Razgovor s Hrvojem Hrabakom

Kakav je stav Društva arhitekata Zagreba u vezi inicijative privatnog poduzetnika Tome Horvatinčića da se sagradi svojevrsni komprimirani grad u bloku koji započinje na zapadnoj strani Cvjetnog trga? Zastupate li ideju potrebe za rušenjem zaštićene zgrade, rodne kuće pjesnika Vladimira Vidrića?

– DAZ nema i ne može imati stav o ovoj konkretnoj inicijativi jer samoinicijativno ne izdaje recenzije investitorskih programa i lista želja... S druge strane, DAZ ima vrlo jasan i konkretan stav o nizu principijelnih pitanja koje je ova inicijativa potaknula. U prvom redu držimo da je apsolutno nužno da institucionalne strukture shvate prioritet stvaranja principa ponašanja i odlučivanja koje će omogućiti da se ovakvi ambiciozni zahvati provode uravnoteženo i na zadovoljstvo kako privatnog profita, tako i opće dobrobiti. Kada je riječ o gradnji zamjenskih zgrada na mjestu postojećih kuća na Preradovićevom trgu 6 i 6a, mislim da mogu stvarno u ime većine zagrebačkih arhitekata izjaviti kako nema ozbiljnog argumenta za čuvanje postojeće građe.

Rečeno generalno i pojednostavljeno, vrijednosni sustav u kojem kao arhitekti operiramo obično dovodi do rezultata u kojem nam “konzervatori” propisuju da čuvamo i ono što bismo inače zacijelo srušili; a naravno da ta zamjenska gradnja mora biti projektirana u mjerilu i ambijentu slojevitog povijesnog okoliša te s respektom primjerenim središtu jednog srednjoeuropskog grada.

Razmatranja povijesne jezgre grada

Je li uistinu Podreccino rješenje na natječaju bilo najbolje, kakve novine u odnosu na uobičajenu gradnju u Zagrebu donosi? Je li njegovo pozivanje bio uvod u poželjnu praksu međunarodnih natječaja? Što zapravo podrazumijeva “anketni natječaj”? Kakav je stav DAZ-a na primjedbe da u žiriju natječaja što ga raspisuje privatni poduzetnik ne može biti službenik Grada Zagreba, poput Slavka Dakića?

– Također ne želim i ne mogu komentirati rješenje arhitekta Podrecce; mislim da je to kontraproduktivno činiti dok nismo razmrsili principijelna pitanja koja su do tog rješenja dovela; reći ću toliko da u formalnom pogledu provedenu anketu ne možemo ni smatrati natječajem, pa je tako i izabrano rješenje tek argument i naznaka u kojem smjeru treba dalje razmišljati. U pripremnoj fazi ove inicijative nismo uspjeli dogovoriti provedbu ovog natječaja kroz UHA/DAZ, što bi omogućilo da se kroz uobičajenu proceduru stručni ocjenjivački sud već prije raspisa izjasni o projektnom programu, što bi u ovom slučaju zacijelo bio konstruktivan doprinos raspravi. Ne vidim da je ovaj slučaj najava poželjne prakse međunarodnih natječaja, već prije najava prakse “pogurivanja” projekta uglednim svjetskim arhitektonskim imenom. Inače, smisao “anketnog natječaja” jest upravo u propitivanju prostornih, programskih i razvojnih mogućnosti određene lokacije, često i u cilju izmjene ili nadopune postojeće planske dokumentacije. U tom smislu razumljivo je sudjelovanje “gradskih ljudi” u žiriju, ali je i više od toga razumljivo kako ti isti “gradski ljudi” u sljedećoj fazi moraju vrlo odgovorno i mudro uskladiti investitorski program sa stvarnim prostornim mogućnostima i općim interesima. To je presudna faza koju sad s nestrpljenjem očekujemo i u kojoj svakako želimo ostvariti i naš utjecaj.

Na javnoj raspravi na tu temu održanoj u dvorani Matici hrvatske imali ste ulogu domaćina i moderatora; kakvo ste stanovište zastupali u smislu “da ili ne Horvatinčićev projekt Cvjetnog trga”. Smatrate li da tako snažna reakcija, otpor toj inicijativi od strane javnosti i nevladinih udruga treba utjecati na gradnju u gradu Zagrebu? Postoji li uopće u nas još argumentirana javna rasprava, kao neka vrst referenduma koji će biti gradotvoran?

– Prvo bih vas ispravio: dosad nije održana javna rasprava na ovu temu, održana je jedna prezentacija u prilog projekta u organizaciji investitora te stručna tribina u organizaciji DAZ-a, Društva povjesničara umjetnosti i Matice hrvatske, koja jasno izrečeno nije niti imala ambiciju biti javna rasprava. Kako sam na početku te tribine i naznačio, njezina su sredstva bila dotad neodržana izlaganja glavnih stručnih aktera te stručna argumentacija ovog pitanja, naravno uz prisutnost zainteresirane javnosti. Drugi cilj bio je ispitivanje postoji li uopće mogućnost donošenja jednog, makar koliko općenitog, stručnog, u prvom redu arhitektonskog i urbanističkog, stava o temeljnim pitanjima inicijative za gradnju u bloku Kina Zagreb. U tom smislu izuzetan napor i koncentraciju koju smo u ovu tribinu uložili smatram opravdanim jer osjećam da smo na njoj uspjeli postići određeno pročišćenje u ovoj temi koje možemo koristiti za daljnju argumentaciju pri pokušajima da utječemo na sudbinu ove inicijative. Ukratko, razbistrili smo da je ovakva inicijativa urbanistički utemeljena u višedesetljetnim razmatranjima povijesne jezgre grada, ali da ju je moguće ocjenjivati isključivo u uravnoteženosti sa širom okolicom ove gradske cjeline te uz jasno i konkretno definiranje pojma “javni interes”; također smo ustanovili da u daljnjoj proceduri nikako ne bi bilo poželjno iščašiti već i ovako napaćenu urbanističku proceduru kako bi se omogućio upravo takav zahvat, već da je potrebno sustavno unaprijediti postojeću plansku proceduru kako bi ovakav projekt bio skladni dio većeg plana revitalizacije povijesne jezgre.

Stvarne prostorne mogućnosti i opći interes

Kada je riječ o snažnoj reakciji i protestima javnosti, koji na tribini nisu našli očekivanu zastupljenost, mogu se samo ponoviti – u ovo se pitanje simbolički slio bunt jednog sloja istinskih tvoraca zagrebačke kulture i identiteta koji se već duže opravdano osjećaju zapostavljeni pri kreiranju zagrebačke kulturne politike i identiteta... čemu su se naravno priključili instant politički profiteri. Nažalost u stvorenoj atmosferi javne prozivke i prebrajanja na protivnike i pobornike, nije moguć konstruktivan doprinos ovom pitanju s te strane. Inače, naravno da je “argumentirana javna rasprava, kao neka vrst referenduma koji će biti gradotvoran” kako je vi dobro nazivate nužan uvjet razvoja grada kao složenog i uravnoteženog bića, a utjecaj civilnog društva, kao i stručne i akademske zajednice presudan. Nažalost, u Hrvatskoj smo dosta daleko od ovog modela kojim se uspješno razvijaju sređene europske sredine, koje upravo karakterizira uravnotežen utjecaj privatnog profita i opće dobrobiti.

Kakva je DAZ-ova vizija razvoja grada Zagreba? Treba li se on razvijati prema unaprijed zadanoj prostornoj shemi, ili parcijalno, s obzirom na pojavu zainteresiranog ulagača (nema grupiranja na zone s obzirom na program – stambena, poslovna zona…, na visoku i nisku gradnju…)? Što bi pritom bio opći interes i javna gradnja?

– DAZ ima ambiciju moderirati stručnu i javnu diskusiju koja bi iznjedrila “viziju” razvoja Zagreba, odnosno u prvom redu pružiti odgovor na pitanje “što naš grad želi biti”. Kako bi taj odgovor poslužio kao temelj općeg razvojnog koncenzusa iz kojeg bi se tada derivirale gradske politike – kulturna, demografska, edukacijska, ekološka – pa time i prostorna, kao glavni objedinjujući čimbenik. Prostorna politika morat će se provoditi kroz sasvim novu generaciju planova koji će definirati jasan sustav kriterija i pravila za ponašanje u prostoru te dinamične modele određivanja konkretnih parametara gradnje, a posebice metoda stimuliranja određene vrste gradnje na određenom teritoriju te vremensko definiranje provedbe pojedinih elemenata plana kako bi se moglo pristupiti sljedećim fazama plana. U svemu tome, definiranje i normiranje pojma “javnog interesa” ima visoki prioritet. Općenito, smatram da su sva pitanja koja su iskrsnula kao goruća na primjeru Cvjetnog trga vrlo zastupljena i kod sljedećih velikih i zahtjevnih projekata koje u Zagrebu očekujemo: Gredelj, Badel... te da je uistinu važno bar započeti potragu za sustavnim rješenjima za ova pitanja prije nego stupimo u konkretno urbanističko programiranje ovih zadataka. Naravno da praksa urbanističkog planiranja i programiranja nužno mora biti optimističan, interdisciplinarni i sinergijski proces, a da rješenja pojedinih temeljnih pitanja kao što je primjerice promet ili pak očuvanje savskog vodonosnika moraju biti integralna i održiva te u svakom svom segmentu dio uravnotežene cjeline.

Praksa provedbe javnih natječaja

Kakvo programsko rješenje za Cvjetni trg i središte Zagreba smatrate najboljim s obzirom na postojeće prijedloge (npr. ulaganje francuske vlade u kulturni institut...) i općenito?

– Za blok Kina Zagreb potrebno je provesti vrlo složeno urbanističko programiranje i to temeljem razmatranja šire situacije u planu revitalizacije povijesne jezgre; pri tom programiranju treba svakako biti vrlo jasno koje su gradske ambicije koje se u tom prostoru realiziraju, kao što je i privatnom investitoru jasno koje komercijalne ambicije realizira u tom projektu. Francuski kulturni institut na ovoj lokaciji bi naravno bio poželjan sadržaj, jednako kao i neki drugi kulturni sadržaj koji se možda može razaznati iz postojećih inicijativa iskazanih prema tom prostoru. Zasad je sistemski potpuno nejasno tko bi ovakvo urbanističko programiranje trebao i mogao provesti i s te strane najviše strepimo za daljnji razvoj inicijative. Moguće je da kroz DAZ pokušamo oformiti nezavisnu radnu skupinu koja bi osigurala osnovne parametre za ovo programiranje.

DAZ provodi mnoge natječaje koje raspisuje Grad Zagreb, također investitor natječaja. Provodi i natječaje koje raspisuju privatnici, ako se obrate DAZ-u: s tim u vezi ne postoji zakonska obveza. Koju kvalitetu pritom DAZ unosi u gradnju u Zagrebu, je li on svojevrstan korektiv te gradnje, koje su njegove mogućnosti i prava – u smislu poštivanja pravilnika o gradnji, kontrole diobe nagrada i procesa od projekta do realizacije...?

– Provedba javnih natječaja kroz DAZ je vrlo pozitivna praksa, kao i u ostalim hrvatskim sredinama, možda jedan pravi endem u široj europskoj praksi koji će trebati posebno čuvati u integracijskim godinama koje dolaze; rješenja dobivena na natječajima uistinu garantiraju arhitektima primjerene uvjete daljnjeg projektiranja i konačne realizacije djela; s druge strane rezultat ovih natječaja ipak je ograničen na ostvarenje pojedinih kvalitetnih ili vrhunskih arhitektura, koje u ukupnoj masi gradnje predstavljaju tek vrh ledenjaka, a kumulativni učinak ovih dosega nadamo se osjetiti u ipak doglednom vremenu i na bolje transformiranom urbanom krajoliku Zagreba i Hrvatske.