Autor će vas zabaviti svojom duhovitošću, ali ne toliko da biste imali razloga očekivati da ćete ga pratiti i do kraja knjige
Mnoštvo bezrazložnih epizoda i vrlo tanka priča (ako je o priči, pa i o pričama moguće govoriti) autora Ivana K. predstavlja se kao roman Tribina istok. Knjiga počinje objašnjenjem: autor Ivan K. potpisuje se tako jer, uvjeren je, ime Ivan Kovačić prečesto u imeniku, a i literaturom opterećena kratica K., očito, više mu odgovara. Dakle, autor ne spominjući, ali uključujući i slavnu literarnu konotaciju Kafkina junaka Josefa K. stvara zamku koju pokušavate pronaći do kraja djela, ako ste uporni. Jer umišljaj Ivana K. ili neko “specifično” čitanje Kafke koje nije razvidno unutar Tribine istok ostaje sve što bi između Ivana K. i Josefa K. moglo biti zajedničko. K i točka.
Ivan K. u Tribini istok zabavit će vas svojom duhovitošću (slušatelje Radija 101 mnogo manje nego druge, jer oni su dobar dio tih duhovitosti čuli na spomenutoj radiopostaji), ali ne toliko da biste imali razloga očekivati da ćete ga pratiti i do kraja knjige, ako vam to nije “službena dužnost”. Svojedobno, dok je literatura za mlađe čitateljske uzraste imala specijalizirane nakladnike i biblioteke (ne brojne koliko prepoznatljive), roman Ivana K. očekivali biste među literaturom onih koji su još uvjereni da zaljubljivanje kao takvo i banalno gubljenje mladenačkih dana, izrijekom predočeno, mogu biti literatura.
Djelo Tribina istok nudi neka zrela stajališta svog autora, prije sociološka nego literarna (što je pitanje prezentacije), a nakon romana svijesti, rijeke, romana reda i nereda, ovom bi se mogla pripisati upornost da se potpiše roman pa ma što se smjestilo između korica. Nasuprot svemu rečenom, Ivan K. nije literarno netalentiran čovjek, ali za razliku od mnogih mladih koji svoj literarni talent testiraju na poeziji, on kao da se toga nije dosjetio. Šteta, jer njegov poetski naboj, sposobnost da se stvori izričaj između iznenađenja i atmosfere, da se pojave primijete i definiraju, nije ponuđen u pravom mediju. Između gramatičkih problema (s kojima ponekad kreće i u duhovitost) do primjedbi o svijetu koji ga okružuje, Ivan K. nabraja sličice kojih je pun svaki život, ali koji zbog toga nisu literatura.