21.10.2004.

Katarina Peović Vuković  

Razgovor s Markom Amerikom

anketa

Mark Amerika je net umjetnik, teoretičar hiperteksta, haktivist, profesor novomedijske umjetnosti i teorije, DJ i VJ performer. Time Magazin svrstao ga je među stotinu najutjecajnijih inovatora u umjetnosti, znanosti i filozofiji 21. stoljeća. Amerikina net trilogija Grammatron, Phon:e:me i Filmtext ključno je djelo žanra multimedijalne naracije.

Grammatron je djelo koje se sastoji od više od 1100 tekstualnih prostora, 2000 linkova, više od 40 minuta originalnog soundracka i virtualne galerije slika. Iako ga je stvarao kao roman (čiji je uvodni dio objavljen u Penguinovoj američkoj avant-pop antologiji Nakon jučerašnjeg sudara), sadržaj se Grammatrona zapleo u radikalne promjene koje su se događale u kulturi Interneta, pa ga je Amerika odlučio pretvoriti u web-tekst, želeći oživjeti u praksi ono o čemu je priča govorila na metafikcijskoj razini. Priča se zbiva u eksperimentalnom multimedijskom okolišu kojim se kreće lik Abe Golama, info-šamana čiji je alter-ego Grammatron, bespolno digitalno biće. Riječ je o romanu o cyberspaceu, kabalskom misticizmu i evoluciji virtualnog seksa u društvu koje se boji doći u dodir s vlastitom prirodom.

Dok je u prvom dijelu trilogije naglasak ipak stavljen na tekst, u djelima Phon:e:me i Filmtext autor istražuje pisanje kao narativni prostor orijentiran na sliku i zvuk (Phon:e:me je mp3 konceptualni album s hiper-linearnim bilješkama).

Amerika je autor i dvaju izvrsnih tiskanih romana – Kafkinih kronika i Seksualne krvi, za koje kritičari tvrde da su prije dadaističke demonstracije, nego klasični romani.

Na dugačkom popisu Amerikinih djelatnosti je i uređivanje kultnog web magazina Alt-X, proglašenog izdavačkim modelom budućnosti. Alt-X je web kolektiv pisaca koji se smatraju pokretačima avant-popa – smjera u američkoj književnosti koji prevladava postmodernizam, spajajući poetiku avangarde i popularne kulture. Avant-pop se manifestno određuje prema književnim razdobljima i pravcima, a djela koja pripadaju tom pokretu deklarativno miješaju žanrove, često se koristeći novim medijima kao oruđem u stvaranju kolažne umjetnosti.

Osim toga, Amerika, profesor digitalne umjetnosti na Sveučilištu Colorado, na mnogim međunarodnim predavanjima izlaže i predstavlja koncepte net umjetnosti, web izdavaštva, novomedijske teorije, hiperteksta, haktivizma i budućnosti narativnih umjetnosti u umreženoj kulturi. U posljednje vrijeme Amerika izvodi multimedijalne performanse koji spajaju eksperimentalnu glazbu, pisanje u živo i video.

Nedavno je Amerika započeo novi istraživački projekt posvećen nečemu što naziva Praksa životnog stila. U sklopu projekta Amerika uključuje svoj život nomadskog net umjetnika s međunarodnim VJ turnejama, DVD-e sa zvučnim instalacijama, haktivističke performanse i ono što naziva cyber-psihogeografskim lutanjem.

Amerika danas stvara serije DVD-a nazvane Codework koje ga prikazuju kao DJ-a. Društvo spektakla – digitalni remix posljednji je kolaborativni rad Amerike i kolektiva za digitalnu vizualnu umjetnost i pisanje nazvanog DJRABBI.

Webliografija

<http://www.markamerika.com> – Homepage Marka Amerike na kojemu se mogu naći i opsežni popisi njegovih izložbi, publikacija i predavanja

<http://www.altx.com/amerika.online> – Internetska kolumna Marka Amerike

<http://www.grammatron.com/> – Grammatron

<http://phoneme.walkerart.org> – Phon:e:me

<http://www.markamerika.com/filmtext> – Filmtext

<http://www.altx.com/htc1.0/> – Hypertextual Consciousness

<http://www.altx.com> – Alt-X

<http://www.markamerika.com/codework.html> – Codework – pisanja vezana uz Prakse životnog stila

<http://www.djrabbi.com> – DJRABBI  i Društvo spektakla – digitalni remix

Bibliografija

The Kafka Chronicles. FC2/Black Ice Books, 1993.

Sexual Blood. FC2/Black Ice Books, 1995.

How To Be An Internet Artist. Alt-X Press. 2001. (dostupno i na <http://www.booksurge.com/author.php3?accountID=ALTX00002>)

cinescripture. Institute of Contemporary Arts (London), 2001.

In Memoriam To Postmodernism: Essays on the Avant-Pop. ur. Mark Amerika i Lance Olsen, San Diego State University Press, 1996. (dostupno i na <http://www.altx.com/memoriam>)

Degenerative Prose: Writing Beyond Category. FC2/Black Ice Books, 1995. (dostupno i na <http://www.altx.com/prose.html>)

In memoriam Ronaldu Sukenicku

Što trenutačno čitate? Možete li nam reći nešto o tim knjigama/ časopisima/ digitalnim tekstovima?

– Prva knjiga rijedak je dokument zvan Genova Paula Metcalfa. Metcalf je nasljednik Hermana Melvillea koji u Genovi stručno stvara prozo-poeziju, djelo koje se ne može kategorizirati, miješajući Mellvileove izvatke iz romana, pisama i dnevničkih zabilješki s tekstovima Kristofora Kolumba i Homera. Djelo je posebno jer priča priču o staroj kući američkog srednjeg zapada, dok je autor istodobno spreman promišljati vlastita razmišljanja i pisanje kroz tekstove Melvillea i drugih. Na taj način Genova (u kojoj je rođen Kolumbo) – postaje oblik fikcionalne genova-logije/ genealogije (u engl. genoa-logy/genealogy, op. ur.), kao i način plovidbe dubinama ljudske svijesti pisanjem.

Čitam i Mozaičnog čovjeka Ronalda Sukenicka. Sukenick, koji je ovog ljeta preminuo, snažno je utjecao na američke umjetnike i pisce moje generacije. Iako je poput mene bio profesor na Sveučilištu Colorado, iskreno je vjerovao u promociju one vrste kreativnog pisanja koja je djelovala protiv standarda akademskog pisanja. Jednom je rekao: Kreativno pisanje uvijek je improvizacija – to ga čini kreativnim. Razlika između te vrste pisanja i takozvanog nekreativnog pisanja je u tome što se u prvome mišljenje odvija istodobno s trenutkom strukturiranja, dok drugo većim dijelom predstavlja izvještaj o mišljenju koje je već prošlo. Mišljenje u trenutku strukturiranja priziva drukčiji smisao od onog koji dominira logičnijim mišljenjem.

Taj oblik anti-akademskog stila osjećam u drugim dvjema knjigama koje čitam i koje su oblik teorijske fikcije o medijskoj kulturi. To su knjige Writings Viléma Flussera i Connected Stevena Shavira.

Izvori internetske inteligencije

Nabrojite nekoliko omiljenih web stranica i objasnite njihovu važnost.

– Na to je pitanje teško odgovoriti jer, prije svega, kako mogu iz odgovora izostaviti moju web stranicu Alt-X? Možda će zvučati kao samopromidžba. Ali ako želimo govoriti o važnim web stranicama, tada bih bio bezobziran da ne počnem sa spominjanjem Alt-X-a. Jeste li čuli za tu stranicu? Možete li biti ozbiljan intelektualac ili web umjetnik zaokupljen novomedijskom kulturom, a da niste nikad čuli za Alt-X? Naravno da ste čuli, i zašto ne reći, to je od 1993. glavno susretište međunarodnih umjetnika i intelektualaca. Ovih je dana od posebne važnosti naš ebr ili Electronic book rewiew, kao i naša nova serija e-knjiga s naslovima kao što su The Information of Politics i Hard Code.

Naravno, postoje druge stranice koje su postale vidljive nakon 1993., kada je pokrenut Alt-X, a te su stranice jednako vrijedne u opsluživanju onoga što zovem artificial intelligentsia – odnosno internetskom inteligencijom koja se sastoji od povezanih podataka koji se u svakom trenutku distribuiraju cyberspaceom, a pomažu umjetničkim i intelektualnim agentima koji remiksiraju struju suvremene misli. Te druge stranice uključuju Leonardo Electronic Alamanac, Rhizome i Nettime. Moji su studenti, također, sastavili vrlo popularnu Povijest internetske umjetnosti, web stranice koje su dio našeg zajedničkog istraživanja na Sveučilištu Colorado. Te stranice možete naći na:

www.altx.com <http://www.altx.com>

www.rhizome.org <http://www.rhizome.org>

www.nettime.org <http://www.nettime.org>

www.art.colorado.edu/hiaff <http://www.art.colorado.edu/hiaff>

<http://mitpress2.mit.edu/e-journals/LEA/LEA2002/LEA/>

Iskustvo nestvarno-vremena

Koji su vaši trenutačni teorijski interesi? Na čemu radite?

– Trenutačno radim na opsežnoj knjizi nazvanoj Metadata. Metadata je složena kompilacija umjetničkih poetika – ne poezije, nego eksperimentalne teorije koja briše granice između fikcije i sjećanja, neka vrsta zabilježaka iz digitalnog podzemlja. Možda bi termin osobno pripovijedanje mogao biti prikladan – iako, u ovom slučaju, “osobno” je blisko digitalnoj i promjenjivoj osobi, nekome tko je metamedijalno otkriće, a ne stabilni entitet ili identitet. Drugim riječima, ta promjenjiva digitalna osoba kreacija je umjetnika koji piše izvan svojeg iskustva.

Kao jedan od rijetkih net umjetnika koji je dospio u umreženi prostor kao romanopisac i teoretičar, pisao sam o svojoj dugogodišnjoj praksi aktivnog proširivanja koncepta pisanja uključivanjem oblika digitalnog filma, net umjetnosti, hiperteksta, mp3 konceptualnih albuma, svjetova virtualne realnosti, VJ performansa itd. Prvotno je knjiga trebala imati oko 1500 stra?ica i sastojati se uglavnom od djela objavljenih u manjim časopisima i na web stranicama. No sada je srezana na oko 600 stranica s naglaskom na moje nove teorije, ponajprije mislim na razvoj Praksi životnog stila (LSP, Life Style Practice) nomadskog net umjetnika i internacionalnog VJ-a. Mislim, koliko 45-godišnjih umjetnika zapravo uspije pripomoći otkrivanju novog umjetničkog oblika (net umjetnosti), izvoditi svoje VJ mikseve u klubovima i na festivalima, a onda pisati o tome kombinirajući žanrove, da bi konačno, u tom stalnom istraživanju i razvoju, otkrio unutarnje djelovanje uma?

Za mene stvaranje kombiniranjem žanrova – umjetničke teorije, fikcije, poetike, sjećanja itd. – vodi kombiniranju sjećanja i sna, kao i vremena i prostora, i zbog toga vjerujem da nomadski net umjetnik živi u nesinkroniziranom stvarnom vremenu, ili onome što od jučer zovem nestvarno-vremenu. Kad kažem nestvarno-vrijeme, mislim na vrstu bezvremenog vremena ili stanje stalne svijesti zatočenika u avionu. To je osjećaj hiperintuitivnog stanja uma, kao da preuzimanjem uloge generativnog umjetnika-stvaratelja uvijek pokušavate biti korak ispred Vremena, a to je osjećaj kako ste uvijek na vrhu nekog novog postojanja. Riječ je o korištenju umreženog prostora, suživotu s novomedijskim tehnologijama, kako biste mogli razbiti okove linearnog vremena. Posebno osjećam posljedice asinkronog nestvarno-vremena dok sam na turneji, dok bilježim nove digitalne video-slike i nastupam uživo, u špici narativnih remiksova mojih životnih iskustava, dok ih izvodim pred publikom različitih umjetničkih i tehno-klubova.

Kada pišem o svojim VJ nastupima, kao što to činim sad, sjećam se Bergsona i njegovih istraživanja onoga što naziva centrima percepcije, ili živčanim centrima, što odmah povezujem s onime što je Antonin Artaud nazvao živčanim stupnjevima. Blistavim živčanim stupnjevima. To je vrsta jezika sisavaca, društvene komunikacije od koje živi i od čega umire VJ nastupajući u vlastitu Kazalištu okrutnosti. Bačena u tu stvarnost, moja će nova knjiga pitati zašto ne hakirati svoju svijest i pustiti jezične sokove da teku?