13.1.2005.

Robert Franciszty  

Razgovor s Jadrankom Boban Pejić

Zajedno sa Zlatkom Pejićem slovite kao inicijatorica prirodne prehrane u Hrvatskoj; primjerice, zajedno ste objavili i knjigu Hrana za život: vodič kroz makrobiotičku prehranu. U okviru kojih duhovnosti ste započeli istraživanja makrobiotičke prehrane i od kada makrobiotika datira kao način života?

– Zajedno sa Zlatkom makrobiotiku sam uvijek doživljavala kao oblik ekologije na individualnoj razini. Ona je sa širinom svojih postavki te pionirskim radom na organskom poljodjelstvu pružala mogućnost da je se doživi na taj način. Zlatko je tu ideju razradio u vlastiti koncept koji je nazvao osobna ekologija, a koja polazi od vrlo jednostavne ideje da samo zdrav pojedinac može biti preduvjet zdravog okoliša te da je iznimno važan naš osobni, svakodnevni stil življenja, kako za vlastito zdravlje tako i za zdravlje našeg planeta. S obzirom na to da smo oboje vrlo “kulturnjački” profilirani, tj. da nas privlače različite teme vezane za kulturu i umjetnost, činilo nam se da taj doživljaj postaje još smisleniji ako mu je osnova jedna fina mreža sastavljena od svakodnevnih izbora i “malih” odluka poput što piješ, što jedeš, čime čistiš stan, pereš rublje i sl. Suština makrobiotike i jest da smo nedjeljivi dio prirode te da je nužna naša prilagodba promjenama u prirodi, a u gradu, pogotovo, taj kontakt i prilagodba ostvaruju se upravo konzumiranjem prirodne hrane. S druge strane, makrobiotika je najpoznatija kroz prehranu, ali ona nikako nije samo prehrana; ona je, zaista, stil življenja u skladu s okolišem. Kada sam imala dvadeset godina, počela sam prakticirati makrobiotička načela tako što sam susrela Zlatka, a iza njega je već bilo nekoliko godina istraživanja i eksperimentiranja na samome sebi, što mi je drago da se to razdoblje dogodilo prije mene, inače bih u suprotnom bila pokusni kunić. Sljedeće godine obilježavamo dvadeset godina zajedničkoga rada – lijep broj, zar ne?

Fair trade

Biovega je vaš životno-poslovni projekt. Kada ste osnovali spomenuto poduzeće i s kojim se poteškoćama suočavate na ovako malom tržištu kao što je Hrvatska?

– Biovega je osnovana 1989.; međutim, radila je kratko vrijeme, oko dvije godine, i onda smo zbog rata čekali do 1994. kada smo ponovo startali. Vidjeli smo da odlično poznajemo proizvode, da smo u toku što se tiče zbivanja u svijetu te da imamo poznanstva s vlasnicima poduzeća u inozemstvu s kojima smo uspostavili suradnju. Osim toga, i nije nam se dalo više ići u Austriju kupovati organski uzgojenu rižu i druge namirnice. Još kao na početku imamo istu vrstu strasti za organski uzgojene proizvode, i to će nas vjerojatno držati do kraja, barem ovoga života. Imamo i tu sreću da radimo s 45 posebnih ljudi, sjajnih zaposlenika koji su naša najveća i dugoročna investicija. Baviti se trgovinom nikada nas nije posebno privlačilo, ali raditi zajedno s ljudima koji dijele sličan stil življenja i pogled na svijet i imati u isto vrijeme pristup najboljim svjetskim proizvodima, to je već zabavno! Trgovine bio&bio koje razvijamo kroz koncept franšize imaju osnovni cilj da kad uđeš u njih, imaš ponudu koju imaš i, primjerice, u New Yorku, Londonu, Berlinu, Rimu, naravno, obilježenu i kvalitetnim lokalnim proizvodima kada god su dostupni i zadovoljavaju naše visoke kriterije. A to, među ostalim, znači da organska čokolada mora imati oznaku fair trade – što znači da je radnik koji se bavi kakaovcem pošteno plaćen za svoj posao a ne potplaćen. U konačnici ja ću tu čokoladu platiti pet ili osam kuna više, ali znam da su i svi drugi u liniji bili pošteno plaćeni i da nisu izrabljivana djeca kako bih imala neki proizvod. Problem hrvatskog tržišta nije samo to što ekonomski loše stojimo, nego što je svijest još niska kao i kupovna moć. Bili smo u situaciji da su nam ponuđeni sigurni poslovi i boravak u SAD-u, golemo tržište, ali odlučili smo se, kako je netko mudar rekao, “raditi male stvari s velikom ljubavlju”. Susrećemo se apsolutno sa svim problemima s kojima se danas tzv. poduzetnici susreću; uglavnom, deklarativno smo, kao, važni, ali u praksi, nažalost, ne sjećam se neke konkretne podrške.

Možete li ukratko reći nešto o počecima Makronova centra koji začetke ima u Društvu za unaprjeđenje kvalitete življenja koje djeluje od 1988.?

– Makronova je zaživjela onog trenutka kad smo nas dvoje dva izletnička kuhala vezali špagom, lonce i slično strpali u dvije torbe i krenuli na put. Negdje oko 30.000 ljudi do danas prošlo je naše seminare, a kako je interes rastao, tako su nastajali i uvjeti da se zaposle ljudi, napravi prostor itd. Udruga građana Društvo za unaprjeđenje kvalitete življenja registrirana je 1988. i pokrenula je mnoge projekte poput Dana planeta Zemlje, Zelenog foruma, Koncerte za mir i okoliš, Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj itd. Makronova je pritom bila jedan od projekata društva koja se bavila osobnom ekologijom, pokrivajući područja makrobiotike, shiatsu, yoge, feng shui… Danas je Makronova ustanova koja zapošljava pet sjajnih osoba i ima razrađen godišnji program od redovitih vježbanja do rezidencijalnih seminara. Čast nam je i golemo zadovoljstvo da smo mi ti koji smo imali i imamo tu jedinstvenu prigodu biti pioniri zdravih stilova življenja u Hrvatskoj.

Mliječni lobi

Kako ste autorica knjige Prirodno i zdravo za bebe i djecu, zanima me koje su opasnosti mlijeka životinjskoga podrijetla za novorođenčad?

– Kravlje mlijeko je idealna hrana za telad. Majka priroda zato ga je i uredila da ga imaju krave, a za male bebe je majčino mlijeko idealna hrana. Kravlje mlijeko ima potpuno drukčiji sastav osnovnih hranjivih sastojaka u odnosu na majčino mlijeko te kod malih beba može doći do problema s probavom, alergije, pada imuniteta, a istraživanja pokazuju da je i 85 posto slučajeva pojave astme u ranoj dobi povezano s mliječnim proizvodima. Sljedeći golem problem jest što mlijeko – bolje reći bijela tekućina pod nazivom kravlje mlijeko – koje danas kupujete više ne sliči na kravlje mlijeko jer ima u sebi hormone, antibiotike i sintetske dodatke koji u našem organizmu postaju poput tempiranih bombi. Mnogi ističu da je konzumiranje mliječnih proizvoda koji sadrže hormone jedan od uzroka pojave sve ranijeg puberteta u djevojčica. Mi smo jedini odrasli sisavci koji konzumiraju mlijeko drugih životinja a, naravno, ne treba zaboraviti da je mliječni lobi jedan od najjačih u svijetu, pa prava istina teško dolazi na vidjelo te većina ljudi živi u uvjerenju kako su mlijeko i mliječni proizvodi savršena hrana za nas, a da ne govorimo o znanosti koja je u tom pravcu potkupljiva.

Makrobiotika o animalizmu

Koliko se makrobiotika susreće s animalizmom, s obzirom na to da makrobiotička prehrana ipak u svojemu jelovniku sadrži i neku hranu životinjskoga podrijetla (ribe i morski plodovi)?

– U svojoj biti makrobiotika posebno ističe poštivanje svih živih bića. No, isto tako se odmiče od bilo koje isključivosti jer nikad ne znaš u kakvim se uvjetima možeš naći. Osoba koja živi prema makrobiotičkim načelima poštuje svoju hranu, sa zahvalnošću je prima i u umjerenom klimatskom području, dakle u obilju biljne hrane, oslanja se u najvećem postotku na namirnice biljnoga podrijetla. No, isto tako, ako je potrebno zbog zdravlja, aktivnosti i slično, sadrži i malu količinu ribe te morskih plodova za koje svatko procjenjuje je li mu ili nije potrebna. U iznimno hladnim uvjetima, pogotovo ako traju dulje, možda će nekome (primjerice, Eskimima) biti nužna hrana životinjskoga podrijetla, što ih ne čini ništa manje duhovnim. No, apsolutno se slažem da je masovan uzgoj kao i ubijanje životinja nepotreban i da je prešlo sve granice kao i nošenje krzna i slične stvari. Jako su mi drage aktivnosti Prijatelja životinja i trudimo se podržavati ih.

Kakvo je danas stanje u Hrvatskoj što se tiče organskoga biološkoga uzgoja, naravno, s druge strane – opasnosti od GM-nasada?

– Hrvatska se, nažalost, ne može pohvaliti razvijenim organsko-biološkim uzgojem ili poljodjelstvom jer ni jedan posto obradive površine nije certificiran. Trudimo se povezati se s poljoprivrednicima i otkupljivati organski uzgojene namirnice, ali predstoji nam jako veliki i opet pionirski posao. Opasnost od GMO-a je golema i na proljeće pripremamo fantastičnu knjigu i gostovanje Jeffreyja Smitha, autora knjige Sjeme obmane, kako bismo što više probali utjecati da ljudi prepoznaju koja nam opasnost prijeti. Industrija je već učinila svoje, znanost se apsolutno kompromitirala, ali važno je znati da mi – obični ljudi – imamo veliku moć i odgovornost jer svakodnevno biramo koji ćemo proizvod kupiti, određujemo koji će se proizvodi nuditi svojom potražnjom. Zbog svih navedenih razloga, tražite organsko jer jedina garancija opstojnosti našeg planeta su proizvodi s certifikatom organskih uzgoja.

Poziv na slavlje bez ubijanja životinja!

Snježana Klopotan

Aktivisti udruge Prijatelji životinja u predbožićno su vrijeme podsjetili građane da su poruke mira, suosjećanja i ljubavi u proturječju s komadima životinjskih tijela na blagdanskim stolovima. Stoga su 23. prosinca 2004. na tržnici Dolac u Zagrebu, uz transparente s prigodnim natpisima i letke s vegetarijanskim receptima, prolaznicima dijelili štrudle s povrćem te odreske i kobasice od soje, pozivajući na vegetarijanstvo i proslavu Božića bez sudjelovanja u nasilju prema životinjama. Upozorili su kako se s?mo u zimskim mjesecima u Hrvatskoj na kolinjima zakolje više od milijun svinja, a ta brojka ni ne ulazi u statistiku s više od 50 milijardi životinja koje se godišnje u svijetu ubiju zbog ljudske navike jedenja mesa. Jednako sposobne osjećati bol kao i mi, životinje na industrijskim farmama žive bijedne živote pune patnje i umiru nasilnom, krvavom smrću.