21.10.2004.

Branko Galić  

Razgovor s Alijom Mešićem

razgovor

Predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije Alija Mešić, član je Vladina Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome. Na nedavnom okruglom stolu o zapošljavanju Roma koji je organizirao Vladin Ured za nacionalne manjine i Vijeće Europe bio je vrlo kritičan prema načinu kako je Vlada zamislila riješiti taj gorući problem Roma u Hrvatskoj te uopće dosadašnjim rezultatima u provedbi Nacionalnog programa, upozoravajući pritom ponajprije na nedostatak stvarne odlučnosti i spremnosti državnih struktura da počnu rješavati teški položaj Roma.

Prvi problem – državljanstvo

Kakva je sada situacija sa zapošljavanjem Roma u Hrvatskoj?

– Situacija je vrlo teška. Moramo biti svjesni da i ljudi koji su pismeni i završili fakultete, njih više od 350 tisuća, nemaju zaposlenje, mladi ljudi odlaze vani. Stoga je još teže Romima koji su polupismeni ili nepismeni. Svih ovih godina borimo se da zaposlimo bar minimalan broj onih koji imaju srednje škole, u zagrebačkoj Čistoći, komunali. Za one Rome koji se bave sekundarnim sirovinama tražimo legalizaciju da bi na zagrebačkim ulicama mogli čistiti i tako se zaposliti. Tražimo isto tako za obrtnike da se mogu baviti turizmom, da im se legaliziraju štandovi po moru. Njima se to ne da, a 20 godina su radili na tim št?ndovima. To su veliki problemi. Ljudi kad traže djelatnike preko telefona kažu – dođite odmah – a kad vide da je Rom, nemaju povjerenja, kažu, evo, prije nekoliko minuta popunili smo sva mjesta. To je jako žalosno.

Prvi problem je državljanstvo. Ljudi koji bi čak mogli raditi nemaju državljanstvo pa se ne mogu zaposliti. Tako i njihova djeca ne mogu u školu. Kad nemaš državljanstvo nemaš ni druge dokumentacije, nemaš pravo na zaštitu, socijalnu skrb. Takvih ima dosta, i to Roma koji su ovdje živjeli 20, 3?, 50 godina i koji su se rodili ovdje, koji imaju svoje kuće. Ne govorim to za Rome koji su došli kao izbjeglice iz drugih država bivše Jugoslavije. Događa se da im pet sinova dobije državljanstvo, a dvije kćeri ne mogu. To je u nas vrlo čudnovato, taj zakon za dobivanje uvjeta za državljanstvo, članak 8. Drugi problem svih ovih godina su mediji, novinari, koji prikazuju Rome samo kad je nešto negativno. Imamo mi i Roma koji dobro žive, nažalost samo njih možda oko 10-15 posto. To su obrtnici koji državi plaćaju sve doprinose već godinama, pekari, automehaničari..., čija djeca imaju završene srednje škole – ali to se ne prikazuje. Mi stari nismo imali ni o?novnu školu, a danas ima više od stotinjak završenih srednjih škola – drvodjelci, pekari, keramičari, automehaničari, zidari itd. Ali posla za njih nema.

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, koja je ujedno i predsjednica povjerenstva za provedbu Nacionalnog programa za Rome izjavila je kako će Vlada sustavno pratiti provedbu mjera za zapošljavanje Roma. S druge strane, Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u ovoj godini nije za tu svrhu predvidio nikakva sredstva. Možete li to komentirati?

– Mogu komentirati, jer sam i ja jedan od inicijatora Nacionalnog programa za Rome i član sam Vladina Povjerenstva. Da je HZZ mislio ozbiljno, tražio bi novac od državnog proračuna kao što su to učinila sva ministarstva koja su tražila neka gotovinska sredstva za Rome. Znam da prioritet imaju dragovoljci Domovinskog rata, a pogotovo invalidi. Zašto u tom sklopu ne bi bili i Romi koji žele raditi?

Strah od 40 tisuća Roma

Često se kao problem navodi da se ne zna točan broj Roma u Hrvatskoj. Vjerujete li da je to uzrok tomu što država još ne poduzima konkretne akcije, jer joj je teško planirati?

– Vjerujem da Romima manipulira i država i nevladine organizacije. Znate zbog čega? Jer se boje da bi Roma bilo više od 40 tisuća. Samo 9500 osoba se izjasnilo kao Romi. Oni drugi se nisu izjasnili kao Romi jer su se bojali da se neće uspjeti zaposliti, da bi se mogao oženiti jer ima mješovitih brakova... Sve je to zbog novinara, tiska, koji Rome negativno prikazuju kao prije 50 godina: evo Roma u selu, nešto će ukrasti. To vrijeme je prošlo. Mi imamo i Hrvatice supruge, Romkinja uzima Hrvata, Romkinja uzi?a i neke druge nacionalne manjine... Stekle su se obitelji, danas ta djeca pohađaju škole. Imamo 40 posto obitelji nepismenih, ali to je opet stanje za razmatranje. Romska naselja nisu 50-60 godina obnavljana. Njih je zapustila naša bivša država Jugoslavija. Ova današnja Hrvatska, to se na papiru malo vodi, a na djelu nema ništa.

Među mjerama kojima se želi potaknuti zapošljavanje Roma navedeni su programi javnih radova, kao što je Romi za Rome (gradnja infrastrukture za romska naselja), Romi za lokalnu zajednicu (zaštita okoliša, komunalne djelatnosti, šumarstvo i poljoprivreda). Kolika je spremnost lokalne zajednice da se pristupi provedbi tih programa?

– To na papiru postoji, i na tim sastancima se govori da će se to raditi i odrađivati, ali još ništa nije učinjeno u Zagrebačkoj županiji osim jedne pipe u Trećim Strugima nakon 15 godina borbe. Jedna pipa je postavljena a tu je Grad Zagreb doselio ljude prije 57 godina na samo pet godina. To je danas istrošeno. Tada je bilo 28 obitelji, a danas ih je 127, a svaka obitelj ima petero do dvanaestero djece. I normalno je da tako ne mogu živjeti, skučeno je. Tu su još Plinarsko naselje, pa Sopot, Trnje, Savica?Šanci, djelomično Kozari putevi. Svi su bez uvjeta za život. Velik broj je djece, a kaže se da treba obrazovanje jer je ono na prvom mjestu. Je, ali ja kažem da su na prvom mjestu uvjeti života, bar oni minimalni: voda, struja i krov nad glavom, da bi to dijete kad dođe iz škole imalo krov nad glavom i svjetlo da bi moglo pisati domaću zadaću, a ne na livadi.

Dakle, niste optimist?

– Ne vjerujemo više ni Vijeću Europe jer smo toliko projekata poslali i njima i Zagrebačkoj županiji: Socijalizacija i revitalizacija – Desetljeće za Rome u Hrvatskoj. To je obnova naselja za Rome, klubovi u naseljima gdje bi bilo i vrtića da djeci damo radnu naviku, ali roditeljima i higijenu, da kad odrastu već imaju te navike. Međutim, sve je to samo manipulacija da se surađuje, a od djelovanja gotovo ništa. Ja sam gospođi Kosor, potpredsjednici Vlade, rekao na jednom sastanku Povjerenstva za provedbu Nacionalnog programa za Rome: Daj Bože da godišnje ide 15 do 20 posto od ovog Nacionalnog programa – mi Romi ćemo biti sretni.

Taj program se šest godina izrađivao. Prošle godine je tek prihvaćen, a od realizacije ništa. Samo se izmišljaju seminari, okrugli stolovi i na njih se troši novac iz državnog proračuna. Dajmo taj novac da obnovimo koje romsko naselje, da se uvede voda, struja, da upišemo djecu u školu, da zaposlimo Rome..., da vidimo što smo napravili. A ne samo obećavanje: oni meni, ja njima, Romima po naseljima. Kasnije sam ja prevarant, a ne znaju da sam i ja takvo obećanje dobio, kakvo sam ?jima dao.

Uvjeti za goli život

U prošloj godini Romima se izjasnilo nešto manje od 9500 osoba, dok ih je, prema podacima Vijeća Europe, u Hrvatskoj između 30 i 40 tisuća, a samo ih je 6,5 posto stalno zaposleno. Za koliko očekujete da će taj postotak rasti samim djelovanjem Vlade?

– U te brojke ne vjerujem. U Zagrebu i Zagrebačkoj županiji stalno zaposlenih Roma nema više od dvadesetak, u Rijeci možda dvadeset pet, u Baranji možda tridesetak... U cijeloj Hrvatskoj sve skupa radi 100 ljudi. Mislio sam da povećamo taj broj na dvije-tri tisuće Roma, da ih maknemo s ulice jer je to kritično za njihovu djecu, da im damo tu sekundarnu sirovinu jer se oni u to razumiju. Imamo i šofere koji su završili prometno-tehničku školu, ali nemaju zaposlenje. Oni bi bili sretni da mogu voziti i smetl?rsku trokolicu. Da mogu mladi imati obitelj. Što njemu preostaje nego da ide na plac i trguje, da zaradi danas 50, 100 kuna, i da onda plati kaznu od 1500 kuna.

Javna je predodžba da se Romi uglavnom bave prikupljanjem sekundarnih sirovina za recikliranje. Očekujete li od Vladinih mjera za zapošljavanje iskorak prema drugim djelatnostima?

– Naravno. Mi smo Romi poznati kao kovači, u tradiciji nam je pletenje košara i trgovanje. Prepoznatljivi smo kao zabavljači, pjevači, muzičari... Ima dosta toga, samo da se dâ Romima da rade, da plaćaju neki obrt, da pridonose nešto i državi u proračunu. A ne samo – dajmo!

Koliko je Roma spremno obučiti se za nove obrtničke vještine, poduzetništvo...?

– U Zagrebu imam na popisu dvjesto takvih. To bi masovno išlo samo na tvrtku, obrt morate platiti. Ja imam obrt. Ugostitelj sam više od 22 godine. Završio sam ugostiteljstvo i bavim se time, ali preko ljeta moram zatvoriti i onda preko zime otvorim dva, tri mjeseca tako da mogu njima platiti i ja od nečega živjeti. Romima bi trebalo dati bez poreza, bez doprinosa, prvih godinu dana da pokrenu taj posao, a kasnije da plate kao svi drugi građani.

Imali toga u Nacionalnom programu za Rome?

– Ima, ali da ponovim – daj Bože da 15 posto tog Nacionalnog programa krene, a to bi bilo stanovanje, obnova naselja, obrazovanje, zapošljavanje. To su prioriteti. Nadamo se razumijevanju kompetentnih osoba da je Rom samo čovjek i da treba surađivati i smatrati ga građaninom Republike Hrvatske, jer on nema drugu državu iza sebe osim Hrvatske i on treba uvjete za život i suživot.

Razgovor je objavljen u publikaciji agencije STINA,

broj 5, 28. lipnja 2004.