Prva europska strategija kulture

Prije mjesec dana, točnije 10. svibnja 2007., Europska komisija prihvatila je Komunikaciju (Priopćenje) o europskoj strategiji za kulturu u doba globalizacije o kojoj su europski tiskani i elektronički mediji (između ostalih, i Zarez) informirali tijekom rada na ovom važnom dokumentu, prijedlogu prve europske strategije kulture koja treba pridonijeti interkulturnom razumijevanju i ekonomskom rastu.

Komunikacija afirmira temeljnu ulogu kulture u procesu europske integracije i predlaže kulturnu strategiju za Europu i njene odnose s trećim zemljama. Prihvaćanje Komunikacije rezultat je širokih konzultacija organiziranih tijekom 2006. i prve polovice 2007. godine, koje su obuhvatile sve strukture – od upravljačkih do udruga civilnog društva. Ova nova politička strategija pod nazivom Europska strategija za kulturu u globalizirajućem svijetu upotpunjena je radnim dokumentom Komisije koji opisuje brojne načine na koje Europska unija podupire kulturu. Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso izrazio je tu potporu riječima: “Promicanjem interkulturnog razumijevanja, današnja strategija potvrđuje mjesto kulture u središtu naših politika”.

Ciljevi strategije

Komunikacija prezentira tri glavna cilja koji su međuovisni i zajednički čine kulturnu strategiju za europske institucije, države-članice, te kulturni i stvaralački/umjetnički sektor. Napori za njihovom realizacijom odgovor su izazovima koje na unutarnjem i vanjskom planu pred Europsku uniju postavljaju procesi globalizacije.

Kao prvi cilj navodi se promicanje kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga. To podrazumijeva, između ostalog, veću mobilnost umjetnika i stručnjaka kulturnog sektora, veću razmjenu umjetničkih djela, jačanje interkulturnih kompetencija. Drugi cilj je promicanje kulture kao katalizatora stvaralaštva u okviru Lisabonske strategije. Stvaralaštvo je osnovica društvene i tehnološke inovacije i važan čimbenik rasta i zapošljavanja u Europskoj uniji. Treći cilj zastupa promicanje kulture kao nužnog, vitalnog elementa u međunarodnim odnosima Unije. U vrijeme kada je Unescova Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza stupila na snagu, uz snažnu potporu EU-a, Komunikacija naglašava potrebu otvorenosti prema raznolikosti kako unutar Europe, tako i prema svijetu. U Komunikaciji se predlažu mjere kojima će kultura postati snažniji dio političkog dijaloga sa zemljama partnerima i regijama u svijetu, promicanjem kulturne razmjene i sustavnim uključivanjem kulture u razvojne programe i projekte.

Osobito je istaknuta potpora specifičnim akcijama u ACP (afričkim, karipskim, pacifičkim) zemljama. Predviđa se osnivanje EU-ACP kulturnog fonda kao zajedničke europske potpore distribuciji i, u nekim slučajevima, proizvodnji kulturnih dobara u ACP zemljama. Zadaća fonda bit će jačanje lokalnih tržišta i kulturnih industrija, te bolji i lakši pristup kulturnih dobara ACP zemalja na europskim tržištima.

Otvorena metoda koordinacije

Nove metode rada i novi partneri potrebni za jačanje kulturne suradnje unutar Europske unije temeljit će se na nastavku dijaloga s kulturnim sektorom, uvođenjem otvorene metode koordinacije (OMC) između zemalja-članica i institucija Europske unije koja se već uspješno primjenjuje u područjima kao što su obrazovanje, mladi i socijalna zaštita, te uključivanjem kulture u sve relevantne politike. Ciljevi Europske strategije za kulturu su kompatibilni s Lisabonskom strategijom, ali oni mogu biti podjednako važni i u okviru drugih EU-ovih strategija, kao što je Gothenburg strategija za održiv razvoj – održivost, stvaralaštvo i kultura međusobno se isprepliću. Razvoj kreativnih klastera (grozdova) u europskim gradovima kao što su London ili Berlin primjer su potencijala koje posjeduju kulturni i kreativni sektori za generiranje održivog razvoja u urbanim sredinama koje se susreću s brojnim teškoćama.

U Komunikaciji je navedeno niz preporuka, na primjer o osnivanju Kulturnog foruma, zatim osnivanju virtualnog europskog foruma, s osnovnim ciljem jačanja kontakata i partnerstva. Sve one imaju određeni značaj, ali ostaje pitanje vezano uz naslov strategije – naglasak je na strategiji u doba globalizacije (francuska verzija), odnosno strategiji u globalizirajućem svijetu (engleska verzija), kada smo se već približili kraju tih procesa, kada već sasvim sigurno možemo govoriti o globaliziranom svijetu povezanom nizom interaktivnih komunikacijskih mreža. O kraju globalizacije, između ostalih, pisao je već 2001. Harold James (The End of Globalization), analizirajući pozitivne i negativne učinke tih procesa, uspjehe i neuspjehe. Šest godina kasnije, Europska strategija za kulturu mora se orijentirati prema promjenama i novim fenomenima. Istodobno, u njoj, čini se, nema mjesta za identitet kao stalni proces – identitet Europe spominje se tek jednom, u uvodu, u kontekstu “sposobnosti osiguranja interkulturnih, kohezivnih društava”. Želimo li “novu i proaktivnu ulogu kulture u okviru međunarodnih odnosa”, kako se navodi u Komunikaciji, pitanja europskog identiteta ne mogu se mimoići.