Romaneskni prvijenac Božice Dragaš donosi nesvakidašnju kombinaciju bombastične teme – u ovom slučaju incesta – i vrlo nepretenciozne književne realizacije
Božica Dragaš, Između koljena, Zagreb, Algoritam, 2015.
Postoje književna djela koje vas, nakon što završite s njima, ostave u nedoumici: što sam to upravo pročitao/la i koji stav spram toga zauzeti? Ne mislim pritom na naslove koji vas svojom prosječnošću ili neinventivnošću ostavljaju tupima i neinspiriranima niti na one na drugoj strani spektra – koji donose nešto doista fundamentalno drugačije od svega što ste dotad čitali/e i stoga vam treba vremena da ih procesuirate kako spada. Imam na umu knjige za koje se pitamo i kako ih vrednovati i kako ih kontekstualizirati u odnosu na korpus naših ostalih lektira i na vlastitu povijest čitanja. Za potpisnika ovih redaka u potonju kategoriju spada i prva knjiga Božice Dragaš, koncem prošle godine objavljen roman Između koljena.
Diskretno iznevjeravanje
očekivanja Na prvo listanje, proza ove autorice djeluje zrelo, ali i skromno: pripovijedanje je oprezno ustrojeno, rečenica jednostavna i odmjerena, nema ambicioznih stilskih zamaha niti eksperimentiranja s pripovjednim postupcima. Dragaš piše o sredini koju očigledno dobro poznaje i u kojoj je na svom terenu: to je Zagreb, zagrebački srednjoklasni milje u ovim recesijskim i prekarnim postkriznim vremenima te, konkretno, svijet knjige i bibliotekarstva. Njezina protagonistica Tinka, po zanimanju knjižničarka kao i Dragaš, pomalo je introvertirana vegetarijanka i prakticionerka joge u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima, koja u pripovjednoj sadašnjosti upravo izlazi iz dugogodišnje intimne veze razvijane i održavane u tajnosti. U tom stresnom životnom razdoblju, u njezinom životu pojavljuje se Filip, koji se predstavlja kao njezin polubrat, tj. izvanbračni sin pokojnog oca, s kojim nakon početnog nepovjerenja počinje graditi prijateljski odnos. Dragašina pripovijest bila bi posve nenametljiva, možda čak i nepostojana, da ne sadrži nesvakidašnji središnji motiv i tematsku potku: incest.
Ukratko, Tinkin dugogodišnji ljubavnik, Boris, ujedno je i njezin bratić. Njihova tajna veza, kako se otud i može naslutiti, bila je burna i krajnje stresna rabota bez jasnih moralnih orijentira ili perspektive društvene prilagodbe i stabilizacije. Tragovi koje je na Tinku ostavila veza s Borisom i svjesno i nesvjesno oblikuju njezin odnos s Filipom, čemu doprinosi i činjenica da se klice međusobne privlačnosti javljaju već pri prvome susretu. Također, odnos s Borisom aktivno je oblikovao i Tinkine intelektualne interese: ona istražuje percepciju i tretman incesta u različitim kulturama i društvenim uređenjima, o čemu piše izlaganje, čiji su nam fragmenti dati u tekstu.
Proza za mali ekran
Iako Između koljena nije, kako se to u medijima moglo pročitati, prvo hrvatsko prozno djelo u čijem se tematskom fokusu nalazi (konsenzualni) incestuozni odnos – pripovijest Nježna palisandrovina Milka Valenta pojavila se gotovo tri desetljeća prije – autoričin pristup temi vrlo je pamtljiv, usudimo se reći i originalan. Kombinacija eksplozivne teme i vrlo diskretne, low key književne obrade, tim neobičnija što je u pitanju prvijenac, proizvodi snažan učinak začudnosti. Zanimljiva je i literarno učinkovita autoričina odluka da nam Tinkin odnos s Borisom u cijelosti prezentira kroz flashbackove i tako ga jasno odijeli od pripovjedne sadašnjosti. Tom strategijom ona vjerojatno nastoji izbjeći senzacionalističko mahanje temom incesta u prvome planu, a ujedno se, čini se, želi i distancirati u odnosu na određene žanrovske kodove ljubavne ili erotske proze.
S druge strane, Dragaš nije umakla izvjesnim početničkim boljkama, kao što je pretjerani dokumentarizam. Naime, u nastojanju da se drži poznatoga, ona upadljivo vrti samo one lokalitete, predmete (prije svega knjige), činjenice i sredine koje je neposredno iskusila i upoznala, i čiji je ekvivalent u našoj stvarnosti jasan i nedvosmislen. U tom smislu pokatkad ide u detalj i empiriju do granica iritantnosti; to je svakako bolje nego da ide u drugu krajnost i piše o onome što očigledno ne poznaje, ali donekle kvari čitateljski dojam. Inače, roman se u najvećem dijelu čita glatko i bezostatno posjeduje stanoviti šarm.
Od in medias res početka do polutovorenog kraja, poprilično je sigurno da je dramaturgija suvremenih američkih serija utjecala na Dragaš. Ovaj utjecaj upadljiv je i na planu oblikovanja likova, i na planu dijaloga, i općenito u vrlo serijaličnom (da pokušamo napraviti analogiju s terminom filmičan) načinu pripovijedanja. Naposljetku, više nego kao zaokružena pripovjedna cjelina, Između koljena djeluje kao prvi nastavak serijala. Ovakav dojam potkrepljuje i bilješka o autorici, u kojoj je opisan kao roman kojega će se, vjeruje, jednoga dana rado sjetiti kao prvoga u nizu. Doista, ako već ne na televizijskom ekranu, bilo bi zanimljivo i zabavno pratiti nastavak Tinkinih avantura u pisanoj formi, i vidjeti kamo Dragaš može odvesti svoju nesvakidašnju pripovijest.