23.9.2004.

Peović Vuković  

Razgovor s Michaelom Joyceom Katarina

anketa

Michael Joyce autor je utjecajnog djela Afternoon, a story, vjerojatno jedne od najslavnijih hipertekstualnih fikcija. Afternoon stoji na samim počecima žanra koji je imao golem utjecaj na suvremenu teoriju književnosti, a što je i važnije, na razmišljanja o tome na koji način danas stvaramo i konzumiramo tekstove. Djelo koje je slavni Robert Coover nazvao djedicom hipertekstualne fikcije smatra se prvim književnim hipertekstom.

Joyce je objavio i zbirku eseja o hipertekstualnoj teoriji i pedagogiji Of Two Minds: Hypertext Pedagogy and Poetics, koja se uz Hypertext Georgea Landowa i Writing Space Davida Boltera svrstala među najcjenjenije studije o hipertekstualnoj fikciji. Joyce u svojim teorijskim radovima razmatra problem autoriteta, kontrole i autorstva nad tekstom, pokušavajući odrediti prednosti i mane novomedijskih struktura.

Siren Shapes jedan je od najcitiranijih eseja, u kojem Joyce definira osnovnu razliku između istraživačkog i konstruktivnog hiperteksta kritički preispitujući samu hipermediju, koja je tek skup mogućnosti za korištenje interaktivnih alata. Svoje djelo Afternoon, a story Joyce smatra tek istraživačkim hipertekstom – ili hipertekstom ograničene čitateljeve djelatnosti, najavljujući eru autora-čitatelja ili interlokutora.

Michael Joyce profesor je engleskog i voditelj Centra za elektroničko učenje i podučavanje na studiju Vassar u New Yorku, kao i član TINAC kolektiva, skupine interaktivnih umjetnika. Joyce je kreator najpopularnijeg alata za hipertekstualno pisanje – Storyspacea, koji je razvijao uz Davida Jaya Boltera i Johna B. Smitha.

Zanimljiva je koincidencija kako će u sljedećem broju Teorije koja hoda, časopisu beogradskog Centra za teoriju i praksu u izvođačkim umetnostima biti objavljen Joyceov kolaborativni esej (na engleskom i srpskom) sa Sanjom Milutinović Još jedna zamka, na mestu performansa, kod performansa.

Teorijska djela Michaela Joycea:

– Of Two Minds: Hypertext Pedagogy and Poetics (1995.) University of Michigan Press

– Othermindedness: the emergence of network culture, University of Michigan Press

– Mola (1995.), s Carolyn Guyer, Nigel Kerr, Nancy Lin, i Suze Schweitzer <http://scribble.com/world3/meme1/voices.html> – mrežna diskusija o hipertekstu

Webliografija – online hipertekstualna fikcija i kolaborativna fikcija Michaela Joycea:

– Sister Stories (2000.) s Rosemary Joyce i Carolyn Guyer, New York University Press On-line, <http://www.nyupress.org/sisterstories/index.html>

– The Sonatas of Saint Francis (2000.), s Matthewom Hanlonom, Andreom Morrisom, i Carolyn Guyer, Supertart.com (UK), <http://supertart.com/sonatas/index.html>

– Reach (2000.) The Iowa Review Online, <http://www.uiowa.edu/~iareview/tirweb/hypermedia/michael_joyce/ReachTitle.html>

– Lasting Image (1999.) s Carolyn Guyer, Eastgate Systems, <http://www.eastgate.com/LastingImage/Welcome.html>

– On the Birthday of the Stranger (1999.), uvodno djelo online verzije Evergreen Review, <http://iberia.vassar.edu/~mijoyce/OTBOTSrev3/index.html>

– Twelve Blue (1996.), Postmodern Culture i Eastgate Systems, <http:_/_/_w_w_w_._e_a_s_t_g_a_t_e_>

Čitanje Borradorija, Agambena  i Maffesolija

Što trenutačno čitate? Možete li nam reći nešto o tim knjigama/ časopisima/ digitalnim tekstovima?

– Kako me vaš upitnik zatekao u rujnu 2004., ne samo na početku akademske godine (kada čitanje ulazi u vrstu bunkera, možda sličnog Platonovoj pećini) nego i izbora u Sjedinjenim Državama (gdje ulazimo u drukčiji – možda posljednji – bunker ususret stalnom rastu fašizma i produljivanja ilegalnog režima sada u obliku neprekidnog rata), priznajem da je veći dio mojeg čitanja orijentiran na politiku i studije. Neke stvari naravno uključuju i jedno i drugo. Primjerice, nakon Miloszeve smrti, iščitavam njegovu poeziju koja mi je uvijek pružala utjehu i snagu. Ove vrijednosti nalazim i u izvanrednoj knjizi kolegice s Vassara, Giovanne Borradori, Philosophy in a Time of Terror: Dialogues with Jürgen Habermas and Jacques Derrida.

Za svoja predavanja, s užitkom, ponovo čitam važan i proročki roman Nicolea Brossarda o utjelovljenju, reprezentaciji i spolu, Picture Theory. Posljednji broj Zareza podsjeća me kako sam ovo ljeto bio zabavljen Agambenovim djelom The Open (L’aperto: L’uomo e ‘animale). Od The Coming Community Agamben mi je pomogao odgonetnuti intrigantne (i složene) odnose između medija, zajednice i postojanja – sve više shvaćam njegovu tvrdnju da s političke točke gledišta, fašizam i nacizam nisu prevladani, i još uvijek živimo pod njihovim znakom.

Stidim se reći kako sam tek nedavno otkrio djelo Michela Maffesolija i sa zanimanjem sam pročitao njegov recentni esej Everyday Tragedy and Creation (Critical Studies, ožujak/svibanj 2004.) koji izaziva moju zabrinutost oko ideje da tehnološka i medijska budućnost ugrožava naše poimanje svakodnevice i smrtnosti.

Napokon, tu je uvijek za mene Cixous, uvijek Cixous sa svojim pojedinačnostima, prisutnosti i trajanjem.

Ovisnost o vijestima

Nabrojite nekoliko omiljenih web stranica i objasnite njihovu važnost.

–  Uzimajući u obzir važnost skorašnjih izbora u Americi i njihovu potencijalnu štetnost za svijet, postao sam potpuni ovisnik o vijestima. Provodim gotovo čitavo svoje vrijeme online prebacujući se između američkih svjetskih novina, ljevičarskih stranica, blogova i svakog letka koji ponudi zrnce nade ili tlapnje o katastrofičnoj smjeni sadašnjeg režima.

Inače me dosta zaokupljala An Archaeology Of Surface <http://ensemble.va.com.au/lmw/>. Tamo posebno pogledajte uvodni esej Linde Marie Walter The Archaeology Of Surfaces, or What Is Left Moment To Moment, or I Can’t Get Over It. Njegova važnost za mene možda je bolje izrečena u sljedećem citatu: U onome što nazivam arheologijom površina, riječ je o gledanju u ono što “jest” u izgrađenim (i neizgrađenim) okolišima, o tome kako ono “jest”, kako traje u vremenu, i kako počinje postojati s vremenom. Te su površine posvuda i nemaju posebne ili određene kvalitete, i u njima je riječ koliko o jukstapoziciji, ili su-bivanju, toliko i o njima samima. Ono što nude, u smislu pojavnosti svijeta, drugosna je sablasna (tjelesna) prisutnost koja je prisjećanje nemara, nepopravljivosti, izolacije, zaboravljivosti, destrukcije; a s druge strane, također prisutnost i prisjećanje brige, popravka, sjećanja, stvaranja, nadanja, voljenja. Stvari se raspadaju. A tu su. Takve su kakve su, i užasne su, i mi im ili dopuštamo da budu, konzerviramo i čuvamo ih (nazivamo baštinom, romantiziramo, dajemo st?tus svetinje), ili ih  uništavamo. <http://ensemble.va.com.au/lmw/surface/surfacenotes.html>.

U sličnom smislu ostajem duboko dirnut djelom web umjetnika Andrea Morrisa, posebno layzaytayima, <http://www.whalelane.com/am_layzaytays.html>.

Suradnja sa ženama

Koji su vam trenutačni teorijski interesi? Na čemu radite?

– Kao što sam rekao, nastavljam biti duboko zainteresiran bivanjem svakodnevnog i običnog u svjetlu napada spektakularne budućnosti. Upravo sam dovršio esej How do I know I am Finnish? Or the computer and the literary artist za knjigu Art from Start to Finish, koju su uredili Howard S. Becker, Rob Faulkner i Barbara Kirshenblatt-Gimblett  (University of Chicago Press, siječanj 2005.) koja raspravlja o tome kako možemo pronaći trajanje u svjetlu nejasnih krajeva.

Inače, možda prikladno čovjeku određenih godina, moj ukupan umjetnički život sada se usmjerio, umjesto na pisanje, na niz suradnji sa ženama koje se bave umjetnošću. U 2001. sam počeo surađivati s venezuelanskom multimedijskom umjetnicom Anitom Pantin na stvaranju cinque canzoni di morte e cinque di amore, interaktivne “opere” za izvedbu na pozornici i DVD-u za koji sam stvorio (i snimio) tekstove integrirane s Pantininim videom i glazbom kanadskog skladatelja Brucea Pennycooka. Dijelovi tog rada bit će izvedeni na konferenciji Internet, Culture, and Society: French and American Perspectives u Austinu u studenom 2004.

Posljednjih sam godina tako počeo raditi i s vizualnom losangeleskom umjetnicom Alexandrom Grant na stvaranju serija kolaborativnih tekstualno-vizualnih umjetničkih djela nazvanih, cixousinskim terminima, indécritions. U osnovi je zamišljeno da naše kolaborativno djelo istražuje utjecanje slike u tekst i obrnuto, prateći ideje kodiranja, komunikacije i sl. Naša je suradnja započela nakon što je Alexandra sudjelovala u skupnom izlaganju u galeriji Solway Jones nazvanoj Mind’s Eye, u sklopu koje je nakon googlanja riječi domesticity naišla na tekst toga imena iz moje hiperfikcije Reach. Detalj njezina crteža koji se temelji na tom tekstu je na <http://artscenecal.com/ArticlesFile/Archive/Articles2003/Articles1103/PaintingsByLettersA.html> (iako se na web-stranici teško naslućuje izvorna veličina djela). Nedavno je Alexandra u raznim losangeleskim galerijama prikazala golemu kinetičku žičanu skulpturu nastalu na osnovi mog teksta. (<http://www.superbunker.com/machinepoetics/page_space/show_machine_nimbus.html>).