Razgovor s Michele McDonald-Smith

Vaše centre za meditaciju posjećuje velik broj mladih ljudi. Jeste li obaviješteni o problematici uporabe psihodelika?

– Jesam. Pitanje droge često je na dnevnom redu. Kao učiteljica meditacije, morala sam ozbiljno razmatrati tu problematiku kako bih svojim učenicima mogla ponuditi neke korisne informacije u vezi s drogom. Zaključak je sljedeći: bez obzira na to kakvo duboko iskustvo otvaranja doživjeli pod utjecajem droge, osobno iskustvo poučilo me da ne postoji način da to iskustvo doživite prirodno, bez uporabe droge. Neki će reći da su droge svojevrsna vrata, ali mislim da droge ne otvaraju baš ništa. Ne razvijaju duhovnu staloženost, ne razvijaju pronicavost; ukratko, ne razvijaju ni jedan od čimbenika prosvjetljenja.

Kakvo je prema vašemu mišljenju djelovanje droge?

– Droge izrazito opterećuju tijelo i um. One u vaš sustav unose golemu količinu energije koja vas katapultira u izmijenjeno stanje svijesti i koja istodobno djeluje na vaše tijelo, um i srce. Iako se vašem pogledu otkriva uzvišena panorama svijeta, zapravo ste sve bliže podnožju planine.

Mislite li da to vrijedi za sve psihodelične supstancije? Neki ljudi tijekom meditacije ili, točnije, meta-meditacije, rabe MDMA ili ecstasy i tvrde da su otvaranja pod utjecajem spomenutih psihodelika itekako izmijenila njihov svakodnevni život. Mislite li da su u zabludi?

– Droga može pomoći čovjeku da iskusi poriv za ljubavlju i toplinom, ali svakodnevno iskustvo toga poriva traži mnogo vježbe. Droga vam ne može pomoći da stvorite ili razvijete svoju sposobnost da s ljubavlju i toplinom pristupate ljudima oko sebe.

Droga vas, drugim riječima, ne može dovesti do cilja. Može li vam barem pokazati da takav cilj postoji?

– Ne. Uvjerena sam da vam iskustvo koje ste s drogom imali prije pet godina ili tri sata neće učiniti ono meta dostupnim. To možete postići ako iskustvu posvetite mnogo vremena svakodnevnim razmišljanjem i razvijete sposobnost duboke koncentracije koja će vam omogućiti da ljubav i toplinu doživite u automobilu, u trgovini ili u razgovoru s djecom. Oslanjati se na drogu kao izvor tog iskustva potpuna je antiteza onome što volim nazivati razvojem uma. Iako, dakle, droge mogu potaknuti zanimanje za takva stanja uma, čovjek uvijek mora imati na umu sva opterećenja koja droga nameće umu i tijelu.

Droge su zapreka

Kakva su vaša iskustva s uživateljima koji su došli u centar?

– U centar su dolazili ljudi koji su uzimali velike količine droge i moram reći da većina njih nije imala snage otići u dublje sfere. Droga je spalila mostove. Svako iskustvo s drogom ima svoju cijenu. Dok boravite u centru i produbljujete vlastitu svijest posve prirodno, vaše tijelo i um ne moraju platiti tu cijenu.

Droge, dakle, ne samo da ne pomažu nego su i zapreka na putu prema cilju?

– Na dubljim razinama prepuštanja droge su zapreka. To osobito vrijedi za čvrsto začahurene osobe.

To vaše stajalište oprečno je tvrdnjama nekih konzervativnih budista; ako ste čvrsto začahureni i očajnički vam treba otvaranje, tada je – i samo tada – prema njihovu mišljenju uporaba droge u redu. Vi tvrdite da drogu baš tada treba izbjegavati jer će ona samo dodatno ojačati već snažan otpor prema teškom poslu koji slijedi.

– Upravo tako. Govorim o snažnoj ovisnosti na dubokoj razini svijesti. Ako je čovjek prisiljen ponoviti određeno iskustvo, ta je ovisnost sve veća. Kad čovjek osjeća da mu je droga potrebna za napredovanje na njegovu duhovnom putovanju, on samo ojačava svoju ovisnost o određenim stanjima svijesti.

Po čemu se ta stanja razlikuju od onog koje postižete meditacijom?

– U centru prolazite kroz faze pospanosti, nemira; zapravo uopće ne težite određenom stanju. Vipasana meditacija koju ja poučavam ne smjera određenim stanjima. Osnovna zamisao jest da se sloboda ne zasniva na iskustvu, pa ovdje razvijamo svijest koja nije sputana ovisnošću o određenim iskustvima. Kad uzimate drogu, nedvojbeno ste ovisni o iskustvu, što je i jedini razlog zbog kojeg uopće uzimate drogu.

Jeste li imali osobno iskustvo s psihodelicima?

– Mogu s radošću reći da sam pod utjecajem droge imala neka vrlo duboka, čak duhovna iskustva.

Ali ne preporučujete drogu?

– Ne preporučujem. Iako sam pod utjecajem droge doživjela vrlo snažna iskustva, mnogo snažnija i dublja iskustva doživjela sam kroz meditaciju. Kad sam uzimala drogu, nisam tragala za nekim određenim iskustvima; uzela sam je zato što su moji prijatelji mislili da je krajnje vrijeme da i ja probam trip i popušim džoint. Dolaskom u centar čovjek će se otvoriti a da pritom tijelo i um ne izlaže naporu, što je u dugoročnom smislu daleko isplativije. Svakome bih preporučila rad.

Niste postali ovisni?

– Nisam. Mislim da droge pojačavaju ovisnost o iskustvu. U skladu s mojim stajalištima o oslobađanju, mislim da one otežavaju dubinsko napuštanje iskustva. Taj zaključak donosim na temelju iskustva.

Svaki pokušaj bijega čini sam bijeg sve teže izvedivim

Biste li mogli dodatno objasniti razliku između psihodeličnog i meditacijskog transa?

– Meditacija jača vašu sposobnost nošenja s usponima i padovima života; nosite se s depresijama, umorom i razvijate staloženost i svijest koji će vam pomoći nositi se kako s vedrim, tako i tmurnim životnim epizodama. Slijedeći puteve meditacije, ojačat ćete i profitirati u svakom smislu. Naučit ćete kako biti “ushićen” i kako na pravi način prizvati ushit. Tada ćete izlaziti na kraj s padovima bez uporabe droga. Jedino što vam iskustvo droge daje jest žudnja za ponovnim uzimanjem droge. U temelju svega stoji žudnja za slobodom; no prava sloboda je svijest koja nije povezana s iskustvom. Temeljni poriv je zdrav i ja ga pozdravljam, ali droge ne olakšavaju dugačak karmički put kojim svi moramo proći.

Zašto onda toliko ljudi smatra da psihodelične supstancije pomažu?

– Naše duhovno putovanje ima dvije etape: jedna je transformacija, a druga transcendencija. Čovjeku se može učiniti da droge pomažu. Svaki udisaj kojeg postajemo svjesni iz dana u dan tijekom našega svakodnevnog života, svaki korak koji svjesno učinimo u početku se čini posve običnim, ali se kultivacijom može dosegnuti istinska sloboda. Visoku razinu svijesti moguće je dosegnuti bez uporabe droga. Pred sobom imamo 24 sata svakog dana i postoje mnogi trenuci – kad peremo suđe ili vozimo automobil – tijekom kojih možemo vježbati vlastitu svijest. U centru je ta praksa dodatno pojačana i dugo vremena pratimo disanje ili vlastite korake. Tim često izrazito zamornim ponavljanjem učimo kako dosegnuti svijest koja je slobodna od svakog iskustva. Svaki pokušaj da to izbjegnete ili uštedite na vremenu pomak je unatrag. U dugoročnom smislu, svaki pokušaj bijega čini sam bijeg sve teže izvedivim.

S engleskoga preveo Višeslav Kirinić.

Pod naslovom On the Front Lines: An Interview with Michele McDonald-Smith objavljeno u Allan Hunt Badiner i Alex Gray, eds., Zig Zag Zen, Chronicle Books, San Francisco, 2002.