Razgovor s Chrisom Kordom

Neki ljudi misle da je Chris Korda lud. Ili je samo ljut. “Mi od ljudi tražimo samo jedno, jednu jedinu stvar! Ne razmnožavajte se”, kaže on. U Crkvi eutanazije nema klupa, nema oltara niti okupljanja vjernika. Samo poruka – jedina zapovijed Crkve eutanazije: “Ne razmnožavaj se”. Tu su i pomoćni natpisi: “Masturbiraj”, “Vazektomija sprječava abortus”. “Mi smo jedina religija koja zastupa načelo za život”, tvrdi Korda, koji zbog besprijekornog tena izgleda poput anđela, ali i poput europskog terorista kako ga prikazuje Hollywood. Velečasni Chris Korda osnovao je Crkvu eutanazije 1992., nakon što se probudio iz sna u kojemu ga je izvanzemaljska inteligencija upozorila na propadanje Zemljina ekosustava te da tu činjenicu poriču naši vođe. Chris se probudio tiho recitirajući slogan Crkve, “Spasite planet – ubijte se!”

Gospodine Korda, kako možete biti pro-life (za život) kada govorite o samoubojstvu i abortusu?

– To su oblici dobrovoljnog smanjenja stanovništva. Naša se crkva suprotstavlja nedobrovoljnim metodama, no svatko tko istinski cijeni život trebao bi pokušati smanjiti broj stanovnika na Zemlji. (Članstvo u Crkvi znači doživotni zavjet da nećete imati djecu.) Crkva eutanazije je antihumana.

Nema ravnoteže između ljudi i drugih vrsta. Crkva eutanazije posvećena je obnovi ravnoteže između ljudi i drugih vrsta, obnavljanju smisla etike.

Što je s onim – “Ne ubij”?

– Ta izjava za mene nije relevantna. Ubijanje je dio života.

Trećina stanovništva svake noći odlazi na spavanje gladna. Potrebno je pet kilograma žitarica da bi se proizvelo pola kilograma mesa goveda koje se hrani kukuruzom. To je nečuveno rasipanje hrane. Krave se hrane umjetnim hormonima i antibioticima. Također je bitna estetika. Mislim, to nema smisla, jesti životinju koju nisam ubio. Jedem samo ono što sam sâm sposoban ubiti. Tvorničke farme i klaonice koncentracijski su logori za životinje. Koljemo više od bilijuna životinja na godinu. Ne povezujemo se ni sa stvarnošću življenja i umiranja, kada sam uloviš, ubiješ i odereš životinju – inače ne trebaš jesti životinje.

Kaže se da životinje nemaju sposobnost rasuđivanja i razmišljanja. Slažete li se s time?

– Indijanci Lakote vjeruju da svaka životinja ima posebnu snagu na koju se oslanja kako bi opstala. Naša snaga je sposobnost razmišljanja, no to nas ne čini superiornima; inferiorni smo u mnogim drugim stvarima. U divljini smo u nepovoljnijem položaju. Naš vid, naš njuh, naša sposobnost da zadržimo toplinu, zaostaju za drugim životinjama. Mnoga plemena vjeruju da su se životinje zapravo žrtvovale ljudima, zato što im ih je bilo žao. Jedini način da preživimo bio je da nam životinje dopuste da ih ubijamo.

A što je s pripitomljavanjem?

– Naša se Crkva ne protivi samo pripitomljavanju životinja, nego i pripitomljavanju ljudi. Ne prigovaramo zato što su ljudi okrutni prema životinjama, prigovaramo zato što ljudi jesu životinje. U procesu pripitomljavanja naše okoline, ili kao što Biblija kaže, “kroćenjem Zemlje”, ukrotili smo divljinu u sebi. Moderni je čovjek jadan u usporedbi sa svojim plemenskim precima! Ljudi su danas vrlo tužni. Idu na posao i sjede nepokretno za stolovima. Imamo kulturu pacifizma i slabosti.

Kamo to ide naše društvo

A prema čemu smo pasivni?

– Slomljeni smo. Predali smo se životu u kojemu ništa nije prepušteno slučaju. Ukidanje slobode bit je tehnološkog društva. Transhumanisti vjeruju da je jedini bitan dio čovjeka njegov um. Cilj transhumanizma jest postići potpun nadzor, svesti sve stvari na informaciju. Crkva eutanazije pokušava razgovarati s ljudima o tome kamo ide naše društvo. Ne kažemo da to možemo spriječiti, samo želimo iskrenost u vezi s time kamo idemo. A tu je poruku teško prodati, zato što se potrošačko društvo oslanja na nepromišljenu kolaboraciju, na skrivanje cilja. Da su ljudi doista znali što je cilj, ne bi u vezi s time bili tako entuzijastični.

Čini se da nemate mnogo vjere u ljudski rod?

– Proces prilagodbe počinje kada se rodite. Vaši vas roditelji odmah počnu pripremati za institucionalizaciju – u jaslicama. Ako se ne možete prilagoditi toj prvoj razini socijalizacije, nećete uspjeti! Stavit će vas na Ritalin! Očito je da naše društvo ima arhitekte. Oni su u Disneyju, na MTV-u i kanalu VH-1. Nalaze se u “timovima za promišljanje” i velikim korporacijama. Oni su u vladi.

Hoćete li vi doživjeti tu pozitivnu promjenu?

– Ne.

Budisti vjeruju da otkad se rodite, umirete. Sviđa li vam se to?

– Shvaćam da iz života nastaje smrt, a iz smrti život. Čovjek je jedino biće dosad koje se pokušalo oduprijeti tom ciklusu. Najočitiji primjer za to je katoličanstvo. U tehnologijskoj religiji, i u katoličanstvu, nalazimo poricanje biološkog, poricanje tijela.

Što mislite o kloniranju?

– Kloniranje me užasava! Vrlo mi je drag Unabomber. Većina njegovih meta bile su povezane ili s genetikom ili s računalnom znanošću. Suvremena genetika ne bi bila moguća bez informacijske teorije, koja je proizašla iz računalne znanosti.

Protivim se puritanstvu… Najbolje oružje za uništenje nečega jest ono kojim je to i napravljeno. Važno mi je upotrijebiti najbolja i najsvrsishodnija sredstva koja imam pri ruci za postizanje svojeg cilja.

Odgovor katoličanstvu

Možete li reći nešto više o ta četiri stupa?

– Samoubojstvo, abortus, kanibalizam i sodomija. Kanibalizam je često pogrešno shvaćen. Godišnje se događa 60.000 smrtnih slučajeva u prometu. Možemo iskoristiti to meso. Nije riječ o tome da nekoga ubijemo i pojedemo ga. (Korda ne sudjeluje u jedenju ljudskog mesa.) Sodomija nije obično jebanje u dupe. Sodomija ima dugu povijest. U vrijeme prije Revolucije naseljenika, sodomija je bila definirana kao “neprirodni seks”. Ali ako zagrebete malo dublje, otkrit ćete da je prava definicija bila “svaki seks čija svrha nije prokreacija”. Mi seks imamo samo radi užitka. Na neki su način ti stupovi odgovor katoličanstvu. Katolička se crkva protivi abortusu, kontracepciji, eutanaziji i seksualnom obrazovanju, svemu što podupiremo.

Smatrate li se antikatolikom?

– Da, kao i antikršćaninom.

Protivite li se svim organiziranim religijama?

– Sviđa mi se taoizam, zato što je tu riječ o ravnoteži. Transrodnost koju prakticiram, također govori o ravnoteži muškog i ženskog pola. Zanima me biološka realnost. Zanima me divljina. A to je ono što gubimo, svake minute. No, vratimo se katoličanstvu! Te stvari kojima se Katolička crkva suprotstavlja, a koje Crkva eutanazije podupire, što im je svima zajedničko? Povezane su sa smrtnošću, s ciklusima života i smrti! Katolička crkva utjelovljuje strah od tijela, strah od animalnosti. Mržnju prema biološkom i mržnju prema svemu što je divlje! Mržnju prema užitku! Crkva eutanazije je za užitak.

Kada ne bi bilo ljudi, tko bi širio poruku vaše crkve?

– Nismo za potpuno zamiranje ljudske vrste.

Jeste li se ikad osjećali suicidalno?

– Zauzimamo se za obnovu ravnoteže. Koyaanisqatsi – “neuravnotežen život”. “Dezintegracija”. To je riječ Hopija. Entropija! Standardizacija! Sve je to isto. Termodinamika, znanost koja datira još od početka 17. stoljeća, bavi se očuvanjem topline. Entropija je sklonost topline ili energije prema raspršenju, distribuiranju po prostoru. Prenošenje pijeska po pustinji vrlo je entropično. To ne želimo! Suvremeno industrijsko društvo je vrlo novo. Trebamo usporiti. Idemo prema maksimalnoj entropiji. Sunce će se naposljetku urušiti. Čudo života ne zaustavlja entropiju, ono je usporava. Crkva eutanazije pokušava usporiti entropiju. Život je negativna entropija. Učinkovitost je isto što i smrt.

Nisu li za mnogo toga odgovorni mediji?

– Mediji su izravno odgovorni za homogenizaciju kulture. Podsvjesna poruka svih medija jest da postoji samo jedan ispravan način ljudskog življenja, a to je industrijsko društvo. Zvjezdane staze nam pokazuju da ćemo nakon tisuća godina i dalje živjeti na isti način. Naša Crkva propagira raznolikost. Holokaust se događa upravo sada, holokaust vrsta. Ubrzava se. Mnogi ljudi vozeći se kroz polja kukuruza pomisle: “Baš je lijepo, daleko smo od grada”. Vozim se kroz polje kukuruza i mislim: “Ovo je odvratno!”. Evo jedne genetički stvorene vrste koja se proteže miljama. Tu je samo jedna vrsta! Ničemu drugom nije dopušteno da živi ovdje. Druge su vrste otjerane ili istrijebljene. Zemlja je uzurpirana i lišena raznolikosti.

Mi smo antihumanisti

A što bi tamo trebalo biti?

– Divljina!

Ali, nije li sve živo, uključujući i divljinu?

– Ne, ne zaista, zato što je svrha života – postoji svrha – svrha života je život. Život stvara život, i čini okoliš prikladnijim za život.

Ali potreban nam je život da bismo stvarali život, zar ne?

– Želim vam nešto pročitati. Od Franka Herberta, autora Dine. “Svrha života je jednostavna: održavati i proizvoditi usklađene uzorke sve veće raznolikosti. Život poboljšava sposobnost zatvorenog sustava da podupire život. Život, cjelokupan život, u službi je života”. To je ono što ljudi ne shvaćaju. To je ono što ne činimo. Nismo u službi života. Po tome se razlikujemo od plemenskih ljudi. Oni su znali da im Bog nikad ne bi mogao poslati nešto loše. Da je svemir u osnovi dobro mjesto, i da je divljina dobra, i da njihovi životi ovise o njoj. Oni su joj služili.

Koja je svrha života?

– U osnovi, mi smo antihumanisti. Vjerujemo da život ima svrhu, a ta svrha je sam život – stvoriti uvjete za život. Na žalost, čini se da ništa ne upozorava na to da svrha života ima ikakve veze s ljudima. Sve što znamo pokazuje da je raznolikost temeljna struktura života, i da je čovjekov nagon da stavi sebe u središte svemira i podčini svoje okruženje kobno za tu raznolikost. Za razliku od prijašnjih ekoloških katastrofa, čovjek je uzrok ustrajne, strukturalne štete, koja ne pokazuje znakove da će prestati. S druge strane, sve upućuje na to da su ljudi, poput korova, sposobni za neizmjernu prilagodbu sve negostoljubivijem i neugodnijem okolišu koji stvaramo.

Jednom kada završe s mapiranjem genetske strukture ljudskog života, bit ćemo sposobni prilagoditi se bilo čemu. Od tog trenutka, pojam otpora postaje besmislen. Neće biti stvarne razlike između nas i društva u kojemu živimo. Mislim da je savršeno vjerojatan scenarij budućnosti prema kojemu ćemo živjeti pod zemljom i svakog dana uzimati lijekove kako bismo upravljali strojevima.

Mislim da se to ne razlikuje od onoga što činimo danas. Pogledajte samo moj naraštaj – svi smo na Prozacu, pijemo lijekove kako bismo ispunili svoju funkciju članova nečega što su čak nazvali “kreativnom klasom”, ciljnom skupinom svih kafića i klubova koji posvuda niču.

Tehnologija kojoj se svi divimo i u koju vjerujemo ponavlja eskapizam svih svjetskih religija. One sanjaju o bijegu od života na Zemlji na neko bolje mjesto, o bijegu iz svojih tijela u nešto što nema miris, nema spol, nije kaotično. Bez obzira na to je li riječ o viziji anđela na oblacima iz 16. stoljeća ili o modernoj tehnologijskoj viziji kako se downloadiramo u svoje robote i osvajamo svemir – mislim da je sve to isto. Oboje je eskapistička vizija. Naša je crkva utemeljena na starim poganskim religijama koje imaju oprečno gledište: da je život, zapravo, jedino što preostaje. To je to. Kažemo da, koliko nam je poznato, nema alternativne opcije za ovu Zemlju, nema drugog života. Ali isto tako svjesni smo da nismo vrsta religije koja ima obraćenike. Ne postoji način da pobijedimo u ovoj bitki. Dakle, kada je riječ o našoj crkvi, radi se o tome da se udružimo s drugim ljudima koji dijele ovo iskustvo življenja noćne more, čije je glavno obilježje da se većina ljudi ponaša kao da se ništa ne događa.

Protiv ejakulacije

Kako to da niste uzeli stvar u svoje ruke i ubili se?

– Važno je shvatiti da je ono što je naša crkva željela postići promjena svjetonazora ljudi. Upravo sada, prevladavajući svjetonazor je ono što zovemo “Spektakl”. To je slika čovjeka kao da je prikazan na televiziji. I stupanj u kojemu ljudi vide svijet u kategorijama koje je definirala televizija stupanj je u kojemu oni sudjeluju u Spektaklu. Tako da je naš osnovni cilj omesti taj Spektakl raznim medijskim taktikama.

Mi smo “Anti-Spektakl”... Nastojimo probuditi ljude iz hipnotičkog transa izazvanog Spektaklom. Jedino kada se probude, bit će sposobni uvidjeti da je njihov odnos prema Zemlji različit od onoga što ga je definirala potrošačka ekonomija. Ako postignemo taj cilj, neće biti nužno ubiti se... Mogu se ubiti ili ne...

Aktivno podupiremo pravo ljudi da umru ako to odaberu... To bi trebalo biti lako poput pranja zubi. No to ne znači da ću se osobno sutra ubiti. U ovom trenutku, još sam sposoban učiniti više dobra ako sam živ...

Sva četiri stupa impliciraju dobrovoljno djelovanje.

– Crkva eutanazije opire se svim oblicima nedobrovoljne redukcije, uključujući rat, ubojstvo, širenje bolesti zrakom, bakteriološko ratovanje...

U intervjuu za časopis Up, izjavili ste da poticanje muškog orgazma vodi do mizoginije i sadašnjeg društvenog sustava.

– Riječ je o prilično zapadnjačkom gledištu. Zapravo, mi smo protiv ejakulacije. Na Zapadu, često je mišljenje da je orgazam neodvojiv od ejakulacije. Ako istražite tu temu, otkrit ćete da su najveće duhovne transformacije seksualne energije moguće jedino kada nema ejakulacije, a seksualna energija koja bi se inače raspršila bude usmjerena.

To je bît tantričke magije, te se smatra normom u istočnim kulturama. Amerika je postavljena kao ejakulacijski zabavni park u kojemu muškarci, u vrlo ranoj dobi, budu naučeni promatrati žene kao objekte i ejakulirati na njih ili u njih... Jeste li ikad vidjeli pornografski film? Kad god otvorite Vogue ili Cosmo ili bilo koji časopis Spektakla, i ugledate oskudno odjevenu ženu, pozvani ste da ejakulirate.

Što mislite o neumjerenom drogiranju ili pušenju? Porocima koji će vas ubiti vrlo polako?

– Definitivno smo im skloni... i kažemo da ako namjeravaš piti i voziti, vrlo je važno da ne staviš pojas...

Raznolikost kao vrhovno etičko dobro

Imate li posebne kritike ili strategije u vezi s masovnim medijima?

– Akcije Crkve eutanazije često djeluju besmisleno ili provokativno. One potiču iz promišljene strategije, koja ima korijene u dadaizmu i drugim protuumjetničkim pokretima, a utemeljena je na povijesnom zapažanju da je paradoks najbolji protuotrov za totalitarizam. Kada je sve jasno određeno, asimilirano, organizirano u dualizme (točno, pogrešno, dobro, zlo) ili zgodne kategorije (rad, napredak, umjetnost itd.) ne postoji mogućnost za originalno mišljenje ili smislenu komunikaciju. Zato uspješni totalitarni pokreti preko propagande nastoje nadzirati kako se stvarnost prezentira. Slom sovjetskog režima možemo promatrati s tog stajališta kao propagandni promašaj: fizička sila jednostavno nije ekonomična. Mnogo sofisticiranije metode oglašavanja, obrazovanja i dobrovoljne samocenzure dokazale su svoju učinkovitost u Sjedinjenim Državama i Europi. Te tehnike zahtijevaju iznimno takmičarsko društvo u kojemu je doslovno sve svedeno na robu, uključujući ne samo fizičke entitete (zemlja, voda, zrak, spektar elektromagnetskih pojava) i biološke (biljke, životinje, genetski materijal, seksualno zadovoljstvo) nego i one apstraktnije entitete kao što su zabava, informacija i općenito ideje. Zato što je društvo utemeljeno na robi tako iznimno međuovisno, čak su i mali poremećaji nepodnošljivi; njegovi članovi moraju biti specijalizirani, i prilagođeni stalnim tehnološkim promjenama. Sklad se postiže dubokim, cjeloživotnim prilagođavanjem, no to najčešće čini psihološki konflikt nesnosnim. Nejasnoća i zbunjenost stoga su najjača oružja Crkve eutanazije: suočeni s nerješivim sukobima koji će uzdrmati njihove prikladne fikcije, ljudi su prisiljeni razmišljati svojom glavom.

Kao marksistu teško mi je progutati lijek za mir/stabilnost koji ne uključuje ideje kao što su klasna borba, ukidanje novca, gospodarska analiza itd. Vi se također opisujete kao vrlo političnu osobu, smatrate li ideje poput marksizma osnovanima, ili je (za vas) politika otišla korak dalje?

– Ne izjednačujem nužno mir i stabilnost. Plemenska društva općenito su bila prilično stabilna, no rijetko mirna, u suvremenom smislu nenasilja. U svakom slučaju, samo sam površinski zainteresiran za socijalnu pravdu. Socijalisti su se protivili privatnom vlasništvu, dok su u proizvodnji nastojali nadmašiti Zapad, a iza sebe su ostavili tragove uništene divljine. Marx nije dovodio u pitanje industrijski napredak i stoga je njegova kritika za mene beskorisna. Uzeo je superiornost čovjeka kao danost i usmjerio se na odnose između klasa: mene zanimaju odnosi između vrsta. Ako je humanizam uvjerenje da je čovjek mjera svih stvari, tada je marksizam samo njegov podskup. I katoličanstvo i tehnologijski utopizam oblici su eskapizma, odbacivanja kategorija života i smrti na Zemlji. Crkva eutanazije je antihumana, prihvaća biološko i određuje evoluciju prema kategoriji raznolikosti kao vrhovno etičko dobro. Zato se Crkva eutanazije služi nazivom pro-life, a sebe određuje kao istinsku pro-life religiju.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Ovaj je razgovor miks triju razgovora s Chrisom Kordom objavljenih na web-stranici Crkve eutanazije www.churchofeuthanasia.org