Suzana Marjanić  

Prvomajska i prvomajski performansi

Udruženim kreativnim i kritičkim snagama Ana Janjatović Zorica, Željko Zorica, odnosno predstavnici udruge Studija Artless, te Kolektiv Škart, osmislili su izložbu-izlog Kako sv. Josip radnik živi u Prvomajskom naselju u Galeriji Prozori. Gigantske stranice izmišljenoga izdanja zidnih novina postavljene u prozore donijele su članke o Prvomajskom naselju (danas Prilazu sv. Josipa radnika), povijesti Tvornice alatnih strojeva Prvomajska, danas dakako nepostojećoj, izbrisanoj kao što je u stečaju – divnog li kapitalističkog čuda – izbrisana većina tvornica ove zemljice. Izložena je i polica s najčitanijim knjigama godine 1975. iz biblioteke Prvomajske: Šenoa, Kumičić, Novak, Cortes, Tolstoj, Mandić, Flaubert, Cesarec, Kranjčević, Dostojevski, Krleža, Andrić, Davičo i drugi.

Povijest kvarta i tvornice: Prvomajska Naime, projekt Kako sv. Josip radnik živi u Prvomajskom naselju je pokrenula sociologinja Ana Janjatović Zorica. Riječima autorice: “Izložba polazi od istraživanja povijesti izgradnje kvarta – Prvomajskog naselja, u neposrednoj blizini knjižnice, te tvornice Prvomajska koja je financirala gradnju. Intenzivno istraživanje bibliotečne građe iz NSK, osobito tvorničkog časopisa Prvomajac, arhivske građe iz Državnog arhiva u Zagrebu, te svjedočenja nekoliko bivših radnika tvornice Prvomajska daje kolažnu sliku brojnih aspekata teme: vrhunska stručna ekspertiza u izradi kompliciranih i vrijednih alatnih strojeva koja je bila cijenjena u svijetu, socijalna gradnja malih radničkih stanova uz poštivanje ekologijskih principa, odanost tvornici, radu i načelima radničke solidarnosti. Istraživanje je, s jedne strane, potaklo umjetničko preslagivanje i angažiranu kreativnost pozvanih umjetnika, a s druge je željelo potaknuti reakcije lokalnih stanovnika i zabilježiti njihove priče.”

Tvornica alatnih strojeva Prvomajska jedan je od najpoznatijih hrvatskih socijalističkih gospodarskih divova koji je u doba punoga tvorničkoga uzgona i pogona imao 16 tvrtki s više od 7600 radnika. Tvornica je nadalje, kako čitamo na pregledno grafički dizajniranim zidnim novinama, imala poslovne veze s više od 40 zemalja pa je tako 1973. postala i dioničar i partner prve meksičke tvornice alatnih strojeva Fanamher. Riječ je o razmjerima međunarodne suradnje kakvu od dana kada je opasno zaživjela Tuđmanova rečenica tipa Bombardirovič/ć Šajkovski “Imamo Hrvatsku”, nijedna HR tvornica nije realizirala. No, imamo dakako političare uključene u malverzacije svih vrsta, i to toliko da se možemo samo čuditi kojom su to brzinom i u kojoj su to količini svladali gradivo “ukradi, sagradi vilu, ščepaj i kreiraj crni fond”. Kolektiv Škart (Đorđe Balmazović Žole i Dragan Protić Prota) u navedeni se projekt nadovezao sa svojim zidnjacima, i pritom od brojnih materijala na temu Prvomajske odabrao pjesmu Žul (u značenju žulj) radnika-pjesnika Luke Belobrka iz zbornika pjesama metalaca iz tvornica bivše države, objavljene 1977. godine, a na koju je u građi o Prvomajskoj naišla Ana Janjatović Zorica. Dio je pjesme zatim obrađen na škartovski način i apliciran na zidnjake koje su izradile muške vezilje, a dodatno gaffa trakom na jednom je izložbenom izlogu bio apliciran modificiran početni stih “Gledim, kaj gledim?” Škartovci su tako u svome neodadaističkom duhu modificirali taj stih u prvomajsku aktivističku poruku – “Gledim, gledim kaj? Bil je maj i opet je maj! Onaj je maj 3 x 8 daj, a ovaj maj otimaj! Si ste vi (da ne velim kaj...) zaslužili → proljeće? obranili → maj?”

I sve je to bilo izloženo tih nekoliko tjedana na izlozima-izlošcima Galerije Prozori, inače jedinstvene galerije takve vrste u našoj regiji koju vodi kustosica Irena Bekić. Projekt se nastavlja u srijedu 12. lipnja u 19 sati, u knjižnici S. S. Kranjčevića u sklopu Dana Pešče, kada će se održati razgovor o Prvomajskom naselju i Tvornici uz goste Željka Vegha, Zvonka Kvaternika i Branimira Milčića.

Izvedbeni prilog Završno promotrimo koja je dva performansa izveo Željko Zorica Šiš u okviru navedenoga projekta, odnosno u okviru ovogodišnje prvomajske proslave, a koje je onda naknadno uklopio u izložbeni projekt u vezi Prvomajske. Pritom je umjetnik zbog svoje intervencije u performansu koji je izveo u službenom dijelu prvomajske proslave (dakle, u sindikalističkom prosvjedu), bio vrlo brzo uklonjen, a to je performativno sanitarno uklanjanje obavila redarska služba.

Odnosno riječima Željka Zorice Šiša: “Prvi performans izveden je prilikom dolaska organizirane i čuvane sindikalne povorke na Jelačić plac. Kolona se kretala Ilicom i bila je zamišljena poput Love parade. Na vrhu radničke igle policija na motorima i u landroverima. Na službenom čelu protesta, milio je polako kamion s instaliranim razglasom s kojega su grmjeli refreni poznatih hitova. Na te refrene ali i na pozive animatora s kamiona iz kolone se čulo odobravanje ili pak negodovanje praćeno zvižducima i trubljenjem. Iza kamiona buku je dizao vatrogasni automobil. Ja sam se pak povorci, i to njenom vrhu, zalijepio kod Frankopanske ulice. Bio sam odjeven pristojno crveno. U prvom dijelu hoda držao sam A4 papir na kojem je bio isprintan znak novog branda – tri osmice – 8 8 8. Osam sati rada! Osam sati odmora! Osam sati kulturnog uzdizanja! Ispod tog papira držao sam znak novog proizvoda pod imenom Premijer kojeg sam želio reklamirati. No čim sam zamijenio listove, redarska služba me je maknula iz kolone. Cijeli performans je snimljen i bit će iskorišten za nove reklamne spotove kojima će se ukazivati na vrijednosti novog proizvoda – Premijer. Moto reklamne kampanje Artlessa biti će riječi prisege koje izgovaraju premijer i članovi hrvatske vlade prije stupanja na dužnost. ‘Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.’”

Za razliku od ovoga službenoga performansa, odnosno intervencije u službenome dijelu prvomajske proslave, drugi je performans Željko Zorica Šiš izveo u neslužbenom dijelu proslave, na ulazu u maksimirsku šumu kod raspela sa zlatnim Isusom. Riječ je inače o bitnom psihotoposu istočnoga dijela grada. Naime, zamjetno je u tramvajima da se većina putnika/ica, i to mahom mlađe generacije (rođene krajem 80-ih i početkom 90-ih), prekriži u trenutku prolaza pored zlatnoga raspela.

Odnosno, riječima Željka Zorice: “Jednako kako sam sindikalnu i radničku strogo kontroliranu akciju i protest iskoristio kao podlogu za osobni probitak tako sam akciju ponovio i ispred raspela čiji poočim Josip ‘po duši je bio pravednik, tj. svetac, po dostojanstvu Marijin suprug, muž nebeske kraljice, a po zanimanju othranitelj Isusa, Sina Božjega. Bio je ponizan, skroman i šutljiv, nikada se nije uzdizao ili hvalisao pred ljudima. Josip je imao čast, da su mu kao glavi obitelji, bili poslušni i Isus, Sin Božji i Marija, Majka Božja. Josip zajedno s Marijom i Isusom čini Svetu obitelj. Svetkovina sv. Josipa slavi se 19. ožujka a 1. svibnja je spomendan sv. Josipa radnika.’ Ispred raspela sam stajao mijenjajući papire sa znakovima 888 i Premijer. Pokraj mene su prolazili ljudi žureći na prvomajski grah ili su se pak vraćali već obavljena posla.”

Uvođenje novoga brenda s tri osmice umjetnikovo je prisjećanje na zoru Prvog maja 1886. godine kada je diljem SAD-a organizirano 5000 štrajkova u kojima je sudjelovao oko 340 000 radnika. Tada su u tim masovnim demonstracijama radnici nosili transparente na kojima su bile ispisane tri osmice. Izvikivalo se vrlo borbeno: “Od danas radnik ne smije raditi više od osam sati!” Još samo jedna od performativnih utopija, diluvijalno udaljena od ove tehnokratske stvarnosti, a da paradoks možda bude potpun – navedena brojka označava beskonačnost. Nakon provedenoga istraživanja u vezi Svetoga Josipa Radnika, Marijinoga zaručnika i hranitelja Isusa Krista, a koji je još 1687. godine odlukom Hrvatskog sabora proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda, pokazalo se kako je većina radnika u Hrvatskoj religiozno orijentirana (neki kažu “osviještena”), i tako je u toj ironijskoj strukturi nastao prvi proizvod pod brandom 888 nazvan Premijer, kako nadalje pojašnjava umjetnik, derivatni financijski proizvod Credit Default Swap – kupoprodaja rizika nekog izdavatelja za određenu premiju. Tu se možemo prisjetiti profetske opomene Charlesa Bukowskog iz njegovih dnevničkih zapisa The captain is out to lunch and the sailors have taken over the ship: “Kapitalizam je nadživio komunizam. Sada mu jedino preostaje da sam sebe proždere.