Razgovor s Jamesom Curciom

Nedvojbeno smo uvjereni da, iako ne postoji aktivna urota protiv javnosti (preko CIA-e, FBI-a, izvanzemaljaca i drugih?), postoji znatno opasniji skriveni, tihi neprijatelj – glupost i neznanje. Glupost i neznanje su bolesti koje su usmrtile više ljudi od raka, srčanih bolesti, Castra i kombinacije cracka i kokaina. – izjava br. 3 MHB misije, Join My Cult

Što biste rekli kada bih vas zamolio da svoju knjigu sažeto prepričate u nekoliko rečenica?

– Fratar Gazebo je to najbolje rekao: “To je predivna ruševina”.

Možete li mi ukratko objasniti glavnu premisu koju nazivate Mother Hive Brain Syndicate (Udruženje matičnog moždanog roja)? Ona se mnogo puta pojavljuje u tekstu...

– Mother Hive Brain omogućuje na neki način usporedbu ove knjige s knjigom Illuminatus! Roberta Antona Wilsona, te s Foucaultovim njihalom Umberta Eca. No, iako postoje određene sličnosti i obje spomenute knjige su mi drage, istina je da postoji bitna razlika u odnosu na ono što ja ističem, te na organizaciju i samu knjigu. Join My Cult! vrlo je individualna i osobna knjiga. Iako se bavi “tajnim udruženjima”, njihove doktrine potpuno su irelevantne zato što je u životu jedini pravi inicijator sam život neke osobe... organizacija služi samo tome da joj pruži osjećaj kako ulazi u nepoznato područje... da postoji mnogo više od onoga što vidi na površini... što je naravno istina. Okultno je, naravno, samo neviđeno... nije bitno jesu li te skupine zapravo tajni mozgovi koji upravljaju svijetom ili nisu. Barem ne u smislu inicijacije, jer ako su zaista ono za što se izdaju, onda su oni izaslanici postojećih univerzalnih sila i oblika. Politika i novac iluzije su koje je stvorio čovjek.

Osim toga... uvijek postoji mnogo načina na koje se može dati odgovor na slična pitanja, i na određen način svi su odgovori istiniti. Mogao bih vam reći da je sve to rezultat psilocybinskog tripa tijekom kojeg sam proveo više od sata buljeći u mrave i njihove međusobne interakcije... s obzirom na to da sam u to vrijeme proučavao društvene spoznaje i antropologiju, bilo je samo pitanje vremena kada ću zamijetiti postojanje mnoštva međusobnih sličnosti, i unatoč tome što mnogo Amerikanaca individualnost doživljava kao pozitivnu stvar, a masovnost kao negativnu... istina je da smo svi međusobno povezani, i to je na neki način prilično ohrabrujuće. Dobro, to nije ništa novo ljudima koji su već dosegnuli određenu razinu, ili su u svojim životima došli do mjesta na kojima se mogu poistovjetiti s knjigom.

Ali, također je istina i to da je knjiga nastala kao sredstvo koje će pomoći ljudima da rade izvan hijerarhijskih sranja koja se događaju u većini današnjih korporativnih poslova. U većini poslova razvija se interakcija dvaju čimbenika – vaše stvarne sposobnosti da obavite nešto i vaše sposobnosti da se igrate čopora i prilagodite hijerarhijskoj politici. Želim stvoriti nešto za ljude kojima je najvažniji projekt, a rad na projektu prihvaćaju kao nuspojavu. Naravno, posrednici i producenti moraju postojati. Urednici koji donose konačne odluke. No, to se razlikuje od projekta do projekta na temelju vizije koju posjeduju i njihove sposobnosti, a ne na temelju njihove sposobnosti da se ulizuju. Radeći stvari na taj način, teško je odmah na početku nešto zaraditi, ali ako to shvatite kao piramidalan plan, u kojem svi nešto rade, pod općenito istim krovom, na kraju će svi usput nešto zaraditi... ovo nas na neki način udaljava od teme kojom se bavi knjiga, ali to je nešto što vrijedi spomenuti odmah na početku zato što je okvirno načelo ili misaoni sklop kojim pristupam svemu što radim. Možda je razlog u tome što sam jako loš sluga. Tko zna što je zapravo “istina”... sve je to igra.

Unutarnje poniranje u ludilo

Pod kakvim je uvjetima napisana ova knjiga? Kakav ste joj značaj namijenili?

– Cijela je knjiga zapravo unutarnje poniranje u ludilo i, nadam se, u ponovno stvaranje... kao što je slučaj sa svim inicijacijama. Uložio sam mnogo truda da je učinim takvom da bi i čitatelj u procesu čitanja također krenuo na taj trip... napisao sam knjigu kakvu bih želio da mi je netko dao dok sam, sa šesnaest godina, sjedio u umobolnici, pokušavajući shvatiti zbog čega su moja iskustva, uvjerenja... sam moj identitet... toliko neusklađeni sa shizofrenim društvom koje me okružuje, u kojem sam se osjećao kao izvanzemaljac... neki ljudi krenu i tim putem. Ali... no, volio bih da mi je netko tada dao sličnu knjigu. Tada sam znao, baš kao i danas, da bih radije umro nego se pomirio s okolnostima sustava koji nije u skladu s mojim bićem. Neću biti ničiji rob. Ni ideološki ni na neki drugi način. I prve rečenice knjige zapisao sam baš tada, tamo u bolnici. Na sreću, nije mi, kao Agentu 139 bilo dopušteno upotrijebiti samo kredu... u suprotnom, morao bih posegnuti za metodom Markiza de Sadea i noktima ispisati sve krvlju. Jer, Bog mi je svjedok, to bi se vjerojatno i dogodilo.

Možemo li porazgovarati malo o NLP-u, ili neurolingvističkom programiranju, na način kako je ono primijenjeno u knjizi?

– Kao što sam već rekao, ne želim opisivati različite tehnike. Ali, reći ću vam što mislim o neurolingvističkom programiranju općenito. Ono može biti korisna alatka, no na žalost većina ljudi koje poznajem, a koji su jako zagrijani za mrežu vježbi i seminara, ovisni su o tome. Vidite, NLP funkcionira, ali jednako kao halucinogeni trip ili bilo koji drugi događaj koji se utiskuje u pamćenje, dojam koji ostavlja u budućnosti mora se natjecati sa starim navikama. Tako, na primjer, odlazite na seminar, podignete sebi moral i mislite da će vam se život potpuno promijeniti, no taj osjećaj nestaje u roku jednog mjeseca, kada morate izdvojiti još koju tisuću ili dvije i ponovo krenuti na seminar. Postoje načini na koje se taj učinak može produljiti. Jedan je taj da dojmove zaista integrirate u svoj život... no, smatram da ako želite da zaista traju, trebate razmotriti neke od tehnika kojima su se služili stari tajanstveni kultovi ili vojska. Činjenica je da postoje dva načina kako utisnuti nešto u živčani sustav – negativan i pozitivan. I kad bi na velikom broju razina većina ljudi trebala, primjerice, prestati pušiti, seminar bi vjerojatno bio ilegalan. Nadam se da me Nike zbog ovoga neće tužiti, ali ništa nije učinkovitije od toga da to jednostavno samo učinimo.

Pa ipak, što se tiče umjetnosti... glazbe... pisanja... mislim da tu postoji netaknut potencijal. S time se zapravo poigravam u knjigama poput Join My Cult! i glazbenim projektima poput Descenta. Dosta je toga proizišlo iz rada s ljudima s kojima sam neko vrijeme surađivao... bio sam uključen u dvogodišnje predavanje koje je kombiniralo internu tao-umjetnost, Eriksonovu terapiju hipnozom, i glumu method acting... proveo sam nekih deset mjeseci u stalnom transu... u isto bismo vrijeme u studiju imali improvizirane NLP-seminare s ovlaštenim liječnicima, i naravno provodili sate i sate razgovarajući... tko zna što su nam tijekom tih razgovora uprogramirali... Mislim, ako zaista želite naučiti nešto o NLP-u, pročitajte neke od knjiga Richarda Bandlera, ili se upišite na seminar.

Svi tragaju za nečim

Čime se trenutačno bavite?

– Radim na nastavku knjige. Join My Cult! je inicijacija... inicijacija za adolescente, jer je to životno razdoblje općenito razdoblje kada se ljude indoktrinira u kulturu. Tako je u cijelom svijetu, koliko mi je poznato. Indoktrinacija masovnom kulturom kod adolescenata se još nije dogodila i zbog toga su oni opasan teritorij – pitanje je što će na njih utjecati? Nekolicina organizacija pokušat će se dokopati tog prostora uma. Na kraju oni koji “uspiju” u određenoj mjeri shvaćaju što znači misliti svojom glavom. Ova se knjiga bavi unutarnjim svijetom. Radnja i promjene do kojih dolazi uglavnom su psihološkE. Nastavak se mnogo više temelji na vanjskim događajima – na onome što rade ovi, barem djelomice samoostvareni pojedinci.

Mislite li da će obične osobe s jako malo znanja o ezoteričnim tekstovima moći razumjeti vašu knjigu?

– Mislim da će se moći identificirati s njom. Mislim da će iz nje moći mnogo naučiti. Ali nisam siguran hoće li je potpuno razumjeti...

Što mislite, zašto su se ljudi tako jako identificirali s likovima iz knjige? Mislite li da je to potpuno učinak NLP-a ili je razlog nešto drugo?

– Iskreno, baš se svaki put iznenadim kada mi netko kaže da mu je knjiga promijenila život. Naravno, to mi je bila namjera... ali me ipak iznenađuje... da, vjerojatno NLP ima neke veze s time. Poglavito tehnika generalizacije. Namjerno mnogo stvari ostavljam na volju čitateljevoj mašti, tako da on sam može popuniti ono što nedostaje. Poprilično sam selektivan kada je riječ o tome što ću mu otkriti, a što neću... ali, također mislim da veliku ulogu u tome imaju i arhetipovi... pokušavao sam se rukovoditi općenitim mitskim modelom Josepha Campbella... to je model koji možete pronaći u svim herojskim mitovima diljem svijeta... da ne spominjemo Ratove zvijezda... U ovom slučaju glavni je junak zapravo čitatelj, a putovanje se odigrava u njemu samome... svi religijski simboli su reference unutarnjih psiholoških stvarnosti? Zbog toga smatram da je identifikacija gotovo automatska kod ljudi kojima je priča namijenjena. A onima kod kojih se to ne dogodi, knjiga će vrlo brzo postati odbojna. Što meni potpuno odgovara. Ne pokušavam doprijeti do svih, pokušavam doprijeti do ljudi kojima moje pisanje i iskustva koja sam doživio mogu donijeti nešto dobro.

Na koji se način može pridružiti vašem “kultu”?

– U ovoj knjizi nije riječ o pridruživanju mojem kultu. Ne na taj način. Mislim da, ako ste seksi, pametni i želite ući u “uži krug”, samo naprijed. Treba mi dobra isprika da nabavim veliki krevet. Ali to nije ono na što upućuje naslov. Riječ je o tome... da svi tragaju za nečim. Možda je to razlog zbog kojeg ujutro ustajemo iz kreveta. To se može pronaći u drogama, ili u prijateljima, ili u poslu, ili bilo gdje drugdje. To NEŠTO mijenja položaj iz situacije u situaciju, i ono je nešto što iskorištavaju religije, ideologije, filozofije, političke skupine – kultovi diljem svijeta. Sjećate se kako sam rekao da one mlade ljude koji se odmetnu od kulture istog trena opsjedaju “alternativne” skupine koje žele da im se oni pridruže? To je u redu, mogu se susresti s mnogo toga, ali ključ svega jest u tome da se nikada ne izgubi pravo odabira. Sjetite se, mogućnost da kažemo “ne“ ono je što nas čini slobodnima... čak i ako je rezultat toga “ne“ naša smrt.

Kultovi se danas više ne znaju zabavljati

To što si paranoičan ne znači da ti nisu za petama. Mislim da je razotkrivanje zavjera zapravo jako dobar motiv, ako ne zbog ničeg drugog, onda zbog toga što te “zavjere”, ako zaista postoje, sigurno iscrpljuju vrijedne resurse. Ne želim da vlada, Iluminati i izvanzemaljska bića uzimaju dio mojega novca samo da bi vladali svijetom.

– Naravno. Siguran sam da nam je golem broj informacija uskraćen, pa ipak, ne mogu vjerovati da se bilo koja osoba ili organizacija može nositi s količinom informacija koje se pojavljuju svaki dan. U drugu ruku, priče koje bi se prije deset godina činile kao lijevo orijentirana paranoidna izmišljotina, sada su glavne vijesti u središnjem dnevniku.

Mother Hive Brain Syndicate zvuči kao neko konspirativno ime. Što ono želi da se na kraju dogodi s čovječanstvom? Da postane veselo-sjajno mjesto, kaotična ludnica, nirvana prepuna mjehurića?

– Nisam siguran da je poništenje koje se događa u nirvani baš prepuno mjehurića. Pa, iskreno, jedina stvar za koju smatram da ljudi koje privlači Mother Hive Brain imaju zajedničko jest određena tvrdoglava individualnost, kreativnost, nesklonost stagnaciji i nerazriješenim situacijama. Zaista mi se sviđa ideja da ljudi razvijaju vlastite obiteljske, plemenske zajednice i, sviđalo se to meni ili ne, to je pojava koja se događa i koja, čini se, pomalo zabrinjava neke autoritarne figure. Te zajednice mogu nositi na leđima cijelo društvo. Stanite! Je li netko spomenuo kult? Ne na način na koji je većina kultova bila organizirana. Kako možete imati zajednicu pojedinaca ako svi oni žele biti isti? I koja je svrha svega ako u tome nema plesačica?

Ozbiljno, kultovi se danas više ne znaju zabaviti. Ako u kultu nema tople kupke i glazbe uživo, to znači da nešto rade pogrešno. Iako smo trenutačno raštrkani diljem Sjedinjenih Država, poprilično velika skupina djeluje na području medija u New Yorku, ja sam pokušavao ljudima prenijeti ovu poruku s pomoću glazbe s Babalonband.com.-a... što me odvelo gotovo 5000 kilometara daleko od kuće... uskoro planiram postati umjetnički direktor na projektu koji se zove Fas Ferox, koji će biti znanstveno-fantastični, fantasy multimedijalni projekt za koji će neke stvari napisati Neil Gaiman... znam da sam se sada malo udaljio od teme... riječ je o tome da diljem zemlje postoje skupine ljudi s kojima sam stupio u vezu, koje se počinju preobraćati. Ne mogu vam o tome reći ništa više od toga, ali ako pogledate moju web stranicu i pročitate knjigu, otkrit ćete o čemu to točno govorim. Ako želite, možete se čak i uključiti.

Trudim se istražiti vlastiti potencijal

Je li cilj spriječiti kulturno pretprogramiranje? Ako je tako, koje su vrste pretprogramiranja “dobre”, a koje “loše”?

– Mi samo pokušavamo postati više svjesni sebe i svih oko nas. To je sve o čemu se tu radi. Možete biti sigurni da se ne radi o sprječavanju kulturnog pretprogramiranja. Ne samo da to nije moguće nego bi to bila potpuna katastrofa. Mislim da su francuski romantičari bili glupi. “Grijeh” je to što ljude nitko ne podučava spoznaji da se mogu promijeniti, ni tome da uvjerenja ne predstavljaju stvarnost. Samo želim da ljudi znaju koje mogućnosti postoje. Ne govorim to s nekog prosvijećenog stajališta, zahtijevajući od ljudi da budu isti kao ja, nego govorim samo o tome da se trudim istražiti vlastiti potencijal i nadao se da postoje i drugi ljudi koji žele učiniti istu stvar. Ono što će s njim učiniti ovisi samo o njima. Naravno, moje mišljenje ne mora se nužno poklapati s mišljenjem Udruge. Ne mogu govoriti u ime drugih ljudi. Možda bih trebao spomenuti da smo “mi” poznati i pod drugim imenima osim Mother Hive Brain. To su TGV, ZZ, OHP, EMN – moramo zadržati razinu zanimljivosti u ovoj igri, kužite?

Koje su nužne posljedice te misije? Učenje – kako bismo širili znanje? Praktične šale?

– To ovisi kojem biste se odjelu željeli pridružiti. Možete se baviti magijom ili možete ići po svijetu, ostavljajući ljudima pred vratima mrtve ribe sa zgužvanim porukama u ustima na kojima piše “Matični moždani roj te treba!”. Čuo sam neke priče o ritualima koji se obavljaju kako bi se raširila naša urota. O tome biste ipak trebali razgovarati s nekim drugim. Ili se možete baviti promidžbom, koja podrazumijeva više neslanih šala, izradu apsurdnih pamfleta i njihovo širenje, pisanje romana. U slučaju da vas zanima, moj roman jedan je takav primjer. U svakom slučaju, pridobivanje novih agenata, čak i ako očito lažete o neizbježnim rezultatima, dobra je stvar. Riječ je o nekoj vrsti stajališta u kojem “sve prolazi”. Stoga ako se “pridružite” pokretu, uvijek trebate znati da su vam ruke potpuno odriješene za izdavanje zadataka drugima bez znanja ostalih. Na tome se zapravo temelji naša gerilska taktika, jer nitko ne preuzima odgovornost za naše postupke osim nas samih – ali jedni drugima dajemo apsurdne ideje. Radite sve u svoje ime, ako kažete da je tako, ako ste razmislili o našim namjerama, iako zapravo “mi” ne postojimo.

Frekvencija svijesti

Često govorite o “evoluciji” i “frekvenciji svijesti”. Kako ih namjeravate izmjeriti?

– Sve o čemu razmišljate jest meditacija, i mogli biste reći da sam oblik svijesti prati one stvari na koje usmjeravate pozornost. Zato je chi zapravo samo usmjerena pozornost, a upravo je pozornost, to jest svijest ono što donosi rezultate bilo koje vrste, prije nego neka nejasna energija. No, i energija je dovoljno dobra metafora. Kakve to veze ima s Udrugom? Udruga Moždane matice na početku je bilo planirana kao neka vrsta tajnog društva koje ne djeluje prema usranome načelu koje je zagadilo toliko ostalih redova, a sastoji se u tome da društvo „ima tajnu koju nikome neće odati sve dok mu zainteresirani KRETENI NE DAJU NOVAC!“. Istodobno, naš cilj nije toliko opsežan kao što je to slučaj s “A.’A.’”. I na kraju, puno je zabavniji (osim ako vam se više sviđa balansirati s posudama punim vode na glavi). Nedavno sam doznao da se u mnogim O. T. O.-taborima novac, barem većina novca, troši na zdravice pjenušcem u čast Nuit, boginje neba i smrti, pa je tu možda riječ o nečem zanimljivijem nego što sam mislio. Nitko tko je pri zdravoj pameti ne može imati ništa protiv seksa, magije i pjenušca. Iako nisam siguran kako bih se osjećao dok bih guzio Aliestera Crowleyja u javnoj kupelji kako bi mi otkrio 11. “tajnu”.

A što se tiče načina na koji planiramo mjeriti frekvenciju svijesti, to je komplicirano pitanje. No, u isto vrijeme to je i jedno nevjerojatno dobro pitanje, možda i najbolje pitanje koje se može postaviti ako se sve ovo zaista shvati ozbiljno. Da smo organizacija poput Anonimnih alkoholičara, imali bismo ravnalo. Testove. Ocjene. Valjane inicijacije.

Istina leži u tome, čini mi se, da se život za to pobrine kroz svoj prirodni proces. Ne trebate tajnoga gurua da vas odlikuje, prdne triput u vašem smjeru i proglasi vas oslobođenim od svih tuga svijeta. I sami znate kada ste na pravom ili krivom putu. Zašto tome dodavati službeno ime Mother Hive Brain? Ako zbog ničeg drugog, odabrao sam to ime zbog istih razloga zbog kojih je Crowley zadržao pojam “Svetog anđela čuvara”. Za ime boga, nemojte se zadržavati na razini simbola ili njihova sustava! Znat ćete je li inicijacija bila uspješna po tome što će vam se vaše psihološko stanje promijeniti u odnosu na određenu inicijaciju. Kod nekih inicijacija treba proći neko vrijeme prije nego što se njihov učinak pokaže na različitim razinama. S avanturističkog stajališta, cijeli je život samo jedan dugi niz inicijacija, koje vas vode prema inicijaciji u smrt, za koju smatram da, ne samo da je prijeko potrebna u tom procesu, nego ima i temeljnu važnost. Neću vam reći gdje ste vi u tom procesu. Ne mogu.

Ono što bih želio vidjeti kao reakcije ne te neslane šale i na cijelu tu stvar širenja svijesti o kojoj govorim jest to da mnogi ljudi postanu toliko okorjeli ili izgubljeni da ne znaju gdje im je srce. Racionalno izlaganje te ideje kod njih bi izazvalo prijezir. To su oni likovi koji prihvaćaju cijelu mašineriju i održavaju je na životu. Natrag na posao, gospodine. No, kada netko ugleda šavove u kutu iluzije koju je sam stvorio, počinju se nametati pitanja. Energija je zarazna. Skupina agenata koji rade zajedno mogu sve. To je razlog zbog kojeg sam sudjelovao u organizaciji. Možda ćete to shvatiti i nešto će vam se preokrenuti u glavi.

Pronalazak onoga što je zaista važno

Na temelju čega mjerite evoluciju, tko ili što je za Mother Hive Brain prvobitni čovjek od kojega treba krenuti evolucija?

– Kao prvo, očito je da govorim o osobnoj evoluciji pojedinca, kad već morate upotrebljavati taj pojam. U hinduističkoj terminologiji, riječ je o preusmjeravanju energije shakti. Ako prihvatimo premise dobra i zla – koje ja, usput, ne prihvaćam – vidjet ćemo da u sebi imamo podjednaku količinu obaju aspekata. Mislim da je takvo početno stajalište opasno zbog snage koju se može upotrijebiti u ime “dobra”. No, alegorijski, ono je korisno, jer u svima nama postoje zanemareni potencijali.

Čvrsto sam uvjeren da svatko od nas ima određeno mjesto ili “putanju”, da smo svi vrlo različite osobe, i da je “sudbina” istodobno i spiralno oblikovana koliko je i rezultat naše prirode. Živimo život koji je komplementaran energiji koja predstavlja “osobu”, čak i ako uopće ne znaš tko si zapravo. Tko zna?

Većina nas nije svjesna mjesta na kojem se nalazimo, stagniramo, postajemo frustrirani, i sve te frustracije na različite načine iskaljujemo na drugima i na sebi. Proživljavajući uvijek iznova stare obrasce, osoba koju predstavljamo postaje samo odraz osobe koja je davno postojala i na taj način živimo vrteći se u krug, umjesto da se gibamo po spirali. Takav je život životinjski život i jedina pozitivna stvar ili razvitak koji se ipak može dogoditi jest rođenje potomaka i nada da će oni spoznati duhovni život koji prethodna generacija nije bila svjesna. Mislim da je uobičajeno da ljudi, razmišljajući o djetinjstvu ili u najboljem slučaju o adolescentskom razdoblju, imaju određen osjećaj da je kakvoća doživljaja tada bila drugačija. Primijetit ćete da su svi glavni likovi u mojoj knjizi poprilično mladi. Ne zauzimam se na taj način za to da se ljudi vrate na stupanj melodramatičnih tinejdžera, ali smatram da bi, smekšani iskustvom, mogli sami sebe ponovno pronaći u tom intenzivnom, emocionalnom središtu.

Mislim da smo izgubili veza sa samima sobom, ali ona nije prekinuta, toliko dugo dok živimo. Možda su neki od nas ponovno na tom putu. Neki od nas nisu nikada s njega ni skrenuli. Nema dvojenja. To jednostavno znate.

 Zato je evolucija, u jednu ruku, samo proces kretanja po tom putu, pronalazak tragova koji vode u vlastito središte i pronalazak onoga što je zaista važno.