Propast nezavisne kulture?

Klubovi za nezavisnu kulturu Močvara i Mama nikad nisu imali veći upitnik nad sobom nego u posljednja dva tjedna, otkako je Grad Zagreb, odnosno Vijeće za urbanu kulturu i kulturu mladih pri zagrebačkom poglavarstvu izostavilo njihove programe iz raspodjele sredstava za kulturu u tekućoj godini. To je tijelo Poglavarstva također zanijekalo važnost i kvalitetu djelatnosti organizacijama koje rade na oživljavanju urbanog prostora za javnost i kulturno stvaralaštvo (a takve su BLOK i Platforma 9,81), što je svojevrstan apsurd, budući da bi se Vijeće upravo njima trebalo intenzivno baviti.

Brojke govore same: Močvara je s gradskih 120 000 kuna spala ove godine na nulu, isto se dogodilo i klubu Mama koji je prijašnjih godina dobivao iz tog izvora 150 000 kuna, Platforma 9,81 je ostala bez svojih 80 000 kuna, dok je BLOK dobio 50 000 kuna za godišnje programe – mnogo manje od prošlogodišnjih 160 000 kuna. Inicijativa koja je kao svojevrstan medijski protuudar promptno pokrenuta iz redova obespravljenih institucija, isticala je kako je Grad nepravedan prema onima koji godinama “sistematično, konstruktivno i kritički” djeluju na oplemenjivanju kulturnog stvaralaštva u metropoli.

Stilski dosta efektno (iako dosad još bez pravog fizičkog učinka), čelnici iz zakinutih udruga odaslali su medijima apel kojim od Gradskog poglavarstva traže reviziju odluke Vijeća za urbanu kulturu, pri čemu su tonom pravednog prkosa isticali kako ne žele žicati ni moljakati nego kako žele da pravila raspodjele sredstava za sve vrijede isto.

Apokaliptični ton

Najglasniji su u toj kampanji bili predstavnici Mame i Močvare. Na prošlotjednoj konferenciji za novinare, održanoj u klubu na Savi, stvar je prikazana kao debela tragedija: jedina dva javna prostora u gradu kojima raspolažu predstavnici nezavisne scene, ostala su bez gradskog novca. “Močvarac” Kornel Šeper je kao bizarnost iznio podatak da se Poglavarstvo u službenim priopćenjima koristi definicijom urbane kulture koja je prepisana iz programa Močvare, a podsjetio je da je prije dvije godine - kad se također dogodilo da je Grad u raspodjeli novca previdio taj klub – gradonačelnik Milan Bandić potpisao Deklaraciju o nezavisnoj kulturi i mladima u razvoju Grada Zagreba kojom se gradska vlast obvezala na suradnju s nezavisnom kulturnom scenom i mladima na rješavanju prostornih problema.

Apokaliptični ton nezavisnih kulturnjaka nije slučajan ni bezrazložan. Korisno je znati da je Močvara prvi neprofitni klub u gradu koji osam godina intenzivno i s uspjehom organizira koncerte, projekcije, izložbe, radionice i festivale. Osnovala ga je 1999. godine grupica entuzijasta okupljena oko Udruženja za razvoj kulture. Vlastitim su sredstvima unajmili prostor u Runjaninovoj ulici u Zagrebu gdje je osnovan klub, a naredne godine dobiva od grada na korištenje prostor tvornice Jedinstvo u kojemu djeluje i danas. Osnovna močvarna načela su sadržajan program, uključivanje mladih u rad i stalna medijska prisutnost – pridržavajući se njih, klub je postao svojevrsni model promjena u društvu izvan uskih mainstream institucionalnih okvira. Godišnje u različitim programima Močvare sudjeluje oko 70 000 ljudi. Ipak, sve te argumente u Poglavarstvu smatraju nedovoljnima: niti jednu od 3 867 000 kuna namijenjenih kulturi u gradu nije Močvara zaslužila ove godine, pa se tako nije našla ni na popisu 86 raznovrsnih programa čije je ostvarivanje Grad Zagreb odlučio financijski pomagati. Kako je klub Attack već ranije zatvoren, a sad i Močvara i Mama ostaju bez sredstava, postoji mogućnost da Zagreb ostane bez ijednog nezavisnoga gradskog prostora.

Sergej Goran Pristaš iz Zagreba - kulturnog kapitala Europe 3000 razloge zakidanja udruga vidi u činjenici da predstavnici urbane kulture zauzimaju kritički stav prema gradskoj vlasti, što “nekom očito smeta”. Zanimljivo je, iako ne i simpatično, što klubovi nisu službeno obaviješteni o odluci Vijeća nego su to saznali na Internetu. Prije uplitanja novinara u priču, na njihove upite o razlozima uskraćivanja dodjele sredstava nije odgovoreno.

Zamagljivanje priče

U Močvari se žale kako glavni čovjek za kulturu u Gradu Zagrebu, Duško Ljuština, pokušava javnosti zamagliti oči igrom brojki tvrdeći da su izdvajanja programskih sredstava za nezavisnu kulturu sa 75 milijuna kuna veća od izdvajanja za institucionalnu kulturu od 52 milijuna kuna - pritom prešućujući da gradske institucije uz navedenih 52 milijuna kuna za programske troškove dobivaju još 360 milijuna kuna za hladni pogon i plaće, a da u programska sredstva za nezavisnu kulturu s druge strane ulaze i sve državne kulturne institucije kao što su HAZU ili Akademija dramskih umjetnosti, etablirane profesionalne umjetničke organizacije kao što su Zagrebački solisti, poslovni subjekti kao što je Zagreb film, velike organizacije koje vrše funkciju javnih ustanova kao što je Glazbena mladež, pa čak i aktivnosti samog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Ne baš tako naprednom matematikom, lako se dođe do izračuna da alternativnoj kulturi preostaju tek dva i pol milijuna kuna.

Kako ipak sve ovako zanimljive priče imaju po nekoliko slojeva a protagonisti im se rijetko kad dijele u tabore “bijeli” i “crni”, tako se čini da su se i u Močvari malo zaigrali s brojkama i shvatili matematiku ofrlje, dakle onako kako je prema njihovim optužbama, to učinio i Ljuština. Potonji, naime, negira optužbe s druge strane:

Te su udruge ukupno dobile 525 000 kuna za tekuću godinu: Autonomni kulturni centar dobio je 50 tisuća kuna, Multimedijalni institut i Mama 345 000, Blok 50 000, Platforma 9,81 25 000, Klub Tura 20 000 i Močvara 35 000 kuna, plus sredstva iz međugradske suradnje.

Pozadina priče

Zbunjujuće. Riječ je, kako je prozvano Vijeće iznijelo na konferenciji za novinare u petak, o tome da su klubovi prešutjeli da su dobili sredstva od drugih vijeća pri Poglavarstvu, a na sva zvona govorili o jednome koje im je uskratilo sredstva.

Za obmanjivanje javnosti u maniri hrvatskih političara, na kakvo nas stalno navikavaju, ne valja previše gorljivo optuživati Močvaru i Mamu, budući da su – bez obzira na podršku drugih gradskih vijeća – ipak ostali zabrinjavajuće kratkih rukava. Iznos od 35 000 kuna izdvojen iz gradske kase za Močvaru još je dovoljno malen da se prešuti.

Intrigantnijom od suhih brojki čini se pozadina priče, odnosno razlozi nevoljkosti kojom Banidićevo Poglavarstvo potpomaže spomenute alternativne institucije. Teško je zamisliti da će ikad biti obznanjeno takvo što – ali ne čini se nesuvislom čak ni nečija pretpostavka da je “afera Močvara” ustvari odmazda nezavisnim kulturnjacima zbog otpora prema komercijalizaciji Cvjetnog trga.