Raspjevani travanj

Ovogodišnja Jazzarella i Proljetna revija jazza ponajprije će ostati upamćene po gostovanju i nastupima iznimnih vokalnih glazbenih umjetnica u Zagrebu u razmaku od dva tjedna. Dvije od njih nastupile su na All Women festivalu što se treći put održao u dvorani ZKM-a od 10. do. 13. travnja. Riječ je o Tamari Obrovac i njenom Transhistria ansamblu, te kvintetu Diane Reeves. Čast da Jazzarellu prvi put otvori jedna hrvatska glazbenica u zaista impresivnoj međunarodnoj konkurenciji imala je upravo Tamara Obrovac. Kako smo čuli, organizatori i u budućim izdanjima žele ugošćivati hrvatske glazbenice, što je hvalevrijedan potez, no isto tako bi se trebali pomiriti s činjenicom da toliko kvalitetnih, posebnih i međunarodno etabliranih u nas jednostavno nema.

Sva tri pridjeva iz prethodne rečenice jasno povezujemo s Tamarom Obrovac koja je u posljednjih desetak godina, osim predanog rada u etabliranju vlastitog izričaja, sa svojim prijateljima glazbenicima predstavljala Hrvatsku na gotovo svim kontinentima s nemalim uspjehom. Time se može pohvaliti mali broj glazbenika u nas, pa ćemo slijedeće izdanje dočekati sa strepnjom što se tog dijela Festivala tiče, pogotovo u konkurenciji dama za čije je nastupe u Zagrebu ove godine bio kriterij bio: najbolja u svojoj kategoriji (violina, klarinet, glas) po izboru najuglednijeg jazz časopisa Downbeat.

Kaleidoskopski pristup

Naravno da malo što može sputati Tamaru Obrovac i njezin međunarodni Transhistria Ensemble, u kojemu osovinu veselja uz nju čine kontrabasist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić. Ostala dva člana, gitarist Uroš Rakovec iz Kranja i Fausto Beccalossi iz Brescie daju cijeloj priči poseban šarm, posebice talijanski glazbenik, od kojega smo čuli zanimljiva sola, uvijek u dobroj komunikaciji s ostatkom banda. Čini se da je i Tamara Obrovac svoj izraz malo više zaokužila u glazbenom smislu –s njezinim tekstovima to nikada nije bio problem – pa nastup na Jazzarelli nije bio toliko otkačen koliko je velik dio publike očekivao i kako njeni koncerti često i završavaju. Ipak, prisnost i kontakt s publikom njen su vječni adut, koji je i ovaj puta dobro iskoristila. Svi oni elementi koji glazbu Tanare Obrovac čine prepoznatljivom – vodnjanski dijalekt, istarsko zvukovlje, čakavština – nisu jazz, kako mnogi često žele osporiti njezin izraz, ali su originalni i ponajprije iskreni i na neki način pokazatelj kako danas glazba funkcionira i na kraju nalazi svoje mjesto pod suncem.

Vrlo sličan put odabrala je i Maria Jo?o, o čijem ćemo nastupu više reći malo kasnije. U svakom slučaju, izbor za hrvatsku predstavnicu na ovogodišnjoj Jazzarelli nije mogao biti logičniji i u potpunosti se uklopio u ono što je slijedilo narednih dana. Posljednji dan Festivala bio je rezerviran za prošlogodišnju najbolju jazz pjevačicu po izboru Downbeata Diane Reeves i njezin kvintet. Iako osnovu posljednjeg albuma When You Know uz nju čine dva gitarista, od kojih je samo Romero Lubambo nastupio u Zagrebu, glazbenica je na turneju povela bend sastavljen od redom izvrsnih glazbenika. Neupitna tehnička komponenta bila je nadopunjena izvrsnim nastupom, u kojemu je Diane Reeves očarala svojim kristalnim glasom, ali je i sama bila impresionirana mjestom nastupa i odgovorom publike na svoj nastup. Osim standarda poput Solitude, One For My Baby, Softly As In A Morning Sunrise, Our Love Is Here To Stay, Child is Born, u kojima je ponudila nešto intimniji pristup, često uz izvrsnu pratnju Romera Lubamba na akustičnoj gitari, čuli smo stari dobar blues, funky, pa i nešto od soula i R&B. Taj kaledioskopski pristup osvojio je publiku, koja je do samog kraja i ostanka posljednjeg glazbenika i glazbeno sudjelovala u cijeloj priči.

Nepatvorena radost

Zaključak raspjevanog travnja pripao je možda i najsugestivnijoj glazbenici u ovom nizu. Riječ je o već spomenutoj portugalskoj glazbenici Mariji Jo?o, rođenoj u Mozambiku, koji je u njenom glazbenom izrazu ostavio trajan trag. Posljednje tri godine, koliko traje njeno poznanstvo s norveškim klaviristom Janom Gunnarom Hofom (nastupio na prošlogodišnjoj Proljetnoj reviji s tenor saksofonistom Željkom Kovačevićem), koji je s njom nastupio u Zagrebu, stvorena je zanimljiva kombinacija, u kojoj su naoko dva vrlo različita svijeta (hladni sjever i topli jug) spoznala mnoštvo stvari koje ih povezuju i u glazbenom smislu.

Te jednakosti isprepletene su bogatim izrazima svakog od njih dvoje, posebice Marije Jo?o, koja naprosto pršti od energije i čije pjevanje uvijek iznova (već je nastupala u Zagrebu sa klaviristom Mariom Laginhom) dokazuje njen status jedne od najuzbudljivijih pjevačica Starog kontinenta. Utjecaji Afrike jasno se mogu osjetiti ponajprije u nepatvorenoj radosti kojom ova glazbenica pristupa izvedbama, a to je itekako karakteristično za Crnu Afriku. Uz to, njezin je glazbeni izraz prošaran i elementima Dalekog Istoka i općenito se u sredstvima svoga izražavanja ne libi posegnuti za najrazličitijim vrstama artikulacije.

U toj službi je i njen scenski nastup: ples je osnovni pokretač, a i otkačeno modno izdanje svjedoči o vedrom i pozitivnom pristupu Marije Jo?o. Sve to je iz naše perspektive slušatelja bilo doista prvoklasna glazbena poslastica, u kojoj nas je to dvoje glazbenika prije svega osvojilo svojom jedinstvenom glazbom. Treba pohvaliti i publiku svih triju koncerata o kojima pišemo, jer je uvijek u velikom broju pohodila koncerte, što svjedoči o povećanom interesu, kakav još prije tri-četiri godine nije bio ni približno takav. To je dobra garancija, ali i obaveza za organizatore da i u narednim izdanjima zagrebačkoj publici omoguće kvalitetne programe.