Trpimir Matasović  

Razgovor s Guidom Bizzijem

Guido Bizzi

Tijekom 20. stoljeća graditelji čembala dugo su izrađivali “moderna” čembala, dok je gradnja kopija izvornih glazbala relativno noviji trend. Zbog čega ste se odlučili za ovaj drugi pristup?

– U trenutku kad su se početkom 20. stoljeća počela izrađivati “moderna” čembala, nije još postojala kultura kopiranja starih stvari – sve što je bilo dva stoljeća staro smatralo se nečim primitivnim što treba poboljšati. To je bilo doba velikih graditelja glasovira, koji su odlučili izraditi čembalo koje će biti bolje od onog otprije dvjesto godina. No, taj se mentalitet promijenio. Sredinom prošlog stoljeća ljudi su počeli shvaćati da su stara čembala lijepa, dobra i savršeno primjerena za sviranje glazbe 17. i 18. stoljeća. Prema tome, zašto ih ne kopirati onakvima kakva su i bila? Tako je započela nova era i čembala koja su Pleyel i Neupert izradili za Wandu Landowsku i druge velike interprete postupno su napuštena. Danas više nitko ne smatra da tako treba raditi ako želite stvoriti stil i ugođaj onodobn? glazbe.

Izbor vrhunskih izvornika

Kako odabirete glazbala koja vam služe kao modeli za vaše kopije?

– To, zapravo, i nije osobito teško. Postoji relativno mnogo vrhunskih glazbala koja su u svoje vrijeme smatrana značajnima i koja se još čuvaju u muzejima. Izbor je, dakle, velik, i u konačnici sve ovisi o vašem osobnom ukusu. Primjerice, ja sam počeo s talijanskim glazbalima – ne zato što sam Talijan, nego zato što mi se svidjela ta vrsta zvuka. Potom sam postupno prešao i na francuska, njemačka i nizozemska glazbala, koja su odreda kopije najznačajnijih baroknih izvornika.

Koje su osnovne razlike između čembala iz različitih zemalja?

– Talijanska glazbala odražavaju duh 17. stoljeća. Riječ je o, u osnovi, vrlo jednostavnim glazbalima koja su, međutim, često vrlo bogato ukrašena. Oni su primarno bili namijenjeni pratnji, premda se na njima može glazbovati i solistički. Zvuk im je prilično suh, ali istovremeno vrlo elegantan, tako da na njima osobito dobro zvuče skladbe talijanskih majstora prve polovine 17. stoljeća. Pomičete li se u prostoru prema sjeveru, ili u vremenu prema 18. stoljeću, konstrukcija glazbala postaje sve važnija, s brojnim novim mogućnostima. Tako, primjerice, možete imati dva manuala i četiri registra, a mehanizam postaje sve složeniji. U drugoj polovini 18. stoljeća pojavljuje se već i preteča glasovira fortepiano, i postojala je svojevrsna konkurencija među graditeljima tih glazbala.

Kako to da ne gradite i kopije engleskih čembala?

– Negdje se mora stati i naravno da ne mogu sve raditi. Ima prekrasnih engleskih glazbala, ali ona uglavnom ne pripadaju vrhuncima povijesti gradnje čembala. Usprkos tome, moram priznati da se ipak divim i radovima nekih engleskih graditelja.

Suradnja glazbenika i graditelj

Osim čembala, gradite i spinete. Koja je uloga tog glazbala?

– Spinet je imao značajnu ulogu kao glazbalo za kućno glazbovanje. Kao što je u 20. stoljeću u gotovo svakoj kući postojao polukoncertni glasovir ili barem pianino, tako je i spinet bio jednako popularan u 17. i 18. stoljeću. To, međutim, nipošto ne znači da je riječ o amaterskom glazbalu. Njegov je zvuk vrlo specifičan, i obitelj je Ruckers spinetu pridavala veliko značenje. Postoji, uostalom, i čitav repertoar sjevernih skladatelja za glazbala s tipkama koji je stvoren upravo za zvuk kakav proizvodi spinet.

S obzirom na određene “regionalne” razlike među čembalima, nameće se pitanje je li glazba pojedinih regija utjecala na gradnju glazbala, ili su pak sama glazbala utjecala na glazbu koja je za njih pisana?

– Jedno je s drugim neraskidivo povezano. Kad bi skladatelj počeo pisati glazbu određenih osobina, graditelj bi odmah pokušao izraditi glazbalo koje bi odgovaralo toj glazbi. Za razliku od današnjeg vremena, kada su glazbala nešto što industrija unaprijed zadaje, tada je bilo uobičajeno da glazbenici i graditelji surađuju – gradnja glazbala bila je svojevrsni zajednički pothvat. Tako je postojala konstantna uzajamna interakcija tih dviju struka koje zajednički grade glazbu.