Razgovor s Damirom Trajčevićem

Agrest3D multimedijalni je DVD-magazin za kulturu, umjetnost i znanost, projekt istoimene udruge za poticanje i razvoj društva te unaprjeđenje kulture. Magazin je jedinstven na hrvatskom tržištu: to je ustvari prvi DVD magazin koji pokriva kulturu i umjetnost u Europi. Prodaje se u knjižarama i na kioscima; ovisno o broju, cijena mu varira između 35 i 60 kuna, a može se naručiti i mailom, odnosno narudžbenicom na stranici udruge www.agrest3d.hr .

Dosad je izišlo pet brojeva Agresta (prvi je objavljen u travnju 2005.), a svaki od njih sadrži po nekoliko sati video sadržaja, intervjua, zapisa o izložbama i promocijama knjiga, reportaža o aktualnim zbivanjima u kulturi, koncerata, poezije članova udruge... Već za prvi broj uredništvo magazina dobilo je pohvalu World Summit Award za Hrvatsku. Sufinanciraju ga zagrebački Gradski ured za kulturu i sponzori.

Najzanimljiviji su intervjui

Kako govori glavni urednik Damir Trajčević, magazin maksimalno iskorištava prednost multimedije nad papirom, jer objavljuje videozapise kulturnih događanja i tako omogućuje čitateljima da postanu gledatelji; omogućuje dakle prisniju, izravniju, živahniju recepciju kulturnih sadržaja.

“Ciljana su publika prije svega ljudi koji se bave ili se žele baviti kulturom i umjetnošću, ali nemaju samopouzdanja ili su im ideje srušene na prvom koraku. Jer sve ide po sistemu: to se ne može, nemamo novaca, premlad si... Zato forsiramo motovunsku filmsku školu gdje priznati umjetnici pričaju o svom uspjehu”, govori Trajčević o blagonaklonosti magazina prema neafirmiranim umjetnicima.

Agrest3D nije namijenjen široj publici, što je i razumljivo s obzirom na to da je sadržaj “sužen” na kulturu i umjetnost, ali cilj nije ni bio privući široke narodne mase”, ističe Trajčević.

“Želimo dati doprinos kulturi u Hrvata bez obzira na to što od toga nema neke financijske koristi. Da nam je do novca, ponudili bismo DVD sa sadržajem koji jamči visoku prodaju: sport, porno, ili politiku. Naravno da je mnogo prihvatljivije sudjelovati u nekom predavanju ili otići na izložbu, ali mnogi ljudi nisu u mogućnosti putovati ili im vrijeme ne odgovara zbog obveza.”

Najzanimljiviji su u Agrestu intervjui. Prvi broj sadrži nekoliko stvarno dobrih. Premijerni je broj, posvećen Motovun Film Festivalu, bio tako “začinjen” razgovorom s Mikijem Manojlovićem, u njemu je i intervju s “enfant teribleom” hrvatske kinematografije Lordanom Zafranovićem. Svašta još tu ima: trailer filma Sto minuta slave, snimka koncerta Arsena Dedića, pa nešto o Zagreb Film Festivalu, Noći gutača reklame 2004., Web Movie Festivalu, pa foto galerija Dejana Barića i art galerija Branka Čavlovića, razgovor sa Sibilom Petlevski o međunarodnom festivalu Književnost uživo, polusatni videozapis s druženja Sjećanje na Tina, održanog prije dvije godine u gostionici Tip-top, razgovori s Daliborom Matanićem i Sanjom Vejnović...

Nakon prvog broja, objavljen je prošle godine ljetni dvobroj, i to u formi multimedijalnog PC DVD-a i video DVD-a. Na njemu je opet Arsen Dedić, potom Zoran Predin, Marko Brecelj, ima nešto o književnom klubu Booksa i festivalu dokumentarnog filma ZagrebDOX, razgovor s Jasnom Bilušić i još štošta. Konačno, dvobroj 4-5 za temu ima Internet Institute i EU-radionice, ponovo obilje sadržaja o Motovunu, intervju s Rajkom Grlićem, te zanimljiv zapis o videoradionici u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” u Zagrebu.

“Radionicu je pokrenula naša udruga, na njoj smo učenike srednje škole s poteškoćama sa sluhom naučili snimanju i obradi videa. Bio je to obrazovno-humanitarni projekt gdje smo se odrekli honorara u korist kupovine opreme (DV kamere i kompjuterske digitalne montaže) u korist škole. Zajednički smo napravili sedam kratkih igranih i dokumentarnih filmova od kojih neki idu na filmske festivale”, ispričao je Trajković.

Više se daruje nego proda

Iz sadržaja Agresta, koji je ovdje šturo naznačen, očito je da je riječ o zaista opsežnom projektu. To je sadržajno izobilje primarna prednost magazina. No i nedostaci se također lako mogu naslutiti: prilozi su u pojedina izdanja uvršteni po principu “svaštare”, odnosno nekakva jasna koncepcija izostaje. Drugi je – i veći – problem recepcije. Časopis o kulturi i umjetnosti u formi DVD-a u doba ADSL-a kad je downloadanje sadržaja s Interneta brže nego ikad, ne čini se kao jako smislen i isplativ pothvat. Pitali smo urednika Trajkovića ne misli li da je ideja za multimedijalni magazin na DVD-u ipak malo zakašnjela, i ne pristaje li ona bolje, na primjer, devedesetima – dobu kad je skidanje sadržaja s Interneta išlo prilično sporo.

“Internet nema veze s koncepcijom DVD-magazina jer na njemu nije moguće naći priče iz svijeta umjetnika nego samo šture životopise i kritike njihovih djela. Ako downloadate videomaterijal s Interneta možete skinuti trailere filmova i neke događaje iz svijeta umjetnosti dok mi dobivamo odgovore na masu pitanja i upute o tome što je bitno za razvijanje neke ideje. Tih iskustava nema na majci svih mreža, a smatramo kako je to jako važno pri realizaciji umjetničkih djela. A sve u svrhu obogaćivanja znanja i prije rečenog samopouzdanja. Probajte u tražilicu upisati ime nekog umjetnika pa ćete vidjeti što vam Internet nudi. A forumi koji se svakodnevno masovno otvaraju ne nude baš neke stručne odgovore, jer profesionalci rijetko imaju vremena šarati po forumima i objašnjavati što je potrebno da izdate svoju knjigu, snimite film, uspijete u Hollywoodu...”, objašnjava Trajčević, napominjući kako koncept DVD-magazina pristaje 21. stoljeću i zato jer nešto takvo nije ni bilo moguće izvesti zbog manjkavosti tehnologije.

Financijski, stvar s Agrestom je takva da se više DVD-a daruje nego proda. Jedan od razloga Trajčević prepoznaje i u činjenici da je Agrest na kioscima prekriven DVD-ima s porno sadržajem koji ima apsolutno veću prodaju, a oni nemaju mogućnosti reklamirati se u novinama i časopisima.

“Vrlo dobro znamo kako bismo postigli medijsku pozornost. Trebali bismo se reklamirati u duhu našeg mentaliteta: gola Sibila Petlevski; Sanja Vejnović pred našom kamerom priča o intimnom životu; Matanić ulovljen kod prostitutke. O tom problemu senzacionalizma progovorio je i predsjednik Mesić, a to je bila i jedna od tema ovogodišnjeg MFF-a”, kaže Trajčević.

Svi problemi, na kraju, svode se na nedostatak novca: iako je udruga Agrest3D tražila za magazin 120.000 kuna od Gradskog ureda, u 2006. odobreno im je samo 38.000. Aplicirali su i na natječaj Ministarstva kulture, no bezuspješno: nisu dobili ni lipe. Uspjeli su ipak opstati, zahvaljujući vlastitom entuzijazmu i odricanju od honorara te nekim sponzorima. Razumljivo, umjesto planiranih šest brojeva godišnje, ritam izlaženja će se, čini se, ustaliti na četiri izdanja na godinu.

Što se pak planova za budućnost tiče, Trajković kaže da većih skretanja s dosad utvrđene putanje neće biti.

“Naša je želja pratiti što više događaja iz kulture, ali ne kao na televiziji, gdje su prilozi od nekoliko minuta, i to samo ako je na nekoj promociji bilo ljudi iz ‘našeg jet seta’. Željeli bismo izlaziti svaki mjesec, a ne kao dvobroj koji štedi novac. Ako uspijemo u našem naumu da osnujemo Institut za interdisciplinarna istraživanja, DVD-magazin Agrest3D postao bi promotor Instituta i to bi mu zasigurno donijelo veću čitanost – to jest gledanost.”