Protuaforizmi

Istražni postupak vodit će se protiv svakog aforizma, posebice ako on upućuje na neki kažnjivi aferizam – affaire, neugodan događaj.

Uvreda je uvijek uvreda nekog veličanstva, koje to nije.

Uvreda je neka vrsta negativnog proročanstva.

Vrijeđaju se uglavnom oni koji su dostojni uvrede.

Strah od zatvora zapravo je strah onih koji za to imaju jakih razloga.

Dijamanti su vječni, ali vlast to nije, pa dijamanti mogu biti utjeha onima na vlasti.

Za one koji imaju dijamante, koja je razlika između uvrede i blagoslova.

Za one koji imaju dijamante između medalje i pljuske ne mora biti velike razlike.

Pljuvanje je polemika siromašnih duhom, u redu, ali što ako siromašni duhom nisu siromašni dijamantima. Simbolično duh je dijamant, ali što to znači posjedniku pravih dijamanata.

Uz prave dijamante silovanje postaje olako dano obećanje.

Silovanje je ljubav onih koji osim organa vlasti nemaju ničeg između nogu.

Dijamanti su vječni, ali i mrtvi su vječni, posebice ako su poginuli u velikoj bitci za tuđe dijamante.

Mrtvi su moćna legija. Nažalost, živi to ne mogu znati dok nisu unovačeni.

Potraži savjet među mrtvima i sve oživi oko tebe.

Mrtva munja življa je najživljeg magarca.

Nebo nije ni živo ni mrtvo, ali je pitanje tko ga i kako koristi kao argument, a ne samo kao nebo.

Zvijezde nisu ni mrtve ni žive, zato su tako sjajne.

Ministar, ta velika riječ aludira na vlast u poziciji prave crkve: ministerium upućuje na kopulaciju mysteriuma i policijskih postrojba.

Vjernici sile možda mogu zamijeniti prave vjernike, ali samo silom, koja Boga ne moli.

Dvije posve zamjenjive ikone su ove: ministerium i mysterium, a borba za vlast počinje onog trenutka kad se rad nekog ministra počinje očitovati kao čisti mysterium.

Kad je riječ o radu javnih tijela, valja znati da ispod javnih prometnica teče pravi promet u oba smjera, ali u nimalo mirisnim oblicima.

Opunomoćenik javnosti mora znati da javnost bježi kao luda od viška moći.

Od viška moći samo vlast ne boli glava.

Sveze između javnosti i javnih vlasti su posve ministeriozne ili su slične onima koje povezuju žene i javnost u sintagmi javnih žena. Jer što bi bila uopće neka institucija u službi javnosti, ako ne bi bila i posve realno otjelovljenje prostitucije u službene svrhe.

Da je javnost skliska ili opasna ideja dokazuju to i naše javne službe koje svako malo javnosti prodaju banane i majmune koji se skližu na banama.

Kada su pojeftinile banane, to je moguće znak banana u znaku države.

Ili pak država u znaku banana, svejedno.

Sveta formula da je politika kurva, zapravo je blasfemija na račun kurva. Zato svečano proklamiram da politika nikako i nikad nije bila kurva.

Ne strada obitelj od ludih nego od pametnih sinova, a slično vrijedi i za tzv. političke brakove.

Lingvistika je mlađa i luđa sestrica politike. U redu, ali čija je mlađa i luđa sestra politika?

Službeni akti vlasti uvijek su u prvome redu iskazivanje praznine mozga u prvim redovima.

Najnovija vijest iz naših novina: bijeli bračni par dobio crno dijete. To je najbolji znak koliko je majka priroda postala bolesna i izopačena, gotovo kao naša porezna služba. Naime, za malo rada na crno, ona okrutno i trenutno šalje obavijest o doživotnoj kazni: crno dijete.

Približavaju se izbori, pripazite na sve veću pornografiju tzv. aktova vlasti. Primjerice, gradska vlast služi rušenju povijesne jezgre na posve zakonit način.

Ubijanje stvarnosti ima svoju lošiju varijantu u ubitačnoj stvarnosti.

Rješenje mirovinskog problema: umjesto mirovine poslati metak na odgovarajuće adrese.

“Demokracija je proces. Kafkin Proces” tako piše na jednom zidu. Kao da nam je Kafka kriv za sve ono što nam je naša invalidna demokracija donijela, a osim svega pitanje je hoće li nas i naš stid nadživjeti.

Istražna tijela, pa to je kao da debelo crijevo istražuje rad mozgovnih vijuga.

“Službeni akt” je likovna i pornografska činjenica, u prvome redu.

Država vas uvijek ili drži neslavno na životu ili vas šalje u slavnu, junačku itakodalje - smrt.

Sankcije protiv nezakonitog nošenja odore moraju pogoditi najprije zakonite nositelje odora uhvaćene in flagranti u nečasnim ili nezakonitim radnjama. Tranzicijske zemlje upravo vrve od zakonitih nositelja odora u nezakonite svrhe.

“Društveni svijet” oglašava se kroz usta opunomoćenika, koji često brkaju gornje i donje otvore na štetu većine.

Kao što liječnika ne čini bijela kuta, tako ni ministra ne čini imenovanje za ministra.

Sila nije u oružju nego u odgovarajućem govornom aparatu, koji se može izraditi u svakoj zubnoj ambulanti, pa manjak pameti može se nadoknaditi ugrađivanjem odgovarajućeg jezičnog aparata. Riječ je o aparatu vlasti u posve Pascalovu smislu.

U jeziku se rađa autoritarna vlast, ali u njemu i umire.

Zašto je jezik mekan i ostaje zauvijek mekan, to zubi ne znaju. Zato i otpadaju prvi oni najtvrđi.

Sve što raste nikako nije tvrdo, iako u odgovarajućim Komorama uzimaju ozbiljno samo ono tvrdo što raste pod prstima.

Ukidanje riječi “sramota” ne ukida samu sramotu, naprotiv.

Ukidanje vijesti o krađama ne ukida nego širi polje kradljivcima.

Oni su lopate prodavali zajedno s puškama, dajući tako naputke o pravoj namjeni pušaka. Ali uskoro nije bilo više lopata, pa su prodavali samo puške.

Između ljubiti i ubiti samo je jedno malo slovo, ali u tom slovu je čitav pakao i čitavo nebo. Neki to nikada neće naučiti.

Lopuža živi od nadmoćnosti posve moralne prirode: ukrasti nikako nije isto što i ubiti..

Moralno kljasti imaju dodatan jezik, koji im raste umjesto bolesne noge ili glave.

Bolesti uma su posve nevidljive, osim kad je sve kasno.

Nema zrcala za bolesti duše. Osim općih.

Onaj tko ne zna živjeti na vrijeme, ne zna ni umrijeti na vrijeme.

Kada zazvone sva zvona moraš grliti čak i svog župnika. Žene to znaju i zato gledaju na nebesa tako često.

“Imovina Vlade” samo je jedna od neugodnih posljedica “imovine Krune”.

Bez izvrsnika svake naravi demokracija je šuplja riječ.

Viškovi svake vrste, u emocijama, u novcu ili pameti, stvaraju pravu gospodu čak i u najtežim, dakle demokratskim uvjetima.

Nisi ni krenuo korak od vrata i već ti nije lijepo “kao kod kuće”.

Čak i stidljivost ima svoju tržišnu ili jezičnu cijenu. No, javna bestidnost unosi nuancu javne spremnosti na prostituciju.

“Gramatičnost” je ono što lingvisti govore kad ne žele upotrijebiti demokratski izričaj: prihvatljivost. Oni iz te činjenice nikada nisu izveli bilo kakav, pa i najpromašeniji zaključak.

Bolje brojiti glave u glasovanju nego ih razbijati bez glasa.

Polisemija religijskih jezika poravnava svoje dvosmislice i eufemizme jednostavnim militarnim pozivom na opće ljetovanje i plandovanje uma na onom svijetu.

Moliti se je čudan pokušaj trgovačke nagodbe s nebesima.

Moliti se nebesima isto je kao da se molimo gluhoj galaktici ili nagluhoj ideji vječnost.

Opća poplava nepokrivenih transakcija s nebesima, unižava inače sjajnu ideju neba.

Jedna riječ mora pogoditi cilj da bi tisuće riječi imale bilo kakav smisao.

Ubojica koji naoružan ulazi u šumu može legalno tvrditi da je išao u posve nevinu šetnju šumom.

Nevinost zločinaca je nevinost samog zločina, to je njegova druga, može se reći njegova bolja strana.

Zatvori su prepuni nevinih zločinaca.

To da se zlotvor poziva na dragog Boga, njega uopće ne zbunjuje. Zlotvora, a ne Boga, naravno.

Nitko kao neki zlotvor nije svjestan da je čitav religijski discours prepun opasnih eufemizama, pa ih on koristi onako kao što razbojnik koristi neravnu ili šumovitu konfiguraciju tla pri planiranju pljačke.

Opasni eufemizmi u religiji vode do brkanja Krista s čitavom masom baraba.

Jer što ako neka baraba počne običnu pljačku s pripoviješću da on želi umrijeti za svih nas.

Samo dvije barabe na križevima prije svega su primjer ironije. Valjda u smislu da na jednog stanovnika neba porezna uprava nalaže porez u formi dviju baraba.

Aureola se dade tako lako zamijeniti čipkicama i oblačićima.

Jučerašnja retorika za današnji novac.

Ako je u tvojoj glavi biser, čuvaj se lovaca na bisere, koje može zadovoljiti i običan dijamant.

Svi smo mi Opus Dei, doduše jako sumnjivi Opus Dei.

U nekom smislu i ja sam svetac, jer zašto bih inače držao pod krevetom kofer pun svetaca.

Da, da, vrijeme je Božje, ali vremena su vražja.