Razgovor s Leonom Gjokajem

Nedavno sam bila u Crnoj Gori i uočila sam da je jedna od najčešće spominjanih riječi Evropa, odnosno evropske integracije. No, crnogorsko je društvo još autoritarno, autistično, impregnirano povezanošću politike i kriminala. Kako se, po vašem mišljenju, odvija proces promjena u društvu, kojim intenzitetom? Možete li navesti neke bitne promjene koje su se dogodile posljednjih godina?

– Složenost procesa evropskih integracija svakako uslovljava potrebu intenzivnog prilagođavanja i istovremenog informisanja javnosti, sa elementima promovisanja i edukacije, o svim aspektima procesa pridruživanja i vezano sa tim usvojena je Komunikaciona strategija o informisanju javnosti o procesu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji, koji predstavlja jedan od prioritetnih ciljeva Crne Gore.

Mislim takođe da se priprema Crne Gore za evropske integracije može uspješno odvijati samo uz aktivno učešće svih subjekata, tj. uz neposrednu saradnju državnih organa i civilnog sektora, dok proces demokratskog preobražaja crnogorskog društva jeste primjetan, ali nažalost on se odvija sporije od očekivanog. Stopa inflacije koju trenutno imamo je na nivou zemalja EU, ulaganja u infrastrukturu su očigledna, ali ipak nisu prisutna u dovoljnoj mjeri, takođe smanjena je stopa nezaposlenosti, borba protiv privrednog i organizovanog kriminala jeste primjetnija... Do kraja ove godine trebalo bi da Vlada potpiše Sporazum o asocijaciji stabilizaciji. Naravno da naredni potezi treba da idu u pravcu podizanja životnog standarda stanovništva koji je i dalje u nezavidnom nivou, poboljšavanje administrativnih kapaciteta, reformi sudstva, podsticanju dobrosusjedskih odnosa u našem regionu i unapređenju regionalne saradnje, te izgradnji Crne Gore kao interkulturalnog društva.

Nevladine inicijative u Crnoj Gori

Dugo ste društveno angažirani u političkoj stranci, pa u nevladinom sektoru. Trenutačno radite u Nansen dijalog centru. Recite mi nešto više o metodama i ciljevima tog centra, i uopće o nevladinom sektoru i njegovom utjecaju na društvene promjene?

– Da, tačno je da sam prije angažovanja u nevladinom sektoru, preciznije do 2000. godine, bio član Liberalnog saveza, koji je bio prepoznat u prvom redu kao antiratni pokret u Crnoj Gori, a od tada sam aktivan u civilnom sektoru. Nansen dijalog centar u Crnoj Gori je član velike mreže Balkanskog dijalog projekta s kancelarijama u Beogradu, Bujanovcu, Skoplju, Banja Luci, Mostaru, Sarajevu, Osijeku, Prištini i Mitrovici. Misija NDC-a jeste afirmisanje dijaloga kao obrasca po kome treba da funkcionišu različite forme odnosa kako na lokalnom tako i regionalnom nivou, među pojedincima i grupama različite etničke pripadnosti i političkog opredjeljenja, sa ciljem prevencije i mirnog rješavanja konflikata, unapređenja međuetničkog dijaloga i procesa pomirenja u regionu i uspostavljanja standarda demokratskog društva poštovanjem ljudskih prava i sloboda.

NDC Crna Gora organizuje konferencije, seminare, treninge, radionice, škole,dijalog večeri, direktne akcije, okrugle stolove, publikacije, predavanja, prezentacije i radne posjete. Mjerenje indikatora koliko smo svojim djelovanjem uticali na društvene promjene jeste kompleksno na prvi pogled, ali ono što se može uočiti jeste da smo kao organizacija prepoznati po svojoj profesionalnosti, kao neutralan prostor, a polaznici/e naših programa su osobe koje baštine dijalog, napreduju u svojim organizacijama, principi asertivnog djelovanja kod njih jesu prisutniji, ali na polju masovnih medija ipak ostaje još puno da se radi. Oporavak medija, njihovo autonomno djelovanje i uspostavljanje u kritičkoj poziciji u odnosu na društvo, je neminovan proces ako želimo civilizovano društvo. Takođe, evidentno je da je dobar primjer uspješnog javnog zastupanja akcija koju je pokrenuo nevladin sektor oko očuvanja rijeke Tare, zatim veliki doprinos u predreferendumskoj kampanji u cilju smirivanja tenzija i mirnog rješavanja državno-pravnog statusa Crne Gore itd. Trenutno po meni glavni zadaci nevladinog sektora u Crnoj Gori jesu stvaranje pretpostavki za definisanje kvalitetnijih mehanizama saradnje sa Vladom, usvajanje kodeksa ponašanja, poboljšanje programske i finansijske transparentnost, dok budućnost nevladinog sektora jeste umrežavanje, kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou, ako želimo biti nosilac promjena u društvu.

Prava albanske manjine

Živite u mjestu Tuzi, koje se tijekom izbora spominjalo kao mjesto, navodim, u kojem su albanski teroristi. Kakav je trenutačno položaj Albanaca u Crnoj Gori?

– Tuzi je nova gradska opština koja se nalazi na 8 kilometara od Podgorice, i 13 kilometara od crnogorsko albanske granice. U Tuzima uglavnom žive Albanci, ali ima i Bošnjaka, Crnogora, Srba i ostalih etničkih grupa. Kada je u pitanju policijska akcija Orlov let u kojoj je uhapšeno 17 lica albanske nacionalnosti (svi katoličke vjeroispovjesti) iz Tuzi osumnjičenih za pripremanje terorističkih akcija u Crnoj Gori ne bih da prejudiciram stvari ili nagađam. Istražni postupak je u toku i lično mislim da je korektno sačekati da riječ o tome daju pravosudni organi i naravno u odnosu na tu presudu odrediću se prema tim pojedincima, ili eventualno organizaciji, i cijeloj akciji... Mišljenja o kvalitetu zaštite prava manjinskih naroda, pa tako i Albanaca, skoro da su potpuno polarizovana. Dominiraju ocjene političkog karaktera, jako partijski obojene. Prava slika po meni je negdje između. Ono što je po meni nesporno, jeste da manjinski narodi nisu ugroženi u Crnoj Gori, ali ipak nam predstoji još posla kako bi postali oaza multietničke demokratije u praksi. Albanci u Crnoj Gori u mjestima gdje su većinsko stanovništvo mogu osnovno i srednje obrazovanje da stiču na svom jeziku. Takođe, trenutno na studijskom programu za učitelje/ice na albanskom jeziku u Podgorici studira treća generacija studenata/kinja. Ostvaren je vidan napredak i u informisanju na albanskom. Na crnogorskom državnom radiju i televiziji svakodnevno se emituju informativne emisije na albanskom jeziku. U Tuzima postoji privatna televizija sa programom na albanskom jeziku TV Boin, zatim RTV Mir-Teuta, koja takođe veći dio svog programa emituje na albanskom jeziku, a u Podgorici izlazi i nedjeljnik na albanskom Koha javore.

Prije tri godine usvojen je Zakon o upotrebi nacionalnih simbola, prošle godine je usvojen od strane parlamenta i Zakon o pravima manjinskih naroda, ali dvije tačke tog zakona Ustavni sud je proglasio kao neustavne i taj zakon je stavljen van snage. Trenutno ostaje da se vidi da li će se to pitanje riješiti prilikom usvajanja novog Ustava Crne Gore ili će se ići na promjenu spornih tačaka iz tog zakona. Ono što po meni nama nedostaje jeste nedovoljno razvijena svijest o drugostima, otuda i tolika distanca u društvu… U Crnoj Gori etničke zajednice ne znaju dovoljno jedni o drugima tako da je dosta niska svijest o pravima manjina, žena, djece, mladih, itd. i zato glavni zadatak crnogorskog društva jeste da budemo svjesni da smo i mi lično sami odgovorni za ono što se dešava u našem društvu, a sem zločina i nasilja, ćutanje i tihi gnjev su najopasniji.

Od nacionalne ka građanskoj državi

Nedavno je formirana nova vlada u kojoj participira i stranka koja štiti interese Albanaca u Crnoj Gori. Kako prosuđujete njezin dosadašnji rad i kako predviđate da će se odvijati njezino djelovanje u Vladi?

– Albanci u Crnoj Gori principom afirmativne akcije trenutno imaju pet zagarantovanih mandata. Pojedinačno najveću podršku među Albancima u Crnoj Gori ima vladajuća Demokratska partija socijalista, koja je na ovoj posebnoj jedinici dobila dva mandata. Osim Demokratske unije Albanaca u Crnoj Gori djeluje još pet albanskih nacionalnih stranaka, od kojih su tri parlamentarne stranke na republičkom nivou i imaju po jednog poslanika. Lično mislim da političke partije prvenstveno štite svoje interese, a da se kroz zagarantovane mandate jačaju etničke razlike, strahujem da to vodi ka nacionalnom getu i samoizolaciji, kao i u pravcu toga da se podjele unutar same manjine udubljuju. Crna Gora je samostalna i međunarodno priznata država, želim da vjerujem da će na novom Ustavu biti definisana i kao građanska država, tj. da ćemo svi biti ravnopravni i imati iste mogućnosti, jer više nema razloga da se sve relevantne političke strukture u Crnoj Gori ne okupe oko zajedničkog posla uređenja međusobnih odnosa i stvaranja čvrstih demokratskih temelja naše zajedničke kuće. Treba naglasiti i to da je veoma bitno da društvo funkcioniše na zajedničkom sistemu vrijednosti. Kada je riječ o Ministarstvu za ljudska i manjinska prava mislim da to ministarstvo u svom prethodnom radu nije bilo dovoljno efikasno i da se rizikuje da postane “partijsko ministarstvo”. Po meni najsrećnije rješenje bi bilo da je na čelu tog ministarstva bio izabran neko ko je aktivista/kinja za ljudska prava, i zašto ne neko iz etnički većinskog stanovništva. Svi mi treba da brinemo o drugom, zašto se onda ne bi i o pravima manjina postarao neko iz većinskog naroda, iako bih lično najsrećniji bio da se ne dijelimo na većine i manjine, jer Crna Gora je domovina svih nas, bez obzira na etničku ili religijsku pripadnost, partijsko opredjeljenje itd. Ali, svakako mi kao organizacija ćemo novoizabranom ministru ponuditi mehanizme za jačanje saradnje, u cilju praćenja ostvarivanja i zaštite prava manjina, unapređenja međuetničke tolerancije. Takođe, nadam se da će to ministarstvo uvidjeti da je neophodno da radi na jačanju administrativnih kapaciteta, transparentnosti i većem stepenu saradnje sa civilnim sektorom.