Razgovor s Mariuszom Frukaczem

Publika ovogodišnjeg Animafesta imala je prigodu vidjeti pregled najboljih poljskih animiranih filmova posljednjih godina. Kako je bilo pripremati selekciju za hrvatskoga gledatelja?

– Kad sam prošle godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu držao predavanje, shvatio sam da je suvremena poljska animacija u principu nepoznata u Hrvatskoj. Drukčija je situacija s postignućima ranijeg perioda, prije svega iz vremena tzv. škole poljske animacije odnosno ‘60. i ‘70. godina. Baš zbog toga poziv Animafesta i Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu iskoristio sam kao prigodu za prezentaciju najnovijih ostvarenja poljskih autora. Prikazivani filmovi obuhvaćaju razdoblje nakon 1989. koja je donijela bitne promjene. Najstariji film koji sam odabrao nastao je 1996., zbog nedostatka zanimljivih naslova u prvih nekoliko godina tranzicije. Drugi ključ za selekciju bila je prisutnost filmova na Festivalu autorskih animiranih filmova u Krakovu (OFAFA) – prezentirani filmovi su laureati našeg festivala. Stalo mi je do toga, da ovaj mali pregled od dva djela zadrži glavne karakteristike suvremene poljske animacije. Odabrao sam autore poznate diljem svijeta, ali i radove mladih čijim se skorim uspjesima nadamo. Htio sam također pokazati raznovrsnost naše animacije po pitanju tehnike kojom se autori služe.

Suorganizator si spomenutog festivala OFAFA. Možeš li nam nešto više reći o njemu?

– Festival autorskih animiranih filmova u Krakovu održava se od 1993. i jedino je mjesto u Poljskoj koje pruža kompletan uvid u postignuća autora animacije. Prva tri izdanja festivala OFAFA prezentirala su samo studentske i amaterske filmove, od četvrtog smo krenuli i s natjecateljskim programom za profesionalce. Svake godine filmove u konkurenciji ocjenjuje peteročlani žiri sastavljen od najistaknutijih predstavnika filmske sredine u Poljskoj. Na festivalu OFAFA prezentirani su također pregledi strane animacije, retrospektive, tematske projekcije; tu su i susreti s autorima, okrugli stolovi te izložbe.

Prepoznatljivost poljske animacije

Po čemu je poljska animacija poznata u svijetu? Što je u njoj prepoznatljivo?

– Poljska animacija na dobrom je glasu u cijelome svijetu. Njezino zlatno doba su ‚60. i ‚70. godine prošlog stoljeća, koje su definitivno jedno od najsjajnijih razdoblja poljske umjetnosti. Imena kao što su: Lenica, Borowczyk, Giersz, Kijowicz, Szczechura, Urbański ili Czekała do dan danas bitne su odrednice za stvaralaštvo mnogih autora. Škola poljske animacije poznata je i pod imenom filozofsko-refleksivne struje u animaciji, struje koja se od samih svojih početaka nadovezivala na dostignuća poljske grafike, slikarstva i plakata. Simbolična krunidba tog najpoznatijeg razdoblja bila je dodjela Oscara filmu Tango Zbigniewa Rybczyńskog, početkom osamdesetih godina.

Kako se razvijala poljska animacija? Prošle godine kad si govorio o njezinoj povijesti spominjao si da je razdoblje političkih i gospodarskih promjena u Poljskoj ostavilo jako loš trag u animaciji.

– Još u osamdesetima pojavila se dosta velika grupa talentiranih autora s Piotrom Dumałom na čelu, no geopolitička i ekonomska situacija u Poljskoj nije bila povoljna za realizaciju filmova. Početak devedesetih donosi izraziti zastoj povezan s reorganizacijom funkcioniranja kinematografije. Cijelo to desetljeće  potpuno je izgubljeno za nove generacije animatora. Diplomanti filmskih i likovnih akademija bili su lišeni mogućnosti realiziranja profesionalnog debija, odustali su od struke i skoro bez izuzetaka do danas nemaju nikakve veze s animacijom. Na svjetskim je festivalima poljska animacija bila prisutna samo zahvaljujući dvojici poljskih autora – Jerzyju Kuci i Piotru Dumałi. Ulazak u 21. stoljeće i promjene u sustavu financiranja produkcije (između ostalog osnivanje Poljskog instituta filmske umjetnosti), otvorile se nove perspektive za poljsku animaciju. Krenulo je razdoblje kasnijih debija, talentirani studenti skoro neposredno nakon završetka studija imali su mogućnost isprobati svoje vještine, na mjestu većinom likvidiranih filmskih studija pojavile su se nove jedinice koje često osnivaju sami autori. Već nekoliko godina bilježimo preporod animiranog filma u Poljskoj, prije svega zbog mladih autora koji svoje talente i sposobnosti usavršavaju u vrhunskim školama: akademijama likovnih umjetnosti u Krakovu, Varšavi i Poznanju te Filmskoj školi u Lođu. Ni količina autora ni broj kvalitetnih naslova još nije usporediv sa zlatnim dobom, ali na dobrom smo putu, jer poljska animacija opet polako postaje primjećivana u svijetu. Pogledajmo samo koliko je poljskih autora sudjelovalo u natjecateljskom programu Animafesta, a i Nagrada za najbolju školu – ove godine dodijeljena krakovskoj Akademiji likovnih umjetnosti nešto govori o aktualnom stanju.

Mladi autori

U Hrvatskoj većina ljudi, institucija i mjesta bitnih za razvoj animacije koncentrira se u Zagrebu. Kakva je situacija u Poljskoj? Ima li dobre animacije izvan glavnoga grada?

– Bitna za animaciju mjesta u Poljskoj su već ranije spomenuti gradovi povezani s obrazovanjem mladih autora. Kad pogledate važnije filmske studije, kao što su Se-Ma-For – koproducent Oskarom nagrađenog Peće i vuka, Studio Miniatur Filmowych, Telewizyjne Studio Filmów Animowanych ili Studio A, i oni se nalaze u istim gradovima. Ne smijemo zaboraviti ni na najstariji poljski studio crtanih filmova (Studio Filmów Rysunkowych w Bielsku-Białej) – tako izgleda karta najvažnijih središta animacije.

Gosti Animafesta bili su mladi poljski autori: Wiola Sowa, Tomasz Siwiński i Grzegorz Koncewicz: možeš li nam ih malo približiti?

– Wiola Sowa i Grzegorz Koncewicz prošle su godine realizirali svoje profesionalne debije koje smo gledali u glavnom natjecateljskom programu zagrebačkog festivala. Oboje su dobitnici brojnih nagrada. Film Prepjevi (Refreny) Wiole Sowe prošle je godine pobijedio na festivalu OFAFA i ANIMA, stigao je pokupiti i nagrade međunarodnih festivala. Wiola je uoči ceremonije zatvaranja Animafesta doznala da je na gali Krakovskog filmskog festivala, koji se zatvarao na isti dan, nagrađena i u međunarodnoj i u domaćoj konkurenciji. Tomasz Siwiński – diplomant krakovske Akademije likovnih umjetnosti je po mome mišljenju jedan od najzanimljiviji autora mladog naraštaja poljske animacije. Njegov prvi film Telewizor, po mišljenju brojnih kritičara, najbolji je debitantski rad u posljednjih nekoliko godina. Njegov talent potvrđuje i film Mali crni kvadrat prikazan u studentskom natjecanju Animafesta.

Zanimanje za egzistencijalne teme

Spominjao si značajnu filozofsko-refleksivnu struju u poljskoj animaciji. Susrela sam se na više mjesta s mišljenjem da je upravo zbog njezina jakog utjecaja poljska animacija tužna. Donosi li preporod animiranog filma koji dolazi s mladim autorima posve nove ideje i pristup animaciji?

– Među mladim autorima još postoji veliki interes za egzistencijalnu problematiku i međuljudske odnose. Prisutan je i bezbroj opservacija i komentara na stvarnost u kojoj žive. Veća otvorenost prema svijetu, multikulturalnost brojnih pojava, dovodi ipak do situacije u kojoj mladi autori traže inspiraciju i izvan postignuća poljske škole i ne boje se posegnuti za jednostavnim i veselim pričama. Ipak, ono što najviše cijenim u poljskoj animaciji je posebna vrsta kontinuiteta, potreba kontinuiranja postignuća prethodnika i majstora. Neki poljski animirani filmovi ponekad ostavljaju dojam tužnih i tmurnih, sve zbog karakteristične produbljene refleksije o svijetu. No, nadam se da sam u drugom djelu prezentacije uspio pokazati i raznovrsnost naših najnovijih animacija.

A kako, kao festivalski organizator, ocjenjuješ Animafest?

– Animafest stvarno može imponirati, tu je odlična organizacija i sjajna festivalska atmosfera. Ali ono što je najvažnije i što Animafestu jamči dobru poziciju na karti svjetskih festivala definitivno je program – pozorno odabrani filmovi u konkurenciji, retrospektivne prezentacije i specijalne projekcije. Prava gozba za svakog ljubitelja animacije. U takvom kontekstu Nagrada za najbolju školu dodijeljena Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu posebno veseli. Potvrđuje dobro ime katedre koju vodi profesor Jerzy Kucia. Iznimno nam je bilo važno sudjelovanje na Animafestu s prezentacijom najnovijih postignuća poljske animacije, koja ove godine slavi svojih 60 godina.

S poljskoga prevela Dominika Kaniecka

Mariusz Frukacz (1976.) je filmolog, kritičar, organizator filmskih festivala (ETIUDA te Międzynarodowy Festiwal Filmów Dokumentalnych i Krótkometrażowych). Od 2000. organizira Festival autorskih  animiranih filmova u Krakovu (OFAFA). Dio programa popratnih filmskih događaja na upravo održanom Animafesta, a koji je nastao kao rezultat suradnje Animafesta, OFAFA-e i Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu, donio je sliku poljske animacije posljednjih 15 godina podijeljenu u dva portreta. Prvi dio činili su filmovi svjetski poznatih autora čiji je stil prepoznatljiv od prvih kadrova filma. Filmovi Ryszarda Czekałe, Piotra Dumałe, Marka Skrobeckog i Jerzyja Kucie na OFAFA-i su osvojili najvažniju nagradu – Zlatnu crtu. Počasno mjesto među ovim naslovima zauzima film Ugađanje glazbala (Strojenie instrumentów) dobitnik posebne nagrade Platinske crte za najbolji film desetljeća festivala OFAFA. Drugi dio pregleda, u kojem su se našli najbolji studentski filmovi, pokušaj je portretiranja najmlađe generacije poljske animacije.