Razgovor s Patom Condellom

Vaš prvi video uradak bio je odgovor na Bogohulni izazov. Je li to bio vaš prvi upad u svijet internetskog videa? Ako jest, jeste li mogli zamisliti da će se tako zakotrljati, poput snježne lavine?

– Da, bio je to prvi put. Nisam znao što mogu očekivati. Tražio sam načine popularizacije svoje stand-up predstave kad sam čuo za Bogohulni izazov. Izgledalo je zabavno, pa sam smislio mali bombastičan govor o tome koliko poričem duh svetoga (podosta, kako izgleda), snimio video u svojoj vrtnoj kolibi i poslao ga na YouTube. Pozitivne reakcije uvjerile su me da je to medij koji bih trebao nadalje istraživati.

Nisam znao mnogo o YouTubeu, ali sam pretpostavio da će većina publike biti u Americi, i tako sam snimio Hello America o tome kako vidim odnose između naših dviju država. Opet su reakcije bile veoma pozitivne, pogotovo s američke strane.

Odgledan je tisućama puta u samo nekoliko dana, i shvatio sam da tako mogu doprijeti do mnogo više ljudi nego da čitav život provedem izvodeći predstave u malim kazalištima. I tako sam privremeno prekinuo rad na stand-up predstavama, od kojih je ionako većina bila na aktualne teme, i odlučio sam snimiti još videa.

Tada me netko uputio na LiveLeak, kao malo suvremeniji oblik YouTubea. Tamo sam poslao svoje uratke i time je Problem s islamom počeo svoj put. Do danas je odgledan više od milijun i 750 tisuća puta, te 380 tisuća puta na YouTubeu, tako da je viđen dobrano više od dva milijuna puta.

Što vam se sviđa kod internetskog videa kao medija?

– Otvoren je svakome. Više ne trebamo tražiti ničije dopuštenje kako bismo stupili u kontakt sa širom publikom.

Već godinama kritiziram religiju, ali samo u klubovima. Kad god sam to pokušao u središnjim medijima, cenzurirali bi me, pogotovo na BBC-u gdje su šale o toj temi uvijek temeljito prerađene, a i gotovo je nemoguće reći išta o islamu.

Internet nam dopušta zaobilaženje svih tih samozvanih čuvara i prijenos ideja bez ometanja.

Pitanje građanskih prava

Vaši napadi na religiju općenito, te na islam posebno, doveli su do toga da vas mnogi doživljavaju “neustrašivim”. Jeste li uistinu?

– Primam prijetnje smrću i shvaćam ih ozbiljno. Ipak, nikad nisam podnosio nasilnike, a i nemam namjere to početi sada.

Kršćanski evanđelist Dinesh D’Sousa optužio vas je da ste samodopadani. Što kažete o tome?

– Ljudi su me nazivali i mnogo gorim imenima. Nisam čuo za toga tipa dok me netko nije uputio na njegov blog. Nakon toga sam pročitao njegovu knjigu o kršćanstvu i u njoj nisam pronašao ništa zbog čega bih poštovao njegovo mišljenje o bilo čemu, tako da me može nazivati kako želi.

Kako biste izrazili svoju filozofiju?

– Vegetarijanac sam i čvrsto podupirem prava životinja (nadam se da je to O. K. Isusu). Teško mi je ne nasmijati se na religijsko utvaranje da smo nadmoćni životinjama na temelju toga da mi imamo dušu, a one nemaju, kada bi pet minuta u klaonici uvjerilo svakoga da su, ako ništa drugo, životinje te koje imaju dušu, a ljudi ne.

Što se tiče mojeg suprotstavljanja religiji, tu nije riječ o teologiji – ne marim za to postoji li Bog ili ne – nego o pitanju građanskih prava. Vjerujem da bi se svatko trebao slobodno usmjeravati ovisno o svojem životnom iskustvu, a ne da mu to netko drugi nameće. Ne trebamo vlastitu stvarnost filtrirati kroz vjerske dogme jednako kao što ne trebamo izvorsku vodu onečišćenu kemikalijama.

Koja vam je najdraža stvar vezana uz religiju?

– Ako ništa drugo, ona istinski uključuje svakoga. Nitko nije odbačen, jer nije potrebna inteligencija, nego samo vjera. Postoje biokemičari koji posvećuju živote tome da dokažu kako je Knjiga postanka istinita. Nitko ne može te ljude nazvati neinteligentnima, ali oni su budale.

Najbolja stvar u vezi s religijom jest ta da je ona tako očito apsurdna, toliko da je nemoguće da traje zauvijek. Uvjeren sam da je potreban samo malen pomak u ljudskoj svijesti pa da se ona napokon ismije s lica zemlje, i nadam se da ću još biti tu kada se to dogodi.

Ateisti su ugrožena manjina

Što možemo napraviti kako bismo se suprotstavili rastućem utjecaju religije?

– Možemo progovoriti. Internet za to i postoji, i on je jedini razlog zašto se moj glas čuje. Trebamo napraviti količinu buke jednaku onoj koju prave religiozni ljudi, i s jednakom sigurnošću u naše pravo da to učinimo.

Nikoga ne treba prisiljavati da poštuje nešto za što smatra da to ne zaslužuje. Čujete li da netko zahtijeva poseban odnos zbog vlastite vjere, ovlašteni ste reći: “Ne, prigovaram ovome. Vrijeđa me, vrijeđa moja vjerovanja i krši moja ljudska prava”.

Koristite se njihovom taktikom, ako se osjećate dovoljno snažni. Postanite gnjavatori. Uložite službenu žalbu. Otiđite s njom na sud. Vi ste, kao ateist, dio manjine čija su vjerovanja stalno zanemarivana i bacana na marginu dok se vjerske predrasude podvode mnoštvu i potiču, i imate svako pravo biti uvrijeđeni.

Zapamtite, jedna osoba ne može mnogo napraviti, ali milijun ljudi, od kojih svaki napravi ponešto svaki dan, mogu promijeniti stvari veoma brzo.

S engleskoga preveo Vinko Vego.

Objavljeno na www.freethinker.co.uk.

Oprema teksta redakcijska.