Razgovor s Johnom Haskellom

Mnoge priče u zbirci I Am Not Jackson Pollock imaju različite subjekte unutar jedne priče, u kojoj naizgled sveznajući pripovjedač isprepleće njihove situacije i omogućuje čitatelju da otkrije na koji su način slične. Voliš li više te priče od onih koje imaju jedan subjekt, a koje su možda više usmjerene na naraciju?

– Jednom riječju, da. Ali to je zamršeno. American Purgatorio ima naizgled jedinstvenu narativnu liniju, ali unutar nje – i donekle upravo zbog nje – mogu istražiti različite povezane i nepovezane materijale, te uplesti taj materijal u veću priču.

Zanima me što se zbiva ispod površine i tako je sve ono što mi pruža površinu pod koju mogu zaroniti – bila to jukstapozicija nekoliko priča ili nekoliko događaja u jednoj priči – za mene dobro.

Čini se da su se kritičari potpuno smotali pokušavajući stvoriti novi žanr za tvoje priče: fikcijski eseji, povijesne priče itd. Gledajući unatrag, shvaćaš li čemu ta zbunjenost, ili jednostavno imaš neki vlastiti naziv za te priče?

– Zapravo ih smatram esejima. Imam zamisao, ili preciznije, istražujem neku zamisao i sve – likovi, događaji, same riječi – dio je tog istraživanja. Naši se životi mogu raščlaniti na beskonačan broj odvojenih priča, i jedan je od zadataka (ili užitaka) pisanja, odvojiti sve moguće priče od one koju želiš ispričati.

Mnogi su likovi u tvojim tekstovima filmske zvijezde ili likovi koje one igraju. Zapravo, često postoji vrlo tanka, zamagljena granica između onoga tko je zapravo subjekt – glumac ili njegov lik. Potječe li tvoja fascinacija filmovima iz tvog djetinjstva ili iz tvojeg kazališnog djelovanja?

– Sjećam se kada sam imao desetak godina, došavši kući nakon cijelog dana trčanja i igranja upalio sam televizor, a na njemu je bio Bulevar sumraka. Nisam mogao vjerovati da je netko napravio taj prekrasan, tužan film pun nade. A što se tiče granice između lika i glumca, pa teško je vidjeti Marilyn Monroe ili Caryja Granta ili Orsona Wellesa kao išta drugo osim onoga što oni jesu. Oni su oni sami kao i svi likovi koje su ikad igrali.

Je li ta tanka, zamagljena granica, rezultat fascinacije javnosti glumcima i njihovim privatnim životima?

– Svi imamo privatne živote, tako da smo svi zainteresirani (barem ja jesam) za svačiji privatni život.

S engleskoga prevela Ksenija Švarc.

Objavljeno na web-stranici

www.breaktech.net/EmergingWritersForum/View_Interview.aspx?id=112