Razgovor s Borisom T. Matićem

Uskoro počinje. Zagreb Film Festival (ZFF), manifestacija koja je u protekle četiri godine opsežnim filmskim programom i popratnim zabavnim dijelom stekla gomile poklonika, svojim će petim izdanjem nastaviti s prokušanim receptom: red filma, red zabave. O tome kako će izgledati ta festivalska “musaka” razgovarali smo s Borisom T. Matićem, utemeljiteljem i direktorom festivala, voditeljem producentske kuće Propelerfilm koja je proteklih godina naredala pozamašnu hrpu uspješnih naslova. Peti ZFF je produljen za jedan dan pa će tako trajati cijeli tjedan, od 21. do 27. listopada. To, međutim, nije jedini novitet.

Novi Zjugancev

Za tri tjedna kino SC opet će postati meka za filmskofestivalske hodočasnike. Najavljeno je da će ukupno biti prikazano osamdesetak filmova, no najvažniji je glavni natjecateljski program. Možete li izdvojiti nekoliko cjelovečernjih igranih filmova za koje očekujete da će od publike biti prigrljeni s oduševljenjem?

– Za tri tjedna, točnije 21. ovog mjeseca krećemo po peti put. Prikazat ćemo preko 80 filmova iz tridesetak zemalja svijeta i to u sedam različitih programa u Kinu SC-a, ITD-u i u kinu Europa. U natjecateljskom programu vrtimo 11 dugih i po 15 kratkih i dokumentarnih filmova. Od dugih filmova spomenuo bih novi film Andreja Zjuganceva, pobjednika prvog izdanja našeg festivala s filmom Povratak. Imali smo sreće i njegov film prikazali odmah nakon Venecije, tako da smo mu dodijelili drugu u nizu od tridesetak nagrada koje je dobio na svom slavnom putu do najboljeg europskog filma – uključujući i Zlatnoi globus. Novi film mu se zove Progonstvo.

Tu je i pobjednik drugog festivala i član žirija na trećem – naš prijatelj koji će s Havaja na dva dana doći u Zagreb – Li Yang sa svojim novim filmom Slijepa planina, a sretni smo što ćemo prikazati i film Kalifornijski san, prošle godine u prometnoj nesreći poginulog Cristiana Nemescua, rumunjskog redatelja koji je na prvom ZFF-u osvojio nagradu za najbolji kratki film, a na drugom bio član žirija. Tu su i filmovi Klopka, Kontrola, Meduze...

Je li ZFF u ovih pet godina uspio profilirati jasnu i prepoznatljivu festivalsku koncepciju? Drugim riječima, prepuštate li se pri sastavljanju programa eklektičnom svaštarenju - tako da date uvid u aktualnosti s inozemnih festivala - ili ipak imate “šprancu” koja određuje izbor? Što je, dakle, srž ZFF-a?

– Naša koncepcija je od početka jasna, u glavnom programu prikazujemo prvi ili drugi uradak nekog redatelja. Tako da smo već tom činjenicom ograničeni. Ne prikazujemo filmove etabliranih autora, nego na ovaj način zajedno s našom publikom sudjelujemo u “stvaranju budućih zvijezda”. To ima svoju draž, ali i obvezu da između četiristotinjak filmova iz svih kategorija izaberemo samo desetinu najboljih za publiku ZFF-a. Naravno da vodim računa i o tome da dvorana SC-a ima preko 1000 mjesta i da je treba napuniti, ali svake godine uz poneki zvučni naslov, dvorana se napuni na “drugačijim” filmovima u programu. To pokazuje da gledatelji imaju povjerenja u naš izbor.

Programski noviteti

Da je program dokumentarnih filmova vrlo uspio, pokazuje (i) solidna popunjenost dvorane za trajanja projekcija dokumentaraca. Pomamu Zagrepčana za dokumentarcima, izgleda, ne uspijeva potpuno zadovoljiti ni ZagrebDOX koji je u cijelosti posvećen toj formi. Znate li što je uzrokovalo tu pomamu, i čime je ovogodišnji ZFF kani utažiti (ili barem ublažiti)?

– Prve dvije godine smo dokumentarce puštali u dvorani ITD-a koja ima nešto više od dvjesto mjesta. Budući da je bila premala, program smo preselili u veliku dvoranu i zaista je nevjerojatno kada u pet popodne vidite od 400 do 700 ljudi da gledaju dokumentarne filmove. Pri odabiru, trudim se uvijek uz zanimljiv autorski pristup odabrati filmove koji se bave temama koje naša publika manje poznaje i one koji dolaze iz zemalja koje manje poznaju. Publika voli stvarni život, a mnogi su dokumentarci i bolji i napetiji od igranih filmova. Što mislite zašto je Đelo Hadžiselimović toliko popularan? Ove godine dovodimo 15 izvrsnih dokumentaraca iz svih krajeva svijeta. Izdvojio bih Duhove grada sunca, danski film o revoluciji na Haitiju i kriminalnim skupinama, zatim We are together o jednom afričkom sirotištu; tu je i super zabavni tuniški film VHS Kahoucla o čovjeku koji radi amaterske filmove – nešto poput našeg Bore Leeja - pa srpske filmove o Šabanu Bajramoviću i ženskoj ludnici... Izvan konkurencije ćemo prikazati i Ulicu grafita redatelja Sergeja Krese.

Najavili ste i programske novitete – kategorije koje će oplemeniti koncepciju. Možete li ih ukratko predstaviti?

– Uz glavni i programe koji su se isprofilirali i zadržali svoje mjesto na ZFF-u, svake godine osmislimo nešto novo. Tako ćemo uz Glavni i Kockice, i već poznati Klub 100, retrospektivu Moj prvi film i Matineje, ove godine po prvi put imati VIP Bibijadu. Riječ je o dječjem programu s pet filmova za djecu, odabranih u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, i pet dječijih filmova čiji su autori članovi filmskih sekcija po hrvatskim osnovnim školama. Zahvaljujući pokrovitelju tog programa, Vip-u, naša najmlađa publika filmove će gledati besplatno.

Stranački predizborni spotovi

ZFF neće ostati imun na činjenicu da je ovo izborna godina, nego će, naprotiv, ponuditi čitav podprogram posvećen toj temi: program Elections. O čemu je riječ?

– Pokušavamo biti aktualni i pratiti kretanja u zemlji i oko nje. Kada je tako pred dvije godine Hrvatska potpisala dokument o dekadi Roma, imali smo retrospektivu filmova o Romima, a ove godine u suradnji sa selektorom Dinkom Tucakovićem, ravnateljem Jugoslavenske kinoteke, prikazat ćemo sedam, što dokumentarnih, što igranih filmova koji se bave izborima u raznim krajevima i političkim sistemima i to od 1946. godine pa do današnjih dana.

Hoćete li uspjeti realizirati zanimljivu ideju o prikazivanju stranačkih predizbornih spotova od devedesetprve naovamo? Je li bilo teško prikupiti materijal?

– Načelno smo dobili pristanak svih hrvatskih stranaka i ovaj tjedan počinjemo prikupljati materijale. Nadamo se da će se svi odazvati i mislim da će strašna pogreška u predizborno vrijeme biti ukoliko neka stranka ne bude željela sudjelovati u ovom programu. Bit će zanimljivo vidjeti kakvim su nas obećanjima privlačili ili odbijali u posljednjih 15-tak godina. Naš selektor i začetnik te ideje Daniel Rafaelić posebnu će pozornost obratiti na spotove koje su režirali filmski redatelji.

Nastavlja se i Klub 100, program sačinjen od europskih filmova koji su u proteklih godinu dana privukli više od 100.000 kino gledatelja u svojim matičnim zemljama. Koje hitove možemo očekivati?

– Prikazat ćemo pet filmova iz zemalja koje su po veličini slične ili malo veće od Hrvatske – Belgije, Finske, Madžarske, Islanda i Švicarske. Spomenimo finski Mati o čuvenom skijaškom skakaču koji je vidjela desetina stanovništva te zemlje ili islandski triler Myrin koji je u kinima vidio svaki 3 stanovnik Islanda; ili zanimljivi mađarski film o vaterpolo reprezentaciji u vrijeme sovjetske okupacije. I taj je film vidjelo pola milijuna gledatelja. Znači, sve hit do hita! Projekcije u kinu Europa bit će besplatne. Pozivam čitatelje Zareza da ne propuste pogledati te filmove.

Prvijenci hrvatskih autora

Je li dogovoren program Kockice? Možete li navesti barem nekoliko domaćih autora čiji će se filmovi odvrtjeti u SC-u krajem listopada?

– U Kockicama – čiji je koncept da prikazujemo filmove prvijence hrvatskih autora, i to igrane filmove bez obzira na njihovu dužinu – prikazat ćemo osam filmova. Imena nisu baš poznata, što nam je i cilj: promovirati ih – ali jamčimo da će publika vidjeti zanimljiva djela. Napomenuo bih da je nagrada u Kockicama 2000 eura (nagradu osigurava časopis Bug) i da smo jedini festival u Hrvatskoj koji novčano nagrađuje svoje pobjednike. U glavnom programu prikazat ćemo i ovogodišnjeg pulskog laureata, debitantski film Živi i mrtvi redatelja Kristijana Milića.

U Ministarstvu kulture hvale se da se za film svake godine izdvaja sve više sredstava, i da kvaliteta proizvedenih filmova pokazuje da je taj novac dobro iskorišten. Slažete li se i Vi da je hrvatski film na uzlaznoj putanji, da se događa pozitivan kvalitativni pomak? Ili smo skloni samoprecjenjivanju?

– Istina je da se više filmova odobrava za proizvodnju, ali sredstva nisu značajnije povećavana. Istina je da je hrvatski film sve bolji i da je u ulaznoj putanji. Od kino hitova Što je muškarac bez brkova i Karaule do festivalskih pobjednika – Svjedoka, Tu, Armina, Sve džaba i mnogih drugih. Hrvatska kinematografija napreduje. No, za to nije zaslužno isključivo Ministarstvo. I producenti i autori su shvatili da se moraju okretati svijetu i promidžbi filma te zajedno s koproducentima izvesti film izvan granica zemlje. Kad govorim o Ministarstvu kulture, reći ću da je moja produkcijska kuća za iznos kojim oni u pravilu sufinanciraju dva cjelovečernja igrana filma u protekle četiri godine – uz sudjelovanje drugih sufinancijera – proizvela pet naslova koji su Hrvatskoj donijeli tridesetak nagrada. Upravo očekujemo rezultate posljednjeg natječaja i nadamo se da se neće prema nama odnositi kao prema 13. prasetu.

Spas kina Europa

Jeste li proučili Zakon o audiovizualnim djelatnostima? Imate li kakvih primjedbi na nj?

– Čitao sam ga dok je još bio u izradi. O predikatima i prijevodima srpskih ili bosanskih filmova ne bih uopće govorio. Moje konkretne primjedbe su se odnosile na sastav vijeća, to jest na činjenicu da ima premalo ljudi iz struke koji će odlučivati o sudbini filma te da će za svaki članak novog Zakona trebati i podzakonski akt. Kako mi je objašnjeno, upravo se kreće u izradu tih akata i ako to bude u redu, možda Zakon i novoosnovana institucija dovedu bolji život za našu proizvodnju. Iskreno se nadam da će tako i biti. Na žalost, još ne znam s koliko će novaca Centar raspolagati i kakvim će se kriterijima rukovoditi. Spominju se neke cifre od sto milijuna kuna, što je više nego duplo nego dosad. Imam povjerenja u čelnog čovjeka Centra, pa se nadam de će to biti i opravdano.

Zahvaljujući akciji Daj mi kino, Europa je spašena od ralja agresivne komercijalizacije koja joj je prijetila. Aktivizam je upalio. Što je drugim (starim) zagrebačkim kinodvoranama? 

– Kino Europa bi ovih dana trebala prijeći u vlasništvo Grada Zagreba i zahvaljujući našoj akciji – ono će ostati kino. Vjerojatno će funkcionirati prema konceptu koji smo predložili. Sve ovo bi se trebalo znati, prema mojim informacijama, u sljedećih dvadesetak dana. Aktivizam je upalio i grad je i ovaj put pokazao sluha za glas javnosti i struke, kao i u slučaju kina Lika, koje će postati plesni centar ili kina Apolo koje je dano na korištenje Histrionima. Ostalo je još samo kino Central. Ne znamo što će biti s njim. Bilo je ideja da se ono pretvori u Kinoteku koju Hrvatska, odnosno Zagreb, više nema. No, mislim da bi se tu trebalo pokrenuti Ministarstvo kulture RH čija je to i obveza. Grad je s kinom Tuškanac i kinom Europa napravio dosta.