Razgovor s Danijelom Vitković i Morisom Hoblajem

Kako ste i kada osnovali udrugu Glas životinja? Koliko mi je poznato, Udruga djeluje u sklopu udruge građana Univerzalni život – prakršćani, a koji su poznati i kao vjerska zajednica koja promovira vegetarijanstvo/veganstvo, i to iz etičkih razloga.

Vitković: Udruga Glas životinja osnovana je u rujnu 2002. inicijativom nekoliko istomišljenika, među kojima sam i ja, a kojima je cilj bio ujediniti čovjeka, prirodu i životinje, što je ujedno i cilj Udruge. Udruga ne djeluje u sklopu Univerzalnog života, ali promovira vegetarijanstvo/veganstvo isto kao i Univerzalni život iz etičkih razloga, zbog čega smo i povezani.

Animalna teologija

Andrew Linzey, anglikanski svećenik, teolog, u knjizi Animal Theology ističe kako je prema esenskim evanđeljima, koja su nepouzdana, Isus Krist vegetarijanac. Koje dokaze ističu prakršćani u prilog tome da je Isus bio vegetarijanac?

Hoblaj: Najpouzdaniji dokumenti za povjesničare su antički dokumenti pojedinih crkvenih i necrkvenih autora koji su priznati kao autentični. Najpoznatija je dijatriba Adversus Jovinianum sv. Jeronima iz koje se može zaključiti da je sv. Jeronim u ono vrijeme imao na raspolaganju sve postojeće zapise o učenju Isusa Krista i zato se danas opravdano pretpostavlja kako je znao da je Isus učio ljude ljubavi prema životinjama i da je bio vegetarijanac. Citiram jedan pasus iz Jeronimovih spisa koji glasi: “Uživanje u mesu je do općeg Potopa bilo nepoznato, ali poslije Potopa utrpali su nam među zube vlakna i smrdljive sokove životinjskog mesa isto onako kao što su to bacili prepelice protestirajućem izabranom narodu u pustinji. Isus Krist, koji se pojavio kad je došlo vrijeme, povezao je kraj s početkom, tako da nam sada nije više dopušteno jesti meso.”

A na jednom drugom mjestu piše: “Ja vam kažem: ako hoćete biti savršeni, onda je važno... da ne jedete meso” (Adversus Jovinianum, Lib. I.). Zatim bih naveo nekoliko spisa drugih osoba i učitelja prvih kršćana te spise protivnika prvih kršćana koji govore o tome što je Isus učio i kako su se apostoli i prvi kršćani prehranjivali. Npr. bizantski upravitelj Plinije potvrđuje rimskom caru Trajanu u pismu (Ep. lib. X, 96) sljedeće: “... kršćani se suzdržavaju mesne hrane”. U Bibliji kod proroka Izaije ubijanje je životinja izjednačeno s ubijanjem ljudi iz kojega je jasno da su proroci govorili o neklanju životinja i nejedenju mesa: “Tko ubije vola isti je onome koji je ubio čovjeka” (u prijevodu Biblije, što ga je objavila Kršćanska sadašnjost, stoji: “Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju”; Iz 66,3). Jedan od najpoznatijih prvih kršćanskih pisaca Tertulijan oko 200. godine u svojim zapisima dijeli kršćane u dva tabora: “u istinske kršćane koji ne jedu meso i na ‘tijela bez duše’ koja jedu meso”. Riječ je o jednoj zanimljivoj podjeli iz koje je očito da je vegetarijanstvo bilo u to vrijeme aktualno. Današnje službeno stajalište Crkve, unatoč spomenutim  dokumentima, je sljedeće: “Ako netko mesnu hranu, koju je Bog ljudima dao na uživanje, drži i za nečisto i... odriče se je, taj neka bude proklet”, tj. izopćen iz Crkve, kao što je navedeno u Buli pape Ivana III. (561.-574.) koja je bila naviještena na 1. crkvenoj sinodi u Bragi (Portugal). To prokletstvo je do danas aktualno i vrijedi za sve kršćane vegetarijance jer ne postoji nikakav dokument kojim bi bilo koji papa to prokletstvo opozvao. Napomena, biti vegetarijanac u to vrijeme bilo je smrtno opasno, jer tada je crkveno prokletstvo značilo istodobno i izopćenje iz Crkve, a što je onda bilo jednako smrtnoj kazni.

Cenzura nekih vjerskih zajednica na HTV-u

Koliko sam mogla primijetiti, Univerzalni život nije baš prisutan u religijskom programu na HTV-u. Naime, jedino sam imala više prilike saznati o njihovu, vašem animalističkom radu na OTV-u gdje su emitirani njihovi edukativni filmovi o projektu Miroljubiva zemlja – Gabrielinoj zakladi u pokrajini u blizini Würzburga, koja je osnovana 2001. godine. Može li se govoriti o svojevrsnoj cenzuri nekih vjerskih zajednica u sklopu religijskoga programa na HTV-u?

Hoblaj: Mislim da se o jednoj svojevrsnoj cezuri u Hrvatskoj ipak može govoriti jer unatoč Ustavu u kojemu stoji da su sve religije pred zakonom ravnopravne i odvojene od države, ipak postoje de jure i de facto povlaštene državne vjerske zajednice koje država na temelju, u doslovnom shvaćanju, protuustavnih konvencija i konkordata podupire i financira, a druge ne, pa se taj tretman, naravno, odražava i u medijima. Svojevrsna cenzura koju spominjete i koja se na jedan profinjeni način provodi u sklopu religijskoga programa na HTV-u bit će nam razumljivija ako se spomene činjenica da je za religijske programe država postavila i financira jednog katoličkog profesionalnog teologa svećenika koji je vjeran svojem dogmatskom crkvenom vjerovanju a u kojem jasno stoji da su sve religije koje su izvan Katoličke crkve – krive religije, tj. đavolske. Njegov status na HTV-u omogućava mu de facto utjecaj na sve religijske programe na HTV-u koje je on i do sada iskoristio. U našem slučaju uvijek je do sada učinio sve da se nismo mogli pojaviti, onako kako nam je to Ustavom zajamčeno, u programu HTV-a. Mi kao mala vjerska zajednica, na temelju našeg iskustva, možemo ustvrditi da postoje vjerske zajednice u Hrvatskoj koje su protuustavno povlastile države institucije na štetu malih nepovlaštenih vjerskih zajednica. Za nas bi bilo idealno onako kako stoji u Ustavu Republike Hrvatske da je država odijeljena od religija.

Tragom spomenutoga, jesu li Vas kontaktirali za emisiju Ekumena i međureligijski dijalog, a koja je 26. veljače ove godine bila posvećena temi Religija i hrana. Naime, od predstavnika religija koja negira jedenje životinjskih tijela u studiju je bio samo budistički učitelj. I jeste li ikada bili gosti u spomenutoj emisiji?

Hoblaj: Ne, nisu nas zvali niti smo ikada bili kontaktirani, iako smo poznati kao vegetarijanci i ljubitelji životinja. Činjenica da nismo bili kontaktirani ili gosti na HTV-u potvrđuje moju tvrdnju kako postoji protuustavna i protuzakonita cenzura religijskoga programa koju je uveo i koju provodi akreditirani državni činovnik na HTV-u – isusovac dr. Antun Trstenjak.

Časopis ŽIVOTinja

Koji su osnovni problemi na koje udruga Glas životinja nailazi? Ono što me posebno iznenađuje, djelujete kao jedina udruga za prava životinja u Hrvatskoj koja izdaje svoj časopis ŽIVOTinja, a primjerke toga časopisa dijelite besplatno. U sklopu spomenutoga zanima me i s kojim stranim udrugama za prava životinja surađujete, osim onih u sklopu udruge građana Univerzalni život – prakršćani?

Vitković: Jedna od najvećih poteškoća s kojom se susrećemo je tradicionalni, izričito neprijateljski odnos ljudi prema životinjama. Da bismo ipak ljudima omogućili prijateljski pristup životinjama, počeli smo izdavati besplatan časopis koji financiramo iz dobrovoljnih doprinosa čitatelja i članova udruge. Od stranih udruga spomenuli bismo među ostalima Društvo za osvoboditev živali in njihovi pravic iz Slovenije, Srce za životinje iz Makedonije, Sloboda za životinje iz Srbije, Freiheit für Tiere iz Njemačke, No alla caccia iz Italije i u mnogim segmentima s PETA-om.

Modni janjeći fetusi

U broju 5 svoga časopisa donosite novinski podatak da su se i janjeći fetusi koristili na Tjednu mode u Milanu 2005. godine. Naime, postoje dokazi da se ovcama režu vratovi kako bi se iz njihovih maternica izvukli fetusi jer imaju najmekše krzno. S kakvim se sve strahotnim odnosima čovjeka prema životinjama susrećete u svakodnevici?

Vitković: Nailazimo na različita brutalna postupanja prema životinjama, od “najbezazlenijih” – korištenja životinja kao igračaka pa sve do maltretiranja na različite načine – izgladnjivanja, iskorištavanja u različitim situacijama i za različite potrebe, napuštanja, odbacivanja...

Kako komentirate Vladinu ciničnu odluku o zabrani uzgoja životinja za krzno koja će stupiti na snagu tek 2017. godine, i time će Hrvatska nastaviti bespoštedno, sramotno ubijati životinja zbog glamura?

Vitković: Nemamo uopće komentara, jer takva odluka pokazuje kakva nam je trenutačno svijest, da mislimo samo na sebe. Dana 15. svibnja 2006. predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Sabora te svim zastupnicima poslali smo Otvoreno pismo i apel da etički promisle o navedenom izglasavanju. Koliko ih je to pismo “dirnulo”, pokazuje prihvaćeni Zakon.