodine Bandiću”.

Pišem vam jer ste me neko vrijeme poprilično često spominjali. Obično je ispadalo da je Holjevac nešto započeo, a Bandić će to nastaviti, dovršiti, nadograditi ili zaokružiti. Molim vas da do daljnjega s tim prestanete. Nismo isti. Za sada. Uštedite mi tako ono “okretanje” u mojem sadašnjem boravištu, na koje sam po narodnom vjerovanju obavezan kad se s nečim žestoko ne slažem. Ne namjeravam se uplitati u dnevnu politiku Zagreba. No dozvolite da upozorim na neke razlike između onoga što smo moja ekipa i ja učinili za Zagreb i onoga što za taj grad činite vi (zajedno sa svojim prethodnicima – od stjecanja neovisnosti do danas). Samo još jedna prethodna napomena: ipak ima nešto u čemu već sada postoji sličnost. To je onaj veliki trenutak i zadatak koji ponekom gradonačelniku u neredovitim vremenskim i prostornim intervalima ponudi grad u svojem silovitom i ne uvijek predvidivom razvitku. Zagreb je i danas pred jednim takvim prostornim skokom – pred svojim trećim pohodom u ravnicu. Taj je pohod ona vaša jedinstvena prilika. Ili – previsoko postavljena letvica… Ja sam ponudu grada u svom vremenu prepoznao. I učinio ono što se od mene očekivalo. Razmaknuo sam granice Zagreba stvarajući pretpostavke da se u razdoblju poleta ne zaguši u preusku prostoru te da u svom širenju najprije markira ključne parametre i točke tog rasta kako bi u mirnijoj atmosferi i bez vremenske stiske mogao bogatije i kvalitetnije popuniti nastale međuprostore i sanirati šavove između starog i novog. Vaši su prethodnici, nažalost, smanjili naslijeđeno područje Zagreba koje je već bilo u njegovu sastavu. Tako su stvorili špekulantski “kotao” u kojem se prekomjernom i zbijenom izgradnjom problemi samo beznadno gomilaju, a urbani kaos i kolaps nezadrživo buja. Danas je prostorna lepeza Zagreba, oslonjena na Medvednicu – mnogo veća nego ikad. Sastoji se od “gradskog” i “metropolitanskog” područja. Ovo potonje čini velik dio sadašnje Zagrebačke županije, koja poput ovratnika s istoka, juga i zapada obavija glavni grad. Ta se lepeza i dalje širi.

Sva nekadašnja relativno mala povijesna naselja oko glavnog grada danas su samostalni gradovi i općine. Svojim eksplozivnim rastom pokazuju da su zahvaćeni tim procesom pretapanja u jedinstveno metropolitansko područje Zagreba. Nedostaje međutim sinkronizacija. A ona ne može biti učinkovita bez svojevrsne institucionalne integriranosti cijelog područja o kojemu govorim. Prije ili kasnije, tako integriran prostor mora postati i sastavni dio teritorijalnog ustrojstva države. Nevažno je hoće li se on zvati Grad Zagreb, zagrebački distrikt ili nekako drukčije.

Taj obruč povijesnih naselja oko Zagreba kao i prostranstva u kojima su smještena, svi ste vi prepustili samo politici malih lokalnih zajednica, skidajući sa sebe odgovornost za mjerilo tih politika kao i za činjenicu da je većina procesa u tim prostorima samo posljedica metropolitanskog utjecaja Zagreba kao političke, ekonomske i kulturne metropole Hrvatske. Pripremili ste i dalje pripremate time još jedan krug zapreka ili barem teškoća na koje će grad naletjeti u svojem za sada stihijskom širenju. Istovremeno ste onemogućili da se prostornim i urbanističkim konceptom unaprijed makar i samo prometno suvislo povežu te bolje organiziraju osnovne prostorne jedinice prepoznatljive i rastuće metropolitanske regije glavnog grada.

Dakle – u centru suženog Zagreba dopuštate pa i stimulirate špekulantsko nagomilavanje sadržaja koje taj prostor više ne može podnijeti – dok na obodu grada bujaju deseci kvadratnih kilometara “divlje”, poludivlje i legalne ali nesuvisle izgradnje. To je vaša vizija velikog Zagreba! Nikako se ne mogu domisliti po čemu bi ona trebala sličiti mojoj viziji glavnog grada. Zato još jednom molim da malo odgodite svoje samoproglašenje nekakvim mojim nasljednikom u povijesti razvitka Zagreba. Rekao sam da nas u Hrvatskoj svakako čeka proces regionalnog redefiniranja cjelokupnog nacionalnog prostora. A u tim promjenama sudbina, uloga i značaj zagrebačkog prostora imat će posebno mjesto. U tom trećem pohodu Zagreba u ravnicu vama možda pripada mjesto inicijatora. A ostvarenje će biti jedna od najsloženijih prostorno-planerskih i urbanističkih, komunalnih, infrastrukturnih i arhitektonsko-graditeljskih operacija u povijesti grada. Vrijeme je i više nego dozrelo.

Kad uspoređujem svoj i vaš zadatak – mislim da sam zapravo dobro prošao. Trebao sam prijeći ili preskočiti Savu i staviti gradu na raspolaganje slobodne ledine na desnoj, južnoj obali. A vi? Morate pretopiti u jedinstveno novo gradsko i prigradsko tkivo jezgre povijesnih naselja oko grada, očuvati ladanjsku i ruralnu baštinu zagrebačkog polja, zacrtati i očuvati koridore magistralnih komunikacija i infrastrukturnih sustava svih vrsta, kojima će se taj veliki metropolitanski organizam povezati međusobno ali i s prometno nesređenim dosadašnjim gradskim područjem, markirati nove i ravnopravne gradske sekundarne centre, ublažiti pritisak na staru povijesnu gradsku jezgru (Grič, Kaptol, Donji grad), očuvati Medvednicu, zaštititi nove ravničarske zone i prirodne vrijednosti ravnice, otvoriti mogućnosti kontakta metropolitanskog Zagreba sa zagorskom podsljemenskom zonom…

Vi raspolažete silnom radnom i organizatorskom energijom, povezanom s natprosječnom ambicijom. Vaš je oslonac fantastično organizirana mreža odanih suradnika, koji su gotovo svi do jednoga u svojevrsnu osobnu odnosu prema vama. Mogu shvatiti da sve to u našoj današnjoj demokraciji predstavlja rijedak zbroj talenata neophodnih u borbi za vlast. (Meni je bilo lakše: taj dio posla obavljala je Partija.) Vjerojatno će vam nabrojene sposobnosti, pored vještine da se svaki put ponovno svidite grupacijama pa i pojedincima među običnim ljudima – osigurati još neko vrijeme pobjedu na svaki izborima. To znači da ćete suvereno vladati baš svim bitnim političkim, ekonomskim i društvenim potencijalima metropole. Moći ćete vladati gradom. A trebali biste zapravo naučiti – služiti mu.

Dva su bitna područja, na kojima je mudro upravljanje Zagrebom važno za budućnost grada ali i cijele Hrvatske. Jedno je prostorno-plansko (i urbanističko), prometno, infrastrukturno i gospodarsko integriranje Zagreba s njegovom regijom. Drugo je povezivanje metropole sa svim velikim i većim gradovima, stvarnim i mogućim središtima napretka radi dogovorna stimuliranja izabranih težišnih pravaca gospodarskog i društvenog razvoja Hrvatske, a ne samo zagrebačke regije ili samo “zapadne dijagonale” (kad taj problem ravnomjerna razvitka već ne zna ili neće rješavati država). Nemojte me pokušati uvjeravati da je za jedno i drugo potrebno mijenjati zakone, administrativnu strukturu zemlje ili da to znači preuzimanje funkcija same države. Sve se to može postići i suradnjom s jedinicama lokalne samouprave na metropolitanskom području Zagreba (Zagrebačka županija!), odnosno aktiviranjem sekcije velikih i većih gradova unutar Saveza gradova i općina Hrvatske. A u toj vrsti stvaranja organizacione interesne infrastrukture vi ste očito majstor. Ostaje još samo problem vrhunskih suradnika i suradničkih institucija, kod kojih politička ili osobna vjernost ne bi smjela biti osnovni kriterij izbora i angažmana. A na vama će biti da realno procijenite vrijednost neovisne stručne komponente u opsluživanju razvoja grada i da samo na njoj i dobroj intuiciji zasnujete zajedničke strateške odluke i pravce djelovanja. Ne nabrajam sustavno, ali svega toga će biti – sada mi se čini – suviše i za jedan hiperaktivni gradonačelnički život. No nije na vama da sve to ostvarite. Vaše je da inicirate i precizirate viziju te da stvorite ustrojstvene temelje za njenu realizaciju. Najzad će vam sigurno u pomoć priskočiti i sama naša troma država.

Na kraju napominjem da su mi u koncipiranju ovog pisma pomogli mnogi moji suradnici i suvremenici, koji danas više također nisu živi, ali čije sam znanje, stručnost i profesionalno poštenje uvijek visoko cijenio. “Umiljavanjem” biračima može se možda i dugo ostati na čelnoj poziciji jednog grada. Ali velikim gradonačelnikom postaje se samo ako se za dugovječan život grada uradi nešto zaista sudbonosno.

Želio bih u ovoj svojoj tišini čuti kako sami sebi govorite: Možeš ti to, Milane! Moraš!

V. H.

Napomena: Pismo je svojedobno sročio potpisani povjesničar umjetnosti i konzervator. Pokazalo se vrlo brzo da je dotični bio zaista velika naivčina!