Razgovor s Doris Floričić

Za početak bih vas zamolila da se vratite u godinu 2004. i da ukratko objasnite zašto već tada stanovništvo Pićna, pa i Labinštine nije reagiralo na mogućnost gradnje tvornice kamene vune Rockwool u tom kraju, dakle, u vrijeme prije početka gradnje tvorničkog objekta. Je li bila riječ o neinformiranosti i nezainteresiranosti mjesnoga stanovništva ili o svjesnom “zataškavanju” informacija  poglavarstva općine Pićna i Istarske županije?

– Tu se radilo u prvome redu o namjernom zataškavanju događaja o dolasku Rockwoola, što potkrjepljuje i pisanje lokalne Pićonske kronike, 28. prosinca 2004. čiji su mnogobrojni pokušaji dobivanja podataka o toj “tajnovitoj” transakciji bili bezuspješni. Citiram: “Sav projekt je obavijen velom tajni i nitko od odgovornih ne želi ništa službeno potvrditi. Zato je Pićonska kronika službeno kontaktirala središnjicu Rockwoola u Danskoj i oni su nam putem elektroničke pošte odgovorili kako ne žele do daljnjega davati nikakve izjave. Isto su nam odgovorili i iz danskog konzulata u Zagrebu.” Mislim da to iskustvo službenoga gradskog glasila pokazuje više nego jasno teškoće s kojima smo se već na početku te priče susretali u Pićnu a kako je vrijeme prolazilo, mogućnost pristupa informacijama bila je sve manja i manja. Smatramo da smo kao stanovnici općine Pićan morali biti obaviješteni o tvornici koja će zauvijek promijeniti naš kraj i onemogućiti nam bilo koji drugi oblik razvoja.

Javna rasprava nije provedena u skladu sa zakonom. Oglas za javnu raspravu objavljen je u mjesnome glasilu Glas Istre, ali ne i na oglasnoj ploči općine, a ni na jednom javnom mjestu gdje Općina redovito lijepi obavijesti. Iz naših razgovora s nebrojenim građanima Pićna došli smo do iste spoznaje kako javna rasprava nije bila oglašena na spomenutim lokacijama.

Uz to, općinsko je vodstvo imenovalo osobu (ime ne navodimo u javnosti), bez njezina znanja, odobrenja ili bilo kakve pismene ili usmene prethodne obavijesti, za predsjednika općinske Komisije o zaštiti okoliša. Općina je tim imenovanjem zadovoljila formu a da je osoba postavljena na tu dužnost javnost je obaviještena nakon što je navodna javna rasprava bila dovršena. Tada se ta osoba, kako bi provjerila tu informaciju, telefonom obratila u općinu Pićan gdje joj je tajnica potvrdila da je imenovana na to mjesto a na upit je li javna rasprava bila oglašena na oglasnoj ploči u općini, tajnica je odgovorila kako nije, jer da s javnom raspravom općina nije imala ništa, nego su je organizirale Istarska županija i Rockwool. Osim što ta osoba nije bila obaviještena o javnoj raspravi (jer nije svaki građanin dužan čitati Glas Istre), niti je “njezinu” komisiju itko išta pitao, ona je “ispala” s popisa izaslanstva koje je putovalo u Njemačku “vidjeti je li tvornica štetna ili nije za okoliš”.

Smatramo da nas je načelnik, gospodin Branko Ružić trebao izravno obavijestiti o najvažnijem projektu u našemu kraju umjesto što je po seoskim konobama ljudima govorio da će se tu graditi tvornica “punjava”, što na našem dijalektu znači pokrivač. To dovoljno govori o njegovu stajalištu prema mještanima koji ga plaćaju kako bi zastupao njihove interese a ne interese stranih investitora, u spomenutome slučaju Rockwoola. Osim toga, imamo vlastita saznanja o tome da su i sami vijećnici koji su digli ruku za Rockwool bili neobaviješteni, ili  lažno obaviješteni. Naime, nekima, s kojima smo razgovarali nije bilo poznato da će kao dio pogonskoga goriva Rockwool rabiti koks te da će izbacivati tolike i takve emisije čestica u zrak, kao što se to sada saznaje.

Povezanost Vlade i Rockwoola

Priča se da dolazak Rockwoola u Istru u stvari financira hrvatska vlada i Istarska županija. O čemu je riječ?

– Hrvatska Vlada, Istarska županija, općina Pićan, HEP, Plinacro itd. zajamčili su Rockwoolu nevjerojatno velike koncesije. Rockwool je otkupio najkvalitetnije poljoprivredno zemljište (u županijskom prostornom planu kvalificirano kao P1 zemljište) za samo 1,98 eura po metru četvornom. Za isto to zemljište je jedan od najuglednijih istarskih poduzetnika, koji je usput iz općine Pićan, nudio 20 eura po metru četvornom. Spomenimo i da djelatnosti kojima se njegova tvrtka bavi ne narušavaju okoliš. Naravno, njegovu je ponudu općina Pićan odbila.

Uz tu skandalozno nisku cijenu za otkup zemljišta, lokalne i državne vlasti su Rockwoolu zajamčile mnoge dodatne koncesije. Tako se npr. HEP obvezao izdvojiti 2,75 milijuna eura kako bi preuredio trafostanicu za njihove potrebe. Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 milijuna eura koje bi oni bili dužni uplatiti za komunalni doprinos i druge naknade i uz to im i oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina. Dakle, kad se sve zbroji, ispada da su hrvatska vlada i općina Pićan u stvari platili Rockwoolu milijune eura kako bi on došao u Istru! Nije teško zaključiti kako se s tim novcem moglo privući u tu istu poduzetničku zonu niz strateški primjerenijih investicija, i to davanjem puno manje koncesija i izbjegavanjem neizvjesne budućnosti što se tiče onečišćenja i zdravlja ljudi, koji su nam neizbježni s dolaskom Rockwoola u Istru.

Kobni “previd” kancerogenih plinova

Možete li ukratko nabrojiti štetne posljedice koje bi proizvodnja kamene vune imala za stanovnike i okoliš tog dijela Istre, te navesti izvor tih podataka?

– Podaci koje navodim izračunao je ugledni hrvatski znanstvenik Stanko Určić s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, a na temelju dostupnog sažetka Studije koju je za Rockwool izradio Ekonerg. On navodi kako će godišnje ispuštanje dimnih i ostalih plinova biti najmanje 1 200 000 000  kubnih metara (milijardu i dvjesto milijuna m3) a najvjerojatnije i mnogo više – moguće i dvije milijarde m3 onečišćenih plinova/dima. Prof. Uršić procjenjuje kako je to za relativno skučeno i konkavno područje podno Učke golema količina i dovoljno samo po sebi da se projekt dovede u pitanje.

S tim milijardama prostornih (kubnih) metara dima u pićanski će okoliš dospjeti i nepoznate količine vrlo otrovnih spojeva teških metala, dioksina i otrovnih spojeva (poput amonijaka) i kancerogenih organskih spojeva (poput formaldehida i fenola). Iz nedostatnih podataka u Studiji nije moguće procijeniti o kojim se količinama radi, i sama ta činjenica je, kako Uršić kaže, nije samo alarmantna nego i krajnje skandalozna i potencijalno kriminalna.

Granice ispuštanja koje navodi Studija samo za fenol i formaldehid najmanje su 200% veće od dopuštenih za spalionice otpada i cementare sa suspaljivanjem otpada prema europskim zakonima. Ispuštanje amonijaka ti zakoni uopće ne predviđaju. Granice za fluorovodik i sumporovodik su po 500% lošije (veće!); za klorovodik (solna kiselina!) 300% veće, a za sumporne okside SOX (sirovina za sumpornu kiselinu, kisele kiše) veće su za 3600%.

Očito je da proizvođaču koji troši 75 000 tona koksa i referira fenol, formaldehid i amonijak, a potpuno prešućuje visokokancerogene poliaromatske ugljikovodike (PAH), to radi kako bi prikrio prave razmjere njegova utjecaja na okoliš. Treba spomenuti kako su i formaldehid i fenol također kancerogeni. Uz to Studija također prešućuje i teške metale, ponajprije živu i kadmij, ali i ostale, koji su neizostavni nusprodukti tog proizvodnog procesa i ispuštaju se u zrak putem dima. Takvo izbjegavanje navođenja tih podataka u najboljem je slučaju kobni previd. Uz te alarmantne podatke, potrebno je reći i to da se tvornica gradi nasred tisuću hektara najplodnije istarske doline, okružene s jedne strane zakonski zaštićenim krajolikom flišnog područja Gologoričkog dola površine 570 hektara, a s druge strane Parkom prirode Učka i desetkom zaštićenih urbanih, poluurbanih i ruralnih cjelina, etnozona, te pojedinačnim sakralnim i civilnim kompleksima na razini državnog značaja, i svi su smješteni unutar deset kilometara u krugu tvornice, te će biti na najžešćem udaru onečišćenja iz proizvodnog procesa.

Općina Pićan i susjedno Gračišće još su 1973. godine proglašeni “zakonom zaštićenim krajolikom”. Članak 9. Zakona o zaštiti prirode ističe kako je zaštićeni krajolik “prirodni ili kultivirani predjel veće estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajolik karakterističan za pojedino područje. U zaštićenom krajoliku nisu dopuštene radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen”. Nije nam jasno kako se onda mogao na toj lokaciji dogoditi tako koban previd? Kako se moglo dobiti odobrenje od mjerodavnih državnih službi za lokaciju te industrijske grane samo 1 km od zakonom zaštićenog krajolika od državne važnosti!?

Došli smo do saznanja da je Ministarstvo kulture dovedeno pred gotov čin izdavanja lokacijske dozvole, gdje su mogli samo reći da se tvornica pokuša “sakriti” biljem i kamuflirati bojama sličnim prirodnom okružju te kako je poželjno da na 75-, 30- i 10-metarskim dimnjacima ne bude nikakvih natpisa u crvenoj boji (boji Rockwoolove kompanije) kako bi se i njih barem donekle zakamufliralo u prirodno okružje. Sličnu sudbinu ignoriranja stručne ekspertize doživjeli su i konzervatori koji su također bili suvišni. Danas smo suočeni s činjenicom da će ne samo natpis na dimnjacima biti crvene boje nego je čak i krov na tim golemim halama, koji se sada postavlja, kričavo crvene boje!

Onečišćenje vodotoka

Štetan utjecaj se najvjerojatnije ne bi ograničio samo na istočnu Istru. Koja su sve područja potencijalno ugrožena emisijama iz dimnjaka te tvornice i u kojem radijusu?

– U samom sažetku Rockwoolove studije piše da će područja najvećeg onečišćenja, zbog konkavne konfiguracije terena, biti obronci okolnih brda položeni sjeverno, sjeverozapadno, zapadno i južno od tvornice, na 2 do 3 km udaljenosti od glavnih ispusta (75-metarskih dimnjaka). Prema Studiji, najopterećenija područja su na terenu što nadvisuje glavne ispuste, tj. na nadmorskoj visini dvjestotinjak metara a kao primarna zona onečišćenja, ili tzv. impakt zona navodi se radijus od 10 km, što zahvaća desetke povijesnih gradića, stotine sela i zaseoka, 1.100 hektara najplodnijih istarskih dolina, etnozona itd. Mnogi od njih proglašeni su zakonom zaštićenim krajolikom državnog značaja!

Budući da će tvornica biti smještena iznad i pokraj nekih od najvećih podzemnih vodnih tokova kojima istarski kras obiluje, postoji realna mogućnost kako će emisije iz proizvodnog procesa trajno onečistiti ne samo lokalne vodotokove nego i one ostatka Istre, jer se upravo iz te točke vode slijevaju i spajaju u jednu cjelovitu hidrogeološku cjelinu i šire na ostatak poluotoka.

Taj katastrofalni scenarij je još šokantniji, uzme li se u obzir činjenica da Istra ima notorno lošu kakvoću vode, analitički rezultati koje se skrivaju od građana i koji su čak nekoliko puta početkom devedesetih godina bili falsificirani. Kronično onečišćenje istarskih voda i tla smatraju se glavnim uzročnicima neobično visokog broja oboljelih od raka u Istri, koji je za 50% viši od hrvatskog prosjeka! Kao što vidite, ovdje se ne radi o jednom potencijalno izdvojenom ekološkom problemu, nego o problemu koji će imati, ako se taj projekt ne zaustavi, katastrofalne posljedice na okoliš i zdravlje ljudi cijelog istarskog poluotoka i dijela Primorsko goranske županije.

Žrtvovati istočnu Istru za ekološki upitnu industriju

Rockwool nije jedini problem te vrste u istočnoj Istri. Tu su još tvornice u Koromačnom i Raši u kojima se navodno ilegalno spaljuje otpad, vapnara u Podpićnu i uvijek aktualni Plomin 2. Molim vas da to prokomentirate te da iznesete svoje viđenje gospodarskog razvoja toga kraja izvan konteksta “reindustrijalizacije”?

– Točno. Tvornica kamene vune bit će dodatni onečišćivač, uz već postojeće Termoelektranu Plomin 2, Tvornicu vapna Most Raša, Tvornicu cementa Koromačno i Ciglanu Cerovlje. Kakvoća zraka na tome području je već sada loša. Prema podacima iz 2005. godine (mjerna stanica Sv. Katarina), ozon je 12 dana prelazio dopuštene granice. Potrebno je reći da mjerodavne službe na tom području ne uzimaju u obzir kumulativno onečišćenje, ni onečišćenje koje će prouzročiti prometovanje 140, ili 252 kamiona na dan nakon izgradnje druge faze tvornice.

Očito je da su hrvatska Vlada, Istarska županija i lokalni političari odlučili, mimo želja svojih vlastitih građana, žrtvovati istočnu Istru za ekološki upitnu industriju. Uostalom, i naš je župan Ivan Jakovčić rekao kako se ovdje tako i tako već dimi i da Istra ne može živjeti samo od turizma i poljoprivrede, pa valjda zato mora postati žrtveno janje za Vladinu i županijsku upitnu gospodarstvenu strategiju.

Prema komocijama koje je naša eko akcija izazvala, više je nego jasno kako se građani Istre, i posebno, Pićanštine i Labinštine ne slažu s tom razvojnom strategijom. Oni su svjesni činjenice kako je baš na njihovu području, i pogotovo na području Labinštine, najviše oboljenja od raka i sličnih bolesti (jedna nova dijagnoza raka svakih 3,8 dana samo u labinskoj općini!), te da je prema službenim podacima 2005. godine kvaliteta zraka za labinsko područje bila iste, treće kategorije, kao i u Sisku! I sve to dok nama naši vrli političari i stručnjaci, upitnih objektivnosti i jasnih političkih naklonjenosti, pričaju kako je kakvoća zraka na tom području prve kategorije, dakle čista da čistija ne može biti. 

Bez obzira na sve te onečišćivače Pićanština, Labinština i okolna mjesta obuhvaćaju područje koje ima velike turističke i poljoprivredne mogućnosti. Ta se cjelina proteže od Pićna, koji spada gotovo pod središnji dio Istre, pa do same istočne obale koja je vrlo zanimljiva jer ima iznimno bistro more i turistički i agroturistički još veoma atraktivna i obećavajuća naselja na obali, kao npr. Prtlog, Sv. Marina, Ravni i dr. koja izgledaju kao da je vrijeme u njima stalo negdje u prošlosti.

U skladu s time, mnoga su kućanstva krenula u agroturističke pothvate i unatoč prvoj bojazni da se turizam ne može razvijati u unutrašnjosti, brzo su shvatili da se turizam na tom području itekako može razvijati i biti isplativ, čemu svjedoči prebukiranost postojećih kapaciteta. Uzmemo li striktno područje općine Pićan, nalazimo već desetak kućanstava koja se bave agroturizmom, s time da se većina pojavila u posljednjih godinu-dvije jer su ljudi uvidjeli mogućnost te grane obrtništva na obiteljskoj razini.

Može se reći da se Pićanština tek počela buditi i razvijati u pozitivnom smjeru pa je još više zbunjujuća, blago rečeno, lokacija jedne tvornice kamene vune u Županiji čije je gospodarstvo zasnovano na kulturološkim projektima, turizmu, poljoprivredi i obrtništvu na obiteljskoj razini, te agroturizmu. Naime, Istarska županiju navodi u svom Regionalnom operativnom planu podupiranje ekoprojekata (a ne teške i ekološki upitne industrije) kao temeljnoga gospodarskog opredjeljenja regije.

Peticija i neizvjestan referendum

Kako ste zadovoljni odzivom građana Labinštine na provedenu peticiju, te postoje li izgledni za provedbu referenduma?

– Građani Labinštine, kao i oni Pićna i okolnih mjesta, su se hrabro odazvali potpisivanju peticije. Treba imati na umu kako bi odziv bio i veći da netko nije počeo širiti priče kako će lokalne vlasti kazniti potpisnike peticije kada se budu obratili općini za bilo koju uslugu. Kada se uzme u obzir da nemali broj građana obiju općina ima u najmu općinsko poljoprivredno zemljište ili pak štandove za prodaju voća i povrća koje proizvodi na toj ili vlastitoj zemlji, doseg takvih glasina, bile one točne ili izmišljene, nije zanemariv.

U članku u Jutarnjem listu spominje se negodovanje župana Ivana Jakovčića oko formulacije pitanja u peticiji i onog u referendumu. Kako to komentirate?

– Smatramo da župan i ostali koji zagovaraju Rockwool namjerno pronalaze bilo što da bi to upotrijebili protiv nas i ne raspisali referendum, što je naše zakonsko pravo.

U Statutu Istarske županije piše: Članak 49. “Donošenje, opozivanje ili djelomično opozivanje propisa iz samoupravnog djelokruga Istarske županije podvrgava se referendumu, ako to zatraži najmanje pet tisuća birača ili polovica općinskih i gradskih vijeća županije.” Mi smo sakupili 6.500 potpisa!

Što se samog pitanja tiče, gospodin Rupnik, predsjednik udruge Ekop Istra, oblikovao je prvo pitanje koje nam se činilo malo preopširno, pa smo ga, uz dozvolu županijskog zaprimatelja peticijskih dokumenata proširili, dakle pojasnili rečenicom: “Jeste li za izgradnju tvornice kamene vune Rockwool, da ili ne?” No, na kraju je službeni odgovor glasio da referendum nije u ovlasti Županije, na što smo mi uložili žalbu, a što se pitanja tiče, stoji da je iz obiju verzija jasno o čemu je riječ.

Povezanost Rockwoola i medija

Pisali ste protestna pisma ministrici zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marini Matulović-Dropulić, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske te voditelju gradnje tvornice Rockwool Bartoszu Stentoftu? Kakvi su njihovi odgovori?

– Kao prvo, moram istaknuti da su istupi spomenutih osoba u javnosti vrlo slični i da se svi ponašaju kao da su “Danci”, a ne državni službenici RH koji bi trebali zastupati prava svojih građana a ne ona stranih investitora. Umjesto da ministrica Matulović-Dropulić podupire nas koji pokušavamo zaštititi naše pravo na život u zdravom okružju, ona se stavlja na stranu investitora koji je dokazao kako smatra ne samo nas, eko aktiviste, nego i sve građane Istre građanima druge kategorije kojima, eto, još valjda jedino što nedostaje je probušena nosnica s provučenom kosti u njoj, pa da ih i slikovito podsjećamo na slikovite domoroce.

Ti nas neokolonijalisti, uz svesrdnu potporu naših političara i državnih službenika, najprije ukoravaju da na vrijeme nismo reagirali na studiju, da bi kad smo zatražili cjelokupnu studiju na uvid, rekli kako je ona umjetničko djelo koje ne može biti dostupno svakome tko je želi vidjeti jer da je, navodno, razumljiva samo stručnjacima.

Ne govore li dovoljno odgovori Rockwoolova vodstva, te njihovih poslovnih partnera Ekonerga, na naše upite, da tvornica ne onečišćuje, da se može staviti nos na dimnjak koliko će njezine emisije biti bezopasne, da Rockwool nema otpada (iako i u njihovoj studiji piše i da onečišćuje – i to ne malo, i da nemaju riješeno pitanje otpada, te da se mogu onečistiti podzemne vode kojih tamo ima u izobilju). Nije li sramotna prezentacija Rockwoola za obrtnike i poslovne partnere iz našeg kraja na kojoj oni na takav bahat način tretiraju naše ljude, na koju ne pozivaju novinare, nego samo poslovne partnere da bi na kraju ipak došli novinari dvaju lokalnih listova za koje se na kraju ispostavi da su bili pozvani kako bi pohvalno pisali o Rockwoolu jer im je taj isti Rockwool sponzorirao novine ili pak objavljuje stranice i stranice vlastitih reklama?

Korisno je i napomenuti da je Ekonerg, tvrtka koja je izradila studiju, ujedno i nadzorno i izvršno tijelo radova na gradilištu, te da je gospodin Jelavić (Ekonerg) na pitanje nije li to sukob interesa izjavio kako nije nego da je to čak pozitivno jer da to rade njihova dva različita odjela.

Što se službenih odgovora tiče, njih još nismo ni dobili. Čini se da je u ovoj našoj državi normalno ignorirati građane i njihova prava.

Podnijeli ste kaznenu prijavu protiv “nepoznatih odgovornih osoba tvrtke Rockwool”. U kojoj je fazi trenutno taj postupak? Zašto niste izravno i poimence teretili vodstvo te tvrtke te voditelja, navodno ilegalne, gradnje tvornice, gosp. Stentofta?

– Državno odvjetništvo se još nije oglasilo o pitanju naše kaznene prijave. Mi smo u međuvremenu podnijeli niz dodatnih prijava i na neke smo dobili zahtjev za dostavu dodatnih informacija i pojašnjenja, što je pozitivan znak. Što se tiče same formulacije kaznene prijave na koju se vi osvrćete, to smo tako sročili prema savjetu naših pravnika, što je, zakonski gledano, sasvim primjereno.

Loša iskustva s Rockwoolom u inozemstvu

Raspolažete li podacima o štetnosti tvornica kamene vune Rockwool po okoliš i ljudsko zdravlje u zemljama gdje su one već odavno u pogonu kao npr. u Španjolskoj, Njemačkoj, Norveškoj... Jesu li vam prenijeli svoja iskustva i jeste li u kontaktu s tamošnjim eko-udrugama?

– Raspolažemo s brojnim podacima o Rockwoolovim tvornicama vani te o brojnim incidentima koji su se dogodili između Rockwoola i tamošnjeg stanovništva. Primjerice, u vezi s Rockwoolom u Španjolskoj imamo informacije iz tamošnjeg sindikalnog lista gdje se navodi Rockwoolovo vrlo loše postupanje prema vlastitim radnicima, njihovo maltretiranje, zabrana stanke za marendu i sl. Također se navodi i slučaj sukoba Rockwoola s tamošnjim stanovništvom zbog krađe vode od mještana. Čini se da je Rockwoolu važno “sjesti” na područje bogato vodom. Naime, na pićanskoj lokaciji, gdje Rockwool sada gradi tvornicu, ispod zemlje su golemi bazeni vode do kojih su oni već izbušili pristup. Kao što sam već spomenula, svi su ti podzemni vodotoci povezani u cijeloj Istri pa se javlja pitanje kako će i za što ta voda biti korištena, hoće li biti onečišćena, i samim time onečistiti vodotoke cijelog istarskog poluotoka. Slična je situacija nepoštivanja prava radnika vidljiva i u njihovoj tvornici na Sardiniji gdje se čak jedan radnik u znak protesta zatvorio u veliku peć. Sardinija nudi niz dodatnih primjera lošeg postupanja prema radnicima, pa je jasno kako ni Istra ne može očekivati ništa bolje. Što se Norveške tiče, mislim da priloženom linku nije potreban dodatan komentar. Iz te se video snimke jasno vidi možemo li staviti nos na dimnjak ili ne (usp. http://video.google.com/videoplay?docid=-3684388101603148997&q=rockwool&hl=en).

Nadalje, iz Švedske dobivamo podatke o vrlo opasnoj tvari o kojoj se malo zna, a koja je često uzrok ozbiljnih oboljenja Rockwoolovih radnika. Riječ je o metil izocijanatu – vrlo otrovnoj, bezmirisnoj i nevidljivoj tvari, za koju je utvrđeno da uzrokuje ozbiljna oboljenja kod inače savršeno zdravih osoba, a nalazi se naravno u mineralnoj vuni. Imamo i podatke da su se građani Poljske koji žive u blizini Rockwoola žalili zbog smrada, pretpostavljamo da je zbog amonijaka, koji će, kako se navodi i u samoj Rockwoolovoj studiji za pićansku tvornicu, biti isti problem za pučanstvo koje živi oko 2 do 3 km od tvornice.

Želimo napomenuti kako nemamo ništa protiv osmišljene industrijalizacije i drugih oblika gospodarskog razvoja Istre, a na kraju krajeva ni protiv Rockwoola, ali imamo protiv toga da se Rockwool gradi usred jedne od najplodnijih površina srednje Istre, na poljoprivrednom zemljištu najviše kakvoće koje je othranilo mnoge naraštaje ne samo građana Istre nego i onih Rijeke. Protivimo se tome da se sada to zemljište najedanput, očito za potrebe Rockwoola, proglasi jalovim! Radi se o jednoj prekrasnoj dolini koja je smještena u podnožju Parka Učke i koja je često pokrivena maglom. Radi tih posebnih meteorološko-lokacijskih obilježja zrak je u njoj danima stagnantan pa se pitamo kako ćemo dolaskom Rockwoola u tu dolinu podno Učke i pokrivenu maglom i slabim strujanjem zraka disati za takvih dana? Jedino nam ostaje da ponovimo kako je lokacija tvornice izvan svake pameti!

Koja je vaša prognoza daljnjeg razvoja “afere Rockwool”?

– Kao što smo više puta izjavili u javnosti: činjenice su na našoj strani, zakon također. Sada ostaje na pravnoj državi da taj zakon provede u djelo. Mi ćemo se, uz pomoć pravnika, odlučno boriti da istina izađe na vidjelo, što znači sigurno rušenje te netransparentne, i prema našem dubokom uvjerenju temeljenom na činjenicama, ilegalne transakcije.

Mogu samo reći da me hvata jeza od svega što se tu događa, počevši od ljudskih ili neljudskih karaktera i perverzije koje mogu dovesti čovjeka do toga da se spusti tako nisko i svjesno truje sebe i svoju djecu, svjesno uništava zemlju koja nije njegovo vlasništvo nego naše zajedničko i naraštaja kojima ćemo je ostaviti u nasljeđe. A pitam se zašto tolika bahatost i ljudska glupost i svjesno kršenje zakona? Zašto toliko prostituiranje vlastitim načelima, vlastitim zdravljem i vlastitom budućnošću? Mislim da odgovor mi svi, na žalost, znamo iz nebrojenih sličnih afera koje su se odigrale pred našim očima u našoj (ne)pravnoj državi u posljednjih petnaestak godina. Za kraj bih samo rekla kako sam sretna jer znam da radim pravu stvar. Nadam se kako će oni koji se grubo poigravaju s našom budućnošću to shvatiti prije nego što bude prekasno.

Dodatne informacije vidjeti na www.saveistria.com