Ravnodušno i kaotično spajanje niza sukobljenih identiteta

Slaven Tolj (rođen 1964. u Dubrovniku) od kraja osamdesetih intenzivno se bavi vizualnom umjetnošću (performansi, ambijenti, fotografija, akcije). Također je od 1988. voditelj Art radionice Lazareti u Dubrovniku. Premda je jedan od međunarodno priznatijih domaćih umjetnika, koji je sudjelovao na brojnim uglednim grupnim izložbama poput Documente X, Kunsthalle Fridericianum u Kasselu, 1997.; na Bijenalu V, Cetinje – Dubrovnik – Tirana, 2004.; Interrupted games, Galerie für Zeitgenössische Kunst, Leipzig, 2004.; Serial Cases_1Acquaintance, Cake and Coffee, Faculty for Art and Design, Ústí nad Labem, Češka, 2006.; Arteast Collection 2000+23, Moderna galerija Ljubljana, 2006.; History Started Playing With My Life, Israeli Center for Digital Art, Holon itd., relativno rijetko izlaže svoje radove, osobito u Hrvatskoj.

Grad – nacija – država

Temporalan, procesualan i nereprezentativni karakter njegovih radova i emotivne napetosti koje generira posljedica su intenzivnog bavljenja performansom i neokonceptualnom umjetničkom praksom. Rodni grad Dubrovnik, u kojemu Slaven živi i umjetnički djeluje, igra središnju ulogu u njegovu radu. Za autora, čin izlaganja performativne je prirode, to je pokušaj uspostavljanja intenzivne i radikalne komunikacije koja inicira dijalog s mjestom, vremenom, samim sobom, publikom. Opsesivno tematiziranje lokalnih društvenih problema suočava se s nizom osobnih, intimnih preokupacija i dilema. U umjetnikovim radovima prisutan je jak osoban naboj, ponekad eksplicitno izražen, no češće tek naznačen ili sakriven. Snažna autorova prisutnost u realizaciji radova najvidljivija je čestim involviranjem vlastitog tijela, osobito tokom performansa. Takva vrsta umjetničkog izričaja nosi i svojevrsnu nelagodu, ona je uvijek i pokušaj izražavanja, imenovanja traume. Izvorište traume locira se prostorno i povijesno. Dakako, to je Grad, koji je ujedno i mjera kojom se stvarnost i identitet interpretiraju, izbjegavaju ili suočavaju. Kroz temu grada pokušava se istražiti čitav niz kompleksnih i fluktuirajućih, tek na marginama zamjetnih veza između socijalnog, političkog, povijesnog, ekonomskog i kulturnog habitusa grada. Uz niz osobnih doživljaja grada, umjetnikovi radovi uvijek vuku jasne paralele s napetim odnosima grad – nacija – država. Grad pritom postaje sinegdoha u kojoj se širi društveni odnosi zaoštravaju, radikaliziraju, sudaraju.

Slavenov odnos prema Dubrovniku određen je ambivalentnim doživljajima; iskustvima devedesetih koja su dramatično transformirale grad i njegove stanovnike, ali i rapidnom tranzicijskom preobrazbom koja je taj fragmentirani prostor revitalizirala na najgori mogući način, pretvorivši ga u zasićeni konzumerističko-turistički rezervat, u kojem je erozija javnog prostora i socijalnih relacija poprimila devastirajuće i nepovratne razmjere. Prekinute igre (1993.)?paradigmatski su autorov rad koji definira odnos spram devedesetih i imenuje specifične teme koje iz njih?proizlaze. Prekinute igre primjenjuju i neke specifične umjetničke postupke koje će obilježiti budući rad.?Otkrivanje (percipiranje) neke postojeće, zatečene situacije u urbanom tkivu grada i njezino izmještanje?u kontekst umjetnosti, te specifična poetičnost kojom umjetnik određene lokalne probleme transcendira na opću razinu fragilnosti ljudskog postojanja – provlače se i izložbom Patriot u Galeriji Nova. Dok su proteklih godina reference na devedesete bile manje prisutne i diskretnije istaknute, izložba Patriot vraća se upravo tamo, na mjesto kolektivne traume, u hrvatske devedesete, koje u sadašnjem trenutku, u kojem esencijalna uloga nacije tek prividno pada u drugi plan, problematizira kao još uvijek nezavršenu dekadu koja trasira sadašnjost i falsificira prošlost, određujući našu budućnost. Izložba Patriot sastoji se od nekoliko međusobno povezanih recentnih radova (video, performans, instalacija) koji tvore izložbenu cjelinu.

Simbolično mjesto identiteta i povijesti grada

Zahvaćajući u probleme označavanja memorije mjesta i erozije javnog prostora u kojem se politika identiteta na dramatičan i apsurdan način spaja s konzumerizmom i spektaklom, izložba pokreće niz pitanja vezanih uz autentičnost nametnutih vrijednosti, ponajprije pitanja rodoljublja artikuliranog iz nekoliko perspektiva: relacije dubrovačkih devedesetih i sadašnjeg trenutka te one dalje, slavne prošlosti grada, razdoblja Dubrovačke Republike. Središnji dio izložbe Patriot transpozicija je postojeće memorijalne sobe iz palače Sponza u podrum Galerije Nova u Zagrebu.?Sponza je jedna od najreprezentativnijih dubrovačkih palača i simbolično mjesto identiteta, povijesti grada i njegove memorije. Za vrijeme Dubrovačke Republike Sponza je bila carinarnica i mjesto trgovine, a danas je u njoj smješten Državni arhiv, koji čuva ključne povijesne dokumente. U jeku poslijeratne rekuperacije u Sponzi je postavljena memorijalna soba u kojoj se nalaze fotografije 139 muškaraca i mladića poginulih u obrani Dubrovnika. Fotografije poginulih branitelja u prostoru galerije ne transponiraju samo izvornu memorijalnu sobu, nego i njezin nedjeljiv kontekst koji umjetnikov rad zapravo tematizira. Nasuprot memorijalne sobe, u Sponzi se nalazi i jedna od tipičnih kičastih suvenirnica koje su u jeku komercijalizacije preplavile Dubrovnik. Prostor atrija Sponze svakodnevno se iznajmljuje za razna događanja: svadbene večere, kongrese, marketinške evente, modne revije, festivalske programe... Sponza je svojevrsno paradigmatsko mjesto u kojem se ravnodušno i kaotično spaja niz sukobljenih identiteta. Rezignirani pogledi poginulih ljudi s fotografija uzetih mahom s njihovih osobnih dokumenata postaju metafora za nemoć kojom stanovnici Grada “promatraju” spektakularne društvene promjene koje ubrzano i nepovratno mijenjaju njihov životni prostor, a koji se urušava do neprepoznatljivosti. Kako je istaknuo Jens Haaning, danski umjetnik koji je nedavno boravio u Dubrovniku u sklopu programa Art radionice Lazareti: “Sve dok se nisam suočio s pogledima ljudi s fotografija u memorijalnoj sobi nisam mogao detektirati tko su oni, zapravo, lokalni stanovnici Grada, kako oni izgledaju”. Galeriju transponiranu u memorijalnu sobu umjetnik minimalno, ali scenično upotpunjuje svjetlosnim efektima nalik onima u noćnom klubu. Sličan paralelizam provlači između crno-bijelih portreta branitelja i njima kontrastiranih preuzetih motiva televizijskih najava reklama – u kojima nad prepoznatljivim šarenim dubrovačkim vedutama nadrealno lebde predimenzionirani ljudi.

Defenzivni koncept grada

Patriot funkcionira kao svojevrsni memento mori?i metafora nemoći i frustracije, no izložbu treba shvatiti i kao umjetničku intervenciju u područje reprezentacije povijesti. Svi dijelovi instalacije su preuzeti sadržaji, simultano prikazani segmenti društvene realnosti, dok performans koji je umjetnik izveo na otvorenju izložbe lokalnu posttraumatsku priču pokušava smjestiti u širi povijesni kontekst nacije. Upisujući se u područje konfliktne politike sjećanja umjetnički čin resemantizira vizije tzv. pozitivne i negativne prošlosti kao slijepe ulice jedne države/nacije. Izvorište te priče smješteno je u grad koji povijesno svoj identitet već stoljećima gradi na specifičnoj vrsti rodoljublja, temeljenog na ponosu i posvećenosti mjestu i lokalnom načinu života za koji njegovi stanovnici vjeruju da je najbolji mogući. U kontekstu potpunog iscrpljivanja toga, u osnovi defenzivnog koncepta grada i rodoljublja Patriot ukazuje na bolne posljedice koje daljnje inzistiranje na tom modelu donosi: zatvorena u zamci vlastita identiteta,?ideja Grada kao posebnog, specifičnog i javnog mjesta neumitno je potonula u pragmatičnim interesima kapitala, igrama moći i vulgarnim reprezentacijama.

Tekst je preuzet iz neobjavljenog kataloga izložbe.