Biserka Cvjetičanin  

Proširena Europa i kultura

kolumna

Mogli bismo reći da se još nedavno o Europskoj uniji raspravljalo, uglavnom, s političkog i ekonomskog stajališta. Kultura je bila daleko od prioriteta, usprkos naporima brojnih kulturnih institucija, udruga, mreža i pojedinaca da u procesima europske integracije kultura zauzme središnje mjesto. Promjene su se zbile u posljednje vrijeme, pa predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso poručuje: “Pitanje što Europa može učiniti za kulturu i što kultura može učiniti za Europu dobilo je novi smisao hitnosti”. I dalje: “Kultura nas povezuje, drži zajedno”.

Europa je zajednička svijest

Sredinom travnja u Luksemburgu, zemlji predsjedateljici Europskog vijeća, održan je međunarodni forum na temu proširene Europe i kulture: Ponovo otkriti Europu.. Forum se odvijao u znaku znamenite rečenice Jacquesa Delorsa: “Europa nije teritorij, ona je zajednička svijest”. U nizu okruglih stolova posvećenih, između ostalog, kulturnom identitetu i Europi kako je vide umjetnici, raspravljalo se o proširenju Europe i promjenama koje je proširenje izazvalo. Na samom početku, Jacques Rigaud, savjetnik u francuskoj vladi, postavio je pitanje je li “proširenje” uopće pogodna riječ. Potvrdno je moguće odgovoriti, objašnjava Rigaud, jedino ako se smatra da je prethodno Europa bila zatvorena i ograničena, “amputirana” u jednom svom dijelu; ulaskom novih zemlja, riječ je prije svega o ponovo otkrivenoj Europi, “o fundamentalnom jedinstvu njenih pluralnih kultura kojih korijeni dopiru do zajedničke kulturne baštine koju je svatko obogaćivao na svoj način”. Izazovi su sada pred tom “ponovo otkrivenom Europom”, jer na kulturnom planu ona postaje sasvim novi subjekt: s prodorom intelektualaca, umjetnika, mreža, cirkuliraju nove ideje i uspostavljaju se novi dijalog i suradnja.

U jednom članku prije dvadesetak godina Milan Kundera pisao je kako za centralno/istočne Europljane riječ Europa ne predstavlja geografski, nego duhovni pojam. Na toj su razini prije svega šanse “ponovo pronađene Europe”. Na prvom je mjestu komunikacija, smatraju sudionici foruma, jer komunikacija oduvijek potiče stvaranje novih znanja i novih vrijednosti, znači otvaranje društava i kultura jednih prema drugima. Kada je Rigaud govorio o “amputiranoj” Europi, naglašavao je njezinu zatvorenost: otvaranje i komunikacija u proširenoj Europi omogućuju dijalog između različitih kultura, nove načine interakcije, sudjelovanja, suradnje. S upoznavanjem i razumijevanjem, jača i poštivanje kultura, odnosno njihova šansa za integriranjem u globalne razvojne procese.

Druga je šansa u afirmaciji kulturne raznolikosti i kulturnog pluralizma. Danas društva postaju sve više multikulturalna, a s proširenom Europom, svjedoci smo afirmacije kulturne raznolikosti koja će, kako je naglasio jedan sudionik, ostati hallmark europske politike. Kulturna raznolikost je veliki potencijal za budući razvoj Europske unije. Šansa je to i za demokratizaciju kulture, proces koji obuhvaća sve segmente sociokulturnog života: za još fragilne nove demokratske institucije, to prije svega znači demokratizaciju komuniciranja između različitih kultura.

Mobilnost je još jedan značajan aspekt, osobito mobilnost mladih i umjetnika koji u najvećoj mjeri pridonose izgradnji “zajedničke svijesti”, stvaranju i održivosti interkulturnog dijaloga.

Novo koncipiranje kulturnih politika

Proces proširenja prilika je za novo koncipiranje kulturnih politika. I na ovom je forumu naglašeno da kultura i kulturne politike nisu bile prioriteti u prvom razdoblju europske integracije, te i danas kultura ostaje iza drugih sektora, premda su promjene uočljive. Kulturne politike se mijenjaju pod dvostrukim utjecajem tranzicijskih procesa i europskih integracija. To se odnosi i na Hrvatsku: kulturna politika trebat će se adaptirati novim uvjetima koji će nastati integracijom Hrvatske u Europsku uniju.

Osim intenzivnijim istraživanjima kulturnih politika, trebat će se posvetiti i drugim istraživanjima utjecaja proširenja na kulture novoprimljenih zemalja kao i kandidata, jer se (osim u audiovizualnom sektoru, copyrightu i kulturnoj baštini) takva istraživanja gotovo i ne provode. Istraživanja bi mogla ukazati i na rizike proširenja. Na forumu je postavljeno pitanje hoće li se u proširenoj Europi ljudi identificirati s proširenjem, odnosno dati proširenoj Europi istinsku potporu. Rasprava koja se kretala oko definiranja pojma europskog kulturnog identiteta i jačanja europske svijesti istodobno je išla u pravcu potvrde kulturnih identiteta – individualnih, kolektivnih, nacionalnih itd. jer, kao što je naglasio jedan sudionika, ukoliko europska integracija predstavlja izazov za identite i kulture, onda se s time suočavaju sve europske države, bez iznimke.