2.6.2005.

Laurent Courau  

Razgovor s Ocem Sebastijanom

tema broja

Snažno ste prisutni na vampirskoj sceni New Yorka, grada u kojem ste stvorili vlastitu marku vampirskih zuba, gdje ste utemeljili klan Sabretooth (Sabljasti zub) i organizirali brojna događanja. Danas stanujete u Amsterdamu gdje nastavljate taj posao. Vaše su aktivnosti toliko brojne i raznovrsne da mislim kako bi bilo najbolje da vas pustim da se predstavite vlastitim riječima.

– Koristim se imenom Otac Sebastian, koje mi bolje pristaje od mojega “dnevnog” imena. Oduvijek sam osjećao potrebu pridonijeti nekom pokretu, sudjelovati u definiranju i zasnivanju neke duhovne zajednice. To je cilj mojega života. Osjećam da me nešto vodi, ali doista ne znam što je to. Već se godinama bavim stvaranjem organizacija diljem svijeta u svrhu ostvarenja toga cilja. Mnogi su im pristupili i mnogi su još u njima. Za mene je život čarolija, lucidni san i čudesni ples. Sebe smatram svećenikom u službi moje braće i sestara, koje vodim i okupljam, dijeleći s njima svoje znanje (to činim putem vlastite izdavačke kuće) i svoja iskustva (putem raznih događanja, skupova, obreda i performansa koje organiziram). Naravno, ne vladam poput kakva kralja ili velikaša, jer to ne bi bilo služenje, nego svojevrsno isticanje lažnog vlastita ega. U ovom trenutku, ponajprije težim tome da tradiciju moje obitelji podijelim sa zajednicom putem moje nove knjige V ili Vampir, koja je novi svezak na mračnome putu, učenja i tradicije Živoga vampirizma (Strigoi Vii). Knjiga sadrži niz članaka, ogleda i tekstova o suvremenom vampirizmu. Napisao sam je u suradnji s Michelle Belanger iz kuće Kheperu, Layil Umbralux i Madame X, iz poriva da potaknem ljude da se preispitaju i da im pomognem učvrstiti njihove vizije.

Veliko premještanje moći

Kako ste otkrili vampirsku scenu?

– Oko 1992. započeo sam organizirati velike tulume u stilu: Vampire: The Masquerade, zato što su me privlačile neke osobe koje su se prerušavale u vampire. To je bilo moje prvo upućivanje u njujoršku vampirsku underground subkulturu. Poslije sam se (oko 1994.), dok sam preko dana radio kao zubni protetičar, bacio na proizvodnju očnjaka po mjeri u klubovima i u povodu naših vampirskih igara. To mi je otvorilo vrata jednoga opipljivijeg svijeta, u kojemu sam mogao stvarno živjeti umjesto da se samo pretvaram.

Onda sam počeo “intervjurati” pripadnike njujorškog podzemlja kojima sam izrađivao očnjake. Kada provedete sat vremena s nekom osobom, tada dolazi do snažne razmjene. Vi nešto od nje uzimate, a ona vam prepušta dio sebe. Nakon dvije godine takve djelatnosti, odlučio sam u siječnju 1996. organizirati skup pod nazivom Bal vampira za sve one kojima sam izradio zube. Od toga trenutka osjećao sam se istinski povezan s New Yorkom, duboko zaljubljen u grad i njegove stanovnike. Sljedećih sedam godina radio sam na obučavanju ostalih proizvođača očnjaka i objavljivanju knjiga. Ja sâm izradio sam tisuće očnjaka, otvorio vlastitu trgovinu, zaposlio umjetnike na izradi nakita i putovao diljem svijeta. Bal vampira 1996. bio je prijelomni trenutak za one koje nazivam “old coven – stari ljudi” (Azaralim) i “middle coven – srednji ljudi” (Sanguinarium). To je bio trenutak velikog premještanja moći, nepunih pet mjeseci prije nego što je nestala novinarka Village Voicea Suzan Walsh, dok je istraživala o vampirima u East Villageu. Prijenosom vlasti s Azaralima na Sanguinarium započela je nova era na vampirskoj sceni. Vampirizam od tada više nije bio samo pojava u okvirima undergrounda kao do tada, a mediji su New York ubrzo proglasili “prijestolnicom vampira”. Stari Azaralim koji su vladali iz sjene na mračnim dijelovima Manhattana raspali su se i Sanguinarium su preuzeli vlast. Zatim su moji klijenti, nadahnuti božicom Rosemary, osnovali klan Sabljasti zub (Sabretooth). Vodili smo ga ja i Otac Vincent, moj učenik i brat po krvi. Organizirali smo nevjerojatna događanja, pokrenuli tjedne susrete poznate pod nazivom “Dugi crni veo” u legendarnom klubu Mother i stotine mračnih duša (među kojima i mnoge slavne osobe) dolazile bi tamo kada bi nešto slavile. Nakon toga razdoblja osnovani su deseci Kuća (vampirskih obitelji kao na primjer Omallies, Sahjaza, Orion, Hidden Shadows, OTD i druge). Iz klana Sabretooth proizašli su mnogi tečajevi, mnogi crni saloni za vampire, kao što su Gotham, Iron Garden i Lazarus, te brojni redovi koji su se znatno razlikovali po svome sastavu, obliku i stilu.

Ti običaji i koncepti postali su primjer i nadahnuće za muškarce i žene diljem svijeta! Naši običaji i pravila ponašanja, naša terminologija, koriste se na pet kontinenata, od Brazila do Japana, uključujući Rusiju i Europu.

Što vas je privuklo tamnoj strani sile? Jeste li se i prije zanimali za okultne i paranormalne znanosti?

– Doista vam ne mogu objasniti što me privuklo toj strani. Oduvijek sam bio opčinjen okultnim i paranormalnim i to jasno pokazujem posljednjih deset godina kroz opipljivo psihološko i znanstveno iskustvo. Ljudi su se okupljali i živjeli tim noćnim životom, ali iz nekog mani nepoznatog razloga to nije bilo dovoljno opipljivo. Za mnoge su magija, clubbing, umjetnost, performans, spiritualnost, religija i okultno – vježbanje ljudske volje. Svaka kultura ima svoje mitove, legende, svoj folklor i svoja vjerovanja u uzvišeno biće. Zapadnjaci su shvatili da su mnoge od tih fantastičnih stvari jednostavno metafore, ali mi svejedno imamo i svoje suvremene legende kao što su one o anđelima, o otmicama koje čine izvanzemaljaci, o renesansi magije i, naravno, o “vampirima”.

Mračni plamen

Biste li mogli objasniti što je to vampir i reći nam zašto vampirska zajednica kod pisanja riječi vampir upotrebljava “y” umjesto “i”?

– U početku sam bio poučen, a i sâm sam primijetio početkom devedesetih dok sam činio prve korake u njujorškoj vampirskoj zajednici, da je suptilni naziv “vampyre” s “y” u uporabi kako bi se naglasila razlika između stvarnosti i mašte. Starija vampirska zajednica, koju moj mentor i ja nazivamo Azaralim, bila je duboko u podzemlju. Bilo je nemoguće objasniti što se tamo događa. Neki od njih koristili su naziv “Strigoi Vii” kao neku zajedničku šifru po kojoj se znalo da su oni vampiri.

U novije vrijeme, unatrag otprilike četiri godine, neki su počeli upotrebljavati slovo “i” u riječi vampir, uglavnom na webu. Nisam siguran da shvaćam njihove razloge, to je jednostavno tako. Riječ je posebno o pristašama bijele magije i sljedbenicima Puta desne ruke, dok sljedbenici puta Strigoi Vii i dalje koriste tradicionalni način pisanja. Svatko ima nešto svoje.

Što mislite o nedavnom razvoju vampirske zajednice. Meni se čini da je riječ o snažnom širenju, da ne kažem eksploziji…

– Mislim da je do tog razvoja došlo jer sve više ljudi shvaća da u sebi nosi “Mračni plamen” koji nastoje istraživati, slaviti ga i njime eksperimentirati. Kad smo već kod toga, s druge strane također imam dojam da se i scena sve više otvara prema van, tako da pomalo gubi onu posebnu draž koja se vezuje uz nešto tajnovito i podzemno. Neki članovi zajednice smatraju da bismo trebali djelovati javno kako bismo se “zaštitili” i poučavali ljude. Mene su osobno veoma eksploatirali u medijima i od sada odbijam davati intervjue za televiziju. Pristajem samo na razgovore u pisanom obliku ili pak na radiju, jer je tada znatno teže iskriviti ono što govorim i jer tada mogu izbjeći skretanje u senzacionalizam.

Prema mojemu mišljenju, to rastuće zanimanje za kulturu vampirizma također je znak buđenja znatnog broja ljudi koji su već vampiri, i koji malo-pomalo pronalaze riječi i načine da izraze što su. Desetljećima smo rasli s Drakulom, knjigama Anne Rice, prerušavanjem u vampire itd. Naša kolektivna volja oblikovala je našu svijest oko tih arhetipa i programa. Kako se to poklopilo s trenutačnim astralnim prilikama, najbolje rješenje bilo je postati vampir.

Jeste li u dodiru s vampirima izvan granica Sjeverne Amerike i Europe?

– Svakako, sa širenjem reda Strigoi Vii, stekli smo članove i u Južnoj Africi, Brazilu, Japanu i Australiji. A sve više naših članova dolazi iz Azije i Rusije.

S francuskoga prevela Snježana Kirinić.

Objavljeno u e-časopisu La Spirale, www.laspirale.org/pages/afficheArticle.php3?id=184&lang=fr