Segmenti urbanološke datoteke tromostovlje projekta Ars Publicae
SAVSKI TRG
"Ključ leži u slojevitosti i složenosti lokacije, i to u širem smislu. Simbolično, radi se o mjestu na kojem grad, odnosno Savska ‘udara’ u Savu. S druge strane, za mnoge prigradske putnike, ali i pješake koji most prelaze pješice, ovo su svojevrsna ‘vrata grada’, prvi dojam o gradu koji se ponavlja svakim novim dolaskom. U budućnosti, ovo bi mogla biti točka gdje će biciklisti, sportaši i rekreativci iz tramvaja i autobusa izlaziti na nasip, na rijeku. Ne treba zaboraviti ni studente iz doma Stjepan Radić. Radi se dakle o višestrukoj dinamici i višestrukim značenjima."
(Dominko Blažević, arhitekt)
"Jedini prostor u kontaktnoj zoni Savskog mosta koje je u gorem stanju od njega je upravo prostor okretišta. Iznimno bitna prometna točka u gradu, veliki protok ljudi i isto tako veliki potencijal koji ni nakon više od trideset godina otkako je kolni promet skrenut na Jadranski most nije uređen niti valoriziran. Kao i uvijek, ideje i planovi postoje ali nikako da dođu na red."
(David Kabalin, arhitekt)
"... funkcije koje trenutno ispunjava nisu jedine mogućnosti tog prostora. Vidim mogućnosti novih sadržaja koji bi se mogli organski uklopiti u postojeće. Prostor nije daleko od centra. Povezan je s ostatkom grada. Povezan je s Jarunom. Studentski dom je u blizini. Rijeka je u blizini. To sve podiže njegove mogućnosti. Trg uređen s obzirom na to i s obzirom na potrebe ljudi koji trenutno u njemu najviše borave bi aktivirao mogućnosti prostora i podigao ga, čime bi prostor mogao postati pristupačniji, ugodniji, a i funkcionalniji."
(Tara Ivanišević, umjetnica)
"Prostor okretišta kod Savskog mosta zapao je u svaštarenje nastalo spontanim procesom, a posjeduje neadekvatnu sadržajnost i neadekvatni dizajn. Funkcionira kao tranzitno mjesto, kao okupljalište u kojem ne znaš što ti je činiti. Dok čekaš nekako ti nije drago što bivaš u tom prostoru. Znaš da je Sava u blizini, ali te ne vuče. Osjećaš vodenu atmosferu, ali je ne možeš dotaknuti."
(Tajana Jaklenec, arhitektica)
"Neostvareno, bučno, šareno i konfuzno. Vidim ga (Savski trg) dijelom nekoliko većih sustava urbane infrastrukture: kao dio savskog parkovnog pojasa, kao intenzivno korišteni prometni hub, no najviše kao izrazito bitno mjesto u urbanoj povijesti Zagreba."
(Igor Ekštajn, arhitekt)
"Prostorno gledajući, savsko okretište neugledan je i neugodan prostor, a iz socijalne perspektive, prostor iznimne dinamike i životnosti."
(Marija Barović, arhitektica)
"Važno je sačuvati njegovu prostornu dinamiku, protočnost koju taj prostor posjeduje samom kontingencijom potreba grada i njegovih građana. On je rijetko dinamično mjesto kontakta južne i sjeverne obale. Potrebno je nadograditi protočnost programima koji omogućavaju djelomično zadržavanje prometa, prilagoditi sve to nekom novom vizijom dijela gradskog prometa, svakako rasteretiti terminal, ali protok i promet istaknuti. Bilo bi pogrešno oduzeti tu dinamiku i protočnost. Mjesto ne treba romantizirati kao neko lijepo mjesto uz vodu uvodeći sadržaje i programe koji su sezonski. Dakle, pustiti i nadograditi mjesto u svoj njegovoj postojećoj napetosti te mu istu još dodatno istaknuti novim programima."
(Aneta Mudronja Pletenac, arhitektica)
"Smatram da je upravo Savski trg igralište za koncepte mješovite upotrebe. Prostorna memorija korištenja terminala postoji i mislim da bi je bilo loše mijenjati. Analitički gledano, nova konfiguracija bi trebala u pojedinim dijelovima prepoznati i važnost kvalitete mraka i mogućnosti nekontroliranog, gotovo mističnog kretanja kroz prostor, a da pritom ne ukine tokove i stvorene navike, pogotovo pješačke."
(Dino Belamarić, arhitekt)
"Ako prostor Savske ulice promatramo kao jednu od osi – ulaza u grad, a prostor neposredno oko rijeke Save kao zonu prostornosti i tjelesne razonode, prostor mogućeg budućeg Savskog trga trebao bi ponuditi prateće i komplementarne programske sadržaje, te zadržati intermodalni karakter."
(Branimir Rajčić, arhitekt)
"U navali osvjetljenja, moronske kolektivizacije, okrupnjavanja i poistovjećenja, beskrajno sam sretan što postoji prostor gdje je sve upravo suprotno i gdje je nominalno sve dozvoljeno. U budućem oblikovanju upravo očekujem naglasak na očuvanju tog samoformiranog spektra funkcija i fenomena."
(Dino Belamarić, arhitekt)
"Smatram da to ne bi trebao biti običan trg..."
(Dubravka Vranić, arhitektica)
SAVSKI MOST
“Savski je most jedno od ključnih mjesta u memoriji grada, jedna od njegovih žarišnih točaka u prošlosti i u sadašnjosti. Mjesto na kojem se susreću, križaju i sudaraju tokovi. I kao što često biva kod javnih prostora, i on sadrži naznake mogućih korištenja i potencijalnih intervencija. Ključno bi bilo da se most, koji se već više od trideset godina koristi isključivo kao pješački, napokon i tretira kao takav.”
(David Kabalin, arhitekt)
“Prijedlog ovog projekta (za Savski most) je dodana vrijednost ionako nužnoj rekonstrukciji mosta kroz formiranje dnevnog boravka grada. Kako svaki boravak želi imati atraktivan pogled, tako se unutar Tromostovlja na Savi i centralne pozicije našeg mosta bira pogled prema najzagrebačkijem od svih mostova, Zelenom željezničkom mostu. Prema njemu se tako okreću dva dodana elementa, vidikovac iz cortena, kao tiši, i adrenalinska konzola iz rešetke, iznad rijeke, kao intenzivan prirodni/urbani doživljaj okoliša pojačan staklenom ogradom, visinom, samim tokom rijeke...”
(Jadranka Polak, arhitektica)
“Savski most je toliko očigledno inspirativan i pogodan za najrazličitije interpretacije i zahvate, da bi bilo idealno uključiti što više arhitekata i kreativaca u tu priču. Zagreb zna prokockati ovakve prilike, primjera je previše, pa bi trebalo što prije senzibilizirati javnost za ovu temu.”
(Dominko Blažević, arhitekt)
RIJEKA
"(Okretište) Savski most je tranzitno mjesto, što znači da je to prostor izraženog priljeva ljudi, prometa i informacija te je kao takav i prostorni odraz svoje primarne funkcije. Kao mjesto dnevnih unutargradskih migracija te onih iz prigradskih naselja u grad, ono je snažnije orijentirano prema gradu odnosno urbanoj osi Savske ceste, dok blizina Save u današnjoj slici tog prostora ne igra značajnu ulogu – rijeka korisnicima tog prostora ostaje negdje iza, periferno."
(Tomislav Soldo, arhitekt)
"Deindustrijalizacija uz sve dobro poznate društvene i prostorne posljedice ima i jednu neočekivanu i potencijalno jako dobru baš za temu Savskog kupališta. Zagađenost rijeke je postala stvar prošlosti, obnovio se njen riblji fond i bilo bi zanimljivo ispitati postoje li uvjeti da se građani ljeti opet kupaju u Savi."
(David Kabalin, arhitekt)
"Prostor nije oblikovan da izrazi prisutnost rijeke, iako se do rijeke može spustiti na nekoliko mjesta."
(Tara Ivanišević, umjetnica)
"Kontakt s rijekom ne mora nužno biti fizički."
(Dubravka Vranić, arhitektica)
"... za odnos s rijekom tu su ljuljačke pod mostom, labirint koji se formira sezonski od bala sijena dobivenih košnjom uz rijeku, uvijek popularna ribičija, energija za rasvjetu dobivena iz snage vode ili samo pogled uz kavu iz termosice…"
(Jadranka Polak, arhitektica)
"Prostor Tromostovlja ima golemi potencijal zbog svoje frekventnosti i raznolikosti posjetitelja. Svi sadržaji bi trebali biti namijenjeni građanima, a ne isključivo privatnim uslužnim djelatnostima. Zašto se naš grad na toj poziciji ne bi spustio uz vodu s kulturnim sadržajima i jasnim režimom korištenja, kao u nekim drugim europskim gradovima? Takve prostore trebalo bi podrediti prvenstveno kulturno-društvenim sadržajima, zatim sportsko-rekreacijskim, a ne zagušiti ugostiteljskim djelatnostima i nepreglednim terasama lokala poput Tkalčićeve i Bogovićeve."
(Vlatka Blakšić, dizajnerica)
“Savski trg je ključno mjesto za ostvarivanje kontakta grada sa Savom jer se na istome mjestu on stoljećima i odvijao.”
(David Kabalin, arhitekt)
“Mikrolokacijske promjene svakako su dobrodošle, (...) to je prostor velikog značaja, umrežen u razne urbane sustave. To su sve naravno slojevi koji pridonose bogatstvu i potencijalu prostora Tromostovlja, ali ga u isto vrijeme stavljaju u nekakvu pat poziciju. Na primjer, teško je raditi smislene mikrolokacijske promjene na inundaciji koja je dio najvećeg gradskog, ali i regionalnog infrastrukturnog sustava – Savskog nasipa – a s kojim nitko ne zna što učiniti i kako se prema njemu postaviti.”
(Igor Ekštajn, arhitekt)
“Kontakt s rijekom – neposredni ili posredni preko rubnih zona, nedvojbeno je kvalitetan element u kreiranju jednog javnog prostora, a prije svega zato što bi njezino prisustvo privuklo neke nove korisnike. Pluraliteti u korištenju javnih prostora krucijalni su faktor njihove održivosti. Međutim, treba imati na umu da bez obzira na izmještanje ili prisutnost okretišta, to će mjesto i dalje biti mjesto ‘ulaska’ u grad i kao takvo ono će ostati tranzitno. Ne treba idealizirati i romantizirati prostor dodjeljujući mu karakteristike nekih drugih javnih gradskih prostora. Upravo i jest bogatstvo grada u kolažu različitosti.”
(Tomislav Soldo, arhitekt)
TERMINAL
"Važno je sačuvati njegovu prostornu dinamiku, protočnost koju taj prostor posjeduje samom kontingencijom potreba grada i njegovih građana. On je rijetko dinamično mjesto kontakta južne i sjeverne obale. Potrebno je nadograditi protočnost programima koji omogućavaju djelomično zadržavanje prometa, prilagoditi sve to nekom novom vizijom dijela gradskog prometa, svakako rasteretiti terminal, ali protok i promet istaknuti. Bilo bi pogrešno oduzeti tu dinamiku i protočnost. Mjesto ne treba romantizirati kao neko lijepo mjesto uz vodu uvodeći sadržaje i programe koji su sezonski. Dakle, pustiti i nadograditi mjesto u svoj njegovoj postojećoj napetosti te mu istu još dodatno istaknuti novim programima."
(Aneta Mudronja Pletenac, arhitektica)
"Nisam pristalica nikakvih jakih infrastrukturnih programa uz samu obalu Save (hidroelektrane, ‘intremodalni savski kolodvor’). Intermodalni kolodvor s bus terminalom bi trebalo definitivno predviđati u južnom dijelu grada tim više što takav sadržaj traži park&ride, parkiralište velikog kapaciteta, što je primjerenije predviđati na prilazima gradu. To je već opće mjesto u planiranjima uređenijih gradova u EU."
(Borislav Doklestić, arhitekt i urbanist)
"Kompletna nebriga i zapuštanje tog prostora pokazuje odnos grada, a pogotovo prometnih ureda i instituta, prema javnom gradskom prometu i rješavanju te problematike. Sva se sredstva i snage usmjeruju na rješavanje i poboljšanje individualnog kolnog prometa."
(Niko Gamulin, arhitekt i urbanist)
"... sistem intermodalnog kolodvora trebao bi biti na području Novog Zagreba i to tamo gdje se spajaju pruge iz smjera Velike Gorice i Karlovca. Prostora ima dovoljno, npr. rasadnik Zrinjevca i prostor između dviju pruga. Priključak na Aveniju Dubrovnik, i dalje na Jadransku aveniju te na tramvajske pruge su tamo bolji. Osim toga, autobusi koji se i danas nalaze na terminalu Savski most, apsolutno svi imaju linije prema Novom Zagrebu pa bi premještanjem terminala na južnu stranu rijeke manje opterećivali Jadranski most, Selsku i Savsku cestu."
(Zoran Hebar, arhitekt i urbanist)
PARK ZA KAJZERICU
"Kajzerica je nekad bila jedan veliki zeleni park: Prizemni individualni objekti s vlastitim parkom oko kuća, tj. može se reći da je svatko imao vlastiti park, jer naselje tako bilo koncipirano. Masovna kolektivna izgradnja na nepromijenjenoj parcelaciji dovela je do današnjeg apsurda, a o prometnicama širine niti tri metra da i ne govorimo. Slobodnu površinu, jedinu koja je preostala u Bencekovićevoj ulici neophodno je ostaviti kao javni gradski prostor – park."
(Niko Gamulin, arhitekt i urbanist)
"(Park za Kajzericu) nije samo inicijativa za javni park tamo gdje takav sadržaj nedostaje, već je i zahtjev za odgovornim upravljanjem gradom. Park na predloženoj lokaciji jest i pauza od (pre)izgrađenog: nužna praznina koja uopće znači – grad."
(Saša Šimpraga, publicist)
NATJEČAJ
“Preuređenje se najavljuje već godinama, a nadam se da će ići preko javnog natječaja i da se na kraju neće realizirati samo kao popločavanje kaldrme mramorom i postavljanje Tiskovog kioska s nadstrešnicom. Ima potencijala da zaživi kao prostor koji nije samo tranzitan nego i javni prostor na kojemu se zaustavljamo i provodimo vrijeme, a to se može kroz kvalitetno osmišljeno arhitektonsko-urbanističko rješenje.”
(Katerina Duda, sociologinja i umjetnica)
“Natječaj svakako da, i to u dvije etape. Anketni, urbanističko programatski da se vidi tko uopće ima pojma o analizi tako kompleksnog prostora, a potom te timove pozvati u arhitektonsko-urbanistički natječaj. Potrebno je maksimalno postrožiti uvjete i uvesti klauzulu interdisciplinarnih timova, ali bez javnog mnijenja koje se može uključiti kasnije.”
(Dino Belamarić, arhitekt)
“… javni arhitektonski natječaj jedini je ispravan put do rješenja na aktualne problematike grada, njegovih stanovnika i korisnika. Odgovor na kompleksna pitanja poput ovog nikad nije jednoznačan a nekad ni ispravan samo iz perspektive (jedne) struke. Nužno je uključiti širinu mijenja struke a kroz izlaganja i javne diskusije doći do najboljeg rješenja. (…) istaknula bih da je most spojnica između dvije strane, pa ga možemo i simbolički tako interpretirati.”
(Marija Barović, arhitektica)
“Prostor budućeg trga trebao bi se rješavati u dva javna natječaja. Prvi bi trebao biti anketni, s mekšim programskim propozicijama, da se vidi koji se sve scenariji na tom prostoru mogu dogoditi. Nakon analize rezultata prvog natječaja, mogle bi se napraviti kvalitetne programske podloge za drugi natječaj, za uređenje cijelog prostora.”
(Branimir Rajčić, arhitekt)
“Sudeći po dosadašnjim natječajima i ‘uređenim’, ‘urbanim’ prostorima koji niču po Zagrebu, vrlo često uspijevamo odabrati loše rješenje, potrošiti više nego što je potrebno i dobiti prostor lošije kvalitete. Nadalje, nije svejedno kako je natječaj uopće postavljen, pa čak i je li zadatak realno postavljen da bi se ostvario, tko i kako žirira, mijenjaju li se zahtjevi nakon provedenog natječaja i koliko se poštuje nagrađeni projekt kroz izvedbu. Uzmite samo slučaj Kvaternikovog trga za primjer takve smiješne prakse. Čini mi se i da često pogrešno kritiziramo isključivo arhitekte jer sve to uključuje mnoge druge.”
(Morana Rozić, arhitektica)
“Dobro pripremljen i proveden javni natječaj je jedini ispravan put, no ta se vrijedna tradicija u zadnje vrijeme svjesno zanemaruje te se često nekvalitetni projekti ostvaruju izravnom narudžbom. No spomenute različite ‘pretenzije’ na lokaciju tipičan su primjer stihijskog i neodgovornog pristupa uređenju javnih gradskih prostora, koji nije nužno rezultat nečijih svjesnih nečasnih namjera, već često posljedica ‘sistemskih’ bolesti našeg društva: aljkavosti, površnosti, nemara i nekompetencije.”
(Igor Ekštajn, arhitekt)
“Bojim se svakog projekta koji će voditi Grad jer će te projekte zapravo voditi i programirati zainteresirani investitor po modelu ‘retardiranog partnerstva’ kako je to jednom lijepo formulirao Boris Podrecca.”
(Borislav Doklestić, arhitekt i urbanist)
“Bilo bi šteta da se prostor preuredi, a da se ne iskoristi njegov potencijal ili, još gore, da mu se preuređenjem oduzmu neki pozitivni elementi. Preuređen prostor će takav ostati barem neko vrijeme, tako da osjećam da je važno da se napravi temeljita analiza kako bi se došlo do najboljeg rješenja. Ne može se voditi rješenjima koja se doimaju kvalitetnima samo na papiru ili šablonskim rješenjima koja ne uzimaju u obzir specifičnosti prostora i potrebe korisnika.”
(Tara Ivanišević, umjetnica)
“Za svaki javni prostor treba postojati raspis javnog natječaja. Uopće sama mogućnost ičeg drugog osim javnog natječaja odraz je (ne)zrelosti i (ne)zainteresiranosti gradskih struktura i društva općenito za brigu o javnom prostoru. Mislim da kao društvo u tranziciji, te s određenim problemima koje ta tranzicija nosi sa sobom, nismo još došli do faze da se ozbiljno pozabavimo pitanjem javnog prostora i njegove socijalne dimenzije.”
(Tomislav Soldo, arhitek