Razgovor s Damirom Imamovićem

Pored svih kantona, federacija, entiteta, republika, Bosna i Hercegovina je dobila i novostvorenu Sevdah r?’p?bl?k. Možeš li nam malo objasniti o kakvom se projektu radi?

– Radi se o programu pokrenutom u okviru Buybooka, kako bi se revitalizirao sevdah. Cilj je da se napravi sevdah scena iz koje bi trebala nastati produkcija “novog sevdaha”. Sevdah r?’p?bl?k je ustvari neka vrsta kluba koji bi funkcionirao kao jazz klub, sa redovnim svirkama, jam sessionima i nekom intimnijom atmosferom. Ja sam koordinator cijelog projekta, a i sviram jedan koncert mjesečno.

Je li kao potomak tvog djeda Zaima i tvog oca Nedžada, dvije legende bosanske narodne muzike i sevdaha, osjećaš odgovornost i koliko ona utječe, negativno ili pozitivno, na tvoj rad?

– Pritisak obiteljskog naslijeđa jeste ogroman. Normalno je da me ljudi uspoređuju sa Zaimom i Nedžadom. Osobno, meni samom je sasvim jasno da nisam u tome da bih produžio “obiteljski biznis”, to bi bilo glupavo i neiskreno. Radi se jednostavno o tome da me je ta muzika u potpunosti kupila. Taj neki background mi možda pribavlja veću medijsku pažnju za neki ambiciozniji početak, ali mi je jasno da je na kraju bitno samo da li je nešto dobra muzika i kako to netko radi.

Svirati sevdah kao fusion muziku

Kada smo već kod tvog djeda, ti si zajedno s Farah Tahirbegović pripremio i jednu knjigu pod nazivom Pjesma srca moga: stotinu najljepših pjesama Zaima Imamovića. Otkuda ideja, pa i sama želja da se uradi jedna takva knjiga?

– Pa, ta knjiga je definitivno pokrenula cijelu moju priču o sevdahu. Za potrebe njenog uređivanja, preslušao sam na stotine Zaimovih snimaka, prošao kroz brojne novinske tekstove, intervjue i druge materijale. Tek sam tada naučio šta je sve ta muzika bila i šta bi sve jednom mogla biti. Shvatio sam da je pravac u kojem je ona krenula, dakle prema popularnim narodnjacima, samo jedna od mogućnosti razvoja te muzike. Na osnovu toga sam tek mogao uzeti i svirati sevdah kao fusion muziku. Naravno, desila se i meni intimno vrlo bitna promjena – konačno sam Zaima shvatio kao muzičkog uzora, a ne samo kao člana obitelji kojeg po inerciji moraš voljeti. Bila su to neka ozbiljna vremena u kojima je on pjevao i on je to strašno ozbiljno radio.

U jednoj od svojih bilješki o sevdalinci si zapisao: “Nikada se sevdalinka nije češće spominjala i slavila a manje poznavala i slušala/pjevala... Sevdalinka nije puki pop ukras naracije o bosanskom identitetu nego jedan od njenih najvidljivijih stubova”. Koliko je danas taj stub čvrst i koliko smo upoznati s našim identitetom?

– Time sam ponajviše želio dodirnuti u onu najsnažniju točku našeg identiteta, a to je fussion identity tj. identitet stapanja! Fusion se obično shvata kao stilski pravac u jazzu što su u nekim svojim fazama radili Miles Davis, John McLaughlin i drugi. Međutim, fuzijom se naziva mješavina bilo koje “egzotične” muzike, npr. indijske ili arapske, sa jazzom. Nikada nećete čuti da neko fuzijom zove mješavinu indijske i arapske muzike međusobno. Mora tu uvijek biti umiješan prst “velikog bijelog brata” da bi nešto bilo prava fuzija! Moj osobni pristup sevdahu je u stvari, priča o sviranju svega onoga uz šta sam odrastao istovremeno! Dakle, i sevdaha i jazza, i tema naučenih od Ravi Shankara, i onih Anoura Brahema i sl. Jedino što moje ishodište nije jazz nego sevdah. Ta simultanost svega, mi jedino ima smisla i ako govorimo o identitetu i njegovom fuzijskom karakteru, jedino što ti mogu reći je da se moj identitet razlikuje od nečijeg drugog po ishodištu.

U inat novokomponiranoj muzici

Koliko je taj tvoj neki suvremeni pristup sevdalinki u neku ruku, inat, nažalost sve većem broju ljudi koji nakaradno iskorištavaju istu, kroz novokomponovanu muziku, a čak ima i slučajeva karaoke sevdaha?

– Koliko god oni nakaradno iskorištavaju sevdalinku, meni je veći inat, jer tada znam da sam na dobrom tragu. Oni mi dođu kao vrlo pouzdan kompas.

Uskoro bi trebao izaći i tvoj prvi samostalni album.

– Album radim sa sjajnim kontrabasistom Edvinom Hadžićem i predivnim violinistom po imenu Vanja Radoja. Formacija se zove Damir Imamović Trio, a o konkretnom sadržaju samog albuma, ti još ne mogu mnogo reći. Izdavač će naravno biti Buybook, a album bi trebao izaći na proljeće.

Rekao si da planiraš, ako bude mogućnosti, da tvoj novi album odštampaš i u starom dobrom izdanju gramofonske ploče, što bi bio izvjestan presedan, jer se danas ploče štampaju samo u DJ industriji.

– To je ustvari ideja direktora Buybooka Edvarda Močića i ja bih iskreno volio uraditi takvo nešto.

Goethe Institut započeo je snimanje pjesama koje će biti uvrštene na kompilaciju Sevdalinka – bosanska ljubavna pjesma. Pored tebe, u projektu učestvuju i Jadranka Stojaković, Bodan Arsovski, Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić i drugi. U kakvom obliku si ti ušao u taj projekat?

– Za tu kompilaciju snimio sam duo sa Vlatkom Stefanovskim. Radi se o pjesmi Što li mi se Radobolja muti. Pjesma je sjajna i raditi s Vlatkom je bila dječačka želja. On je zasigurno jedan od pionira dobrog fusiona na Balkanu. Inače, nisam siguran kada to izlazi, vjerojatno će i taj album izaći na proljeće.

Sevdah na MTV Adria?

Ti si također bio voditelj javnih razgovora u Buybookovom kafeu Karabit pod nazivom Među nama… Kakav je bio odziv, jesi li zadovoljan takvom vrstom komunikacije?

– Bio sam voditelj tih razgovora dvije godine i iskustvo koje nosim iz toga je zaista neprocjenjivo. Cilj nam je bio raditi na komunikaciji između različitih slojeva društva, koja danas uopće ne postoji. To je sada završeno i zajedno s Farah Tahirbegović ću urediti i jedan zbornik s tih razgovora. Nadam se da će biti poučno.

Diplomirao si filozofiju na Sarajevskom univerzitetu, otkud taj nagli preokret ka muzici?

– Završio sam prije neke tri godine studij filozofije ovdje u Sarajevu. To je također jedno ludo iskustvo. Na kraju sam završio s vrlo ambicioznim radom o Husserlu. Baš sam bio mladi nadobudni filozof… Inače, nakon studija sam shvatio da ne mogu ukrotiti dionizijsku zvijer u sebi i posvetio se muzici.

Kako je sevdalinka jedna od najranijih urbanih muzičkih pojava, po tvom mišljenju, da li ćemo u skorijoj budućnosti sevdah moći slušati na MTV-u Adria, na primjer?

– Nemam pojma koji će biti put sevdaha u budućnosti. Čisto sumnjam da će postati dovoljno pop za MTV, ali u svakom slučaju znam da ja neću odustati od njega tako lako.