Razgovor s Robertom Antonom Wilsonom

Što je pobudilo vaš interes za unaprjeđivanje svijesti?

– Korzybskijeva knjiga Science and Sanity. U to sam vrijeme još studirao inženjerstvo. Korzybski je u svojoj knjizi pisao o različitim razinama organizacije u mozgu – životinjskim krugovima, ljudskim krugovima itd. – kao i o povratku na neverbalnu razinu te mogućnosti opažanja bez unutarnjeg opisivanja onoga što opažamo.

 Bilo je to 1957. U to me je vrijeme još privlačio jazz. Pričao sam jednom svojem crnom prijatelju o nekim Korzybskijevim vježbama za dosezanje neverbalne razine i on mi je odgovorio: “Pa ja to doživim svaku put kad pušim marihuanu”. To me je privuklo, pa sam ga zamolio da mi proda jedan joint. “Dat ću ti ga besplatno”, rekao je, i tako sam ja popušio svoj prvi joint.

 Zatekao sam se kako proučavam kovanicu od četvrt dolara na način na koji je proučava dijete, shvativši da je tako nisam proučavao već godinama. Zaključio sam da marihuana ima sličan učinak kao i Korzybskojeve vježbe. Nedugo zatim, na predavanju koje je održao Alan Watts, shvatio sam da se zen, marihuana i Korzybski odnose na iste transformacije svijesti. I tu je sve počelo.

Korzybskijeva opća semantika je sustav koji objašnjava način na koji razmišljamo. Ako ste upoznati s pravilima opće semantike, imuni ste na većinu pogrešaka koje su svojstvene ovom stupnju civilizacije. Jedno od pravila opće semantike je: “Izbjegavajte riječ ‘je’ kojom ustanovljavate neku istovjetnost”, pravilo koje sam prekršio kad sam rekao “Opća semantka je...”. Vrlo je teško izbjegavati riječ “je” u govoru. Upotrebljavamo je stalno. Ja sam je počeo dosta vješto izbjegavati u pisanju. Kad god pokušate shvatiti što nije u redu s vašim načinom razmišljanja, zašto ne možete riješiti neki problem, zašto vas on zbunjuje, stavite vaše misli na papir, izbacite sve riječi “je” i preoblikujte ih na drugi način. Vidjet ćete da će vam sve odjednom postati jasno.

To je poput onog slavnog problema kvantne fizike iz dvadesetih. Elektron je val. Elektron je čestica. Te dvije tvrdnje proturječe jedna drugoj i zbog toga su mnogi fizičari zaključili da svemir nema smisla, da je svemir iracionalan, i tako dalje. Ako iz tih tvrdnji izbacimo riječ “je”, shvatit ćemo da je proturječje nestalo. Elektron djeluje poput vala kad ga mjerimo na jedan način, i poput čestice kad ga mjerimo na drugi način. Nema proturječja. Postoje i druge ideje u općoj semantici koje su jednako korisne za pojašnjavanje naših misli.

Nanotehnologija će promijeniti sve

To je jedna od tvrdnji tehnologije mozgovnih uređaja (brain machines). Kakva ste iskustva imali s njima, i koji je njihov potencijal za budućnost?

– Najbolje sam iskustvo imao s Pulstarom. Bilo je to izvantjelesno iskustvo tijekom kojeg su moji moždani valovi na EEG-u bili ravni. To me je zapanjilo jer je to bio prvi objektivni dokaz da se za vrijeme izvantjelesnog iskustva događa nešto više od povišenja svijesti.

Trenutačno me više zanimaju svjetlosni i zvučni uređaji nego elektromagnetski jer smatram da previše elektromagnetskih valova može oštetiti mozak. Čitavo se to područje razvija nevjerojatnom brzinom.

Potencijal nanotehnologije (tehnologije na razini molekula i atoma) je golem. Kako će njezin razvoj utjecati na ljudsku svijest u budućnosti?

– Mislim da će nanotehnologija sve promijeniti. To je trenutačno najveća stvar, veća i od kolonizacije svemira i dugovječnosti, i milijun puta veća od industrijske revolucije. Svijet će se promijeniti na načine koje još ne mogu ni zamisliti. Sve će strašno pojeftiniti. Ozonski će se sloj zakrpati. Sadit ćemo sekvoje koje će rasti brzinom kojom hoćemo. Putovat ćemo u svemir. Ne znam, to će biti nešto sasvim drukčije i vodit će u besmrtnost.

Što je s novim načinima mijenjanja mozga?

– Pa, na primjer, Eric Drexler u svojoj knjizi o nanotehnologiji piše o konstruiranju mikroreplikatora koji se ubacuju u tijelo i istražuju svaku njegovu stanicu. Ako nešto ne funkcionira kako bi trebalo, vraćaju se do glavnog kompjutora po informacije o tome kako to popraviti i bacaju se na posao. Isto možete učiniti i s moždanim krugovima. To će vjerojatno zamijeniti psihijatriju. No, nanotehnologija je toliko fascinantna, da o njoj ne možemo govoriti bez pretjerivanja, i napreduje nevjerojatnom brzinom. Japanci troše golem novac na takve vrste istraživanja.

Diskordijanci i Illuminati

U mnogim se vašim knjigama radi o tajnom društvu zvanom Illuminati. Otkud vaša fascinacija tom organizacijom?

– Greg Hill i Kerry Thornley osnovali su Diskordijansko društvo koje se temelji na štovanju Eris, božice kaosa, nesloge, nereda, birokracije i međunarodnih odnosa. Nemaju dogme, nego samo jednu katmu. Katma kaže da se sve u svemiru, na ovaj ili onaj način, odnosi na broj pet, ovisno o maštovitosti interpretacije. Diskordijanstvo smatram najsuvislijom religijom, tako da sam postao njihov papa. To se postiže tako što protjerate sve postojeće diskordijanske pape i osnujete vlastitu diskordijansku crkvu. To se temelji na Gregovom učenju da mi, diskordijanci, moramo biti nesložni.

Godine 1968., Jim Garrison, državni odvjetnik iz New Orleansa – veseli zeleni Frankenstein, kako ga je kasnije nazvao Kerry – na jednoj je novinskoj konferenciji optužio Kerryja da je sudjelovao u atentatu na predsjednika Kennedyja. Optužnica nikad nije podignuta zbog nedostatka dokaza, tako da Kerry nikad nije dospio pred sud, ali ga je to proganjalo godinama. Tad je ušao u promijenjeno stanje svijesti. Kerry, koji je bio u vojsci s Leejem Harveyjem Oswaldom, postao je uvjeren da je zaista sudjelovao u atentatu na Kennedyja, ali da su mu mornaričke tajne službe isprale mozak.

 Kerry je zaključio da je i Oswaldu, kao i nekolicini drugih, ispran mozak te da mornaričke tajne službe manipuliraju njima već godinama. Nije se mogao sjetiti što se točno dogodilo, ali je bio jako sumnjičav. Onda je pomislio da radim za CIA-u i tako smo izgubili kontakt jedan s drugim. Teško je razgovarati s nekom osobom kad ona misli da ste dijabolični tajni agent sposoban manipulirati tuđim umovima, a vi mislite da je ta osoba poprilično paranoična.

U jednom trenutku, Kerry je odlučio zbuniti Garrisona i objaviti da je član organizacije Bavarski Illuminati. To je pobudilo moje zanimanje, i što sam više čitao o Illuminatima, to su me više privlačili. Na kraju smo ih uključili u Discordijansko društvo. Budući da ono propagira kaos, zaključili smo da bi Illuminati trebali propagirati totalitarizam, jer da bi Diskordijansko društvo bilo zaista neskladno, mora imati svoj totalitarištički ogranak koji će djelovati protiv ostatka organizacije.

Papa Ivan XXIV. odbacio je šesto svetaca za koje je tvrdio da nisu postojali. Odbacio je i Djeda božićnjaka. Mi smo ih prihvatili jer nas nije briga jesu li postojali ili ne. Ako nam se sviđaju, prihvatit ćemo ih, a s obzirom na to da su ti sveci ostali bez svojeg doma nakon što su izbačeni iz Katoličke crkve, mi smo ih prihvatili. Na jednak način na koji smo prihvatili i Illuminate, koje nitko drugi nije htio.

Proglasio sam se njihovim vođom i počeo se dopisivati s drugim vođama diljem svijeta. Jedan od njih je prijetio da će me tužiti. Rekao sam mu da mi ponovno pošalje svoje pismo u programskom jeziku Fortran jer moj kompjutor ne razumije engleski i nakon toga mi se više nikad nije javio. Mislim da sam ga zbunio.

Informacije su najdragocjenija stvar

Tko su zapravo Illuminati?

– Tim su se nazivom tijekom povijesti koristile razne organizacije. Illuminati o kojima govore desničarski paranoici bili su navodno vodeći intelektualci 18. stoljeća i pripadali su Bavarskim Illuminatima koji su željeli srušiti kršćanstvo. Mislim da ništa od toga nije točno, riječ je o pukom pretjerivanju. Mislim da Jefferson nije pripadao Illuminatima, samo je imao slične ciljeve. Beethoven im je vjerojatno pripadao, ali Mozart nije. Nije im pripadao ni Voltaire, iako je bio mason. U svakom slučaju, ako je cilj Illuminata i bio srušiti kršćanstvo i uspostaviti demokraciju, ja ih podržavam.

Koji je zapravo bio njihov cilj?

– Illuminati iz 18. stoljeća, za razliku od Illuminata iz ranijih stoljeća, imali su vlastite ciljeve koji su uključivali rušenje Vatikana, rušenje monarhija, uspostavljanje demokratskih republika i mogućnost znanstvenog obrazovanja. Većina se tih ciljeva počela ostvarivati, za dobrobit čovječanstva.

Mnoge tajne koje su još donedavno bile znane samo određenim skupinama, poput Bavarskih Illuminata, sad su dostupne u lokalnim metafizičkim knjižarama. Koje su sociološke implikacije takve razmjene informacija?

– To u svakom slučaju podržavam jer smatram da je tajnovitost uzrok svemu što je loše u društvu. Informacije su najdragocjenija stvar na svijetu. Štoviše, smatram da su one izvor ukupnog bogatstva. Klasična ekonomijska teorija tvrdi da se bogatstvo stvara zemljom, radom i kapitalom. No, ako imate komad zemlje i kapital, i zaposlite radnike koji će bušiti naftu, nećete se obogatiti ako je ne nađete, a naći ćete je jedino ako znadete gdje treba bušiti, a za to su vam potrebne točne informacije. Sad parafraziram Buckminstera Fullera. Informacije su bogatstvo i stoga nas svako nastojanje da se zaustavi njihovo širenje samo čini siromašnijima.

Zašto je onda toliko dugo trebalo da okultno znanje postane dostupno javnosti?

– Mislim da je za to kriva Katolička crkva. Tko god je govorio previše otvoreno, bio je spaljen na lomači i zato su alkemičari, hermetičari, Illuminati i slične skupine naučili govoriti u lozinkama.

Znači, smatrate da se radilo o strahu od progona, a ne o osjećaju da ljudi još nisu bili spremni za to znanje?

– Mislim da je to racionalizacija. Ne možete otkriti tko je spreman za neke informacije ako ih najprije ne proširite.

Mistički agnostik

Borbe na Bliskom istoku i rastući fundamentalizam na Zapadu mnogi vide kao posljednje trzaje organizirane religije. No, i kršćanstvo i islam preživjeli su mnoge “svete ratove”. Kako vidite budućnost organizirane religije?

– Volim misliti da je organizirana religija na izdisaju, ali dok sam radio na svojim povijesnim romanima, istraživao sam 18. stoljeće i vidio da je Voltaire, na primjer, smatrao da će Katolička crkva nestati za dvadeset godina, pa se ipak održala još idućih dvjesto. Kad je Papa raspustio jezuite, Voltaire je pomislio da je to znak da se Katolička crkva raspada, no nekoliko su ih godina poslije reorganizirali. Malteški Vitezovi sad navodno upravljaju CIA-om. Katolička crkva nikako da izdahne, a fundamentalizam se vratio na scenu. To je fantastično.

Veliki sam poklonik H. L. Menckena. On je bio društveni kritičar dvadesetih godina 20. stoljeća, no njegove su se knjige prestale tiskati jer su stvari o kojima je pisao prestale postojati. No, sad se opet počinju tiskati jer sve te stvari opet postoje. Ismijavao je ono što danas predstavljaju ljudi poput kršćanskih fundamentalista Jerryja Falwella i Jima Bakkera. Fascinantno je kako se ta naoko mrtva povijesna institucija poput Frankensteina vratila na scenu. Kad god pomislimo da je konačno izdahnula, ona uskrsne i opet nas počne gnjaviti. Sivi vukovi. Sivi su vukovi najveći dileri heroinom na Srednjem istoku jer vjeruju da Alah želi da pobiju sve Židove, a nema drugog načina da zarade za oružje osim prodajom heroina. To ima smisla koliko i većina kršćanske teologije.

Kako biste nazvali vlastiti svjetonazor?

– Ja sam mistički agnostik, ili agnostički mistik. Taj je izraz izmislio Olaf Stapledon, moji najdraži SF pisac. U početku mi nije ništa značio, no s vremenom sam shvatio da me opisuje bolje nego bilo koji drugi izraz na koji sam naišao.

Kako vam zvuči “transcendentalni agnostik”?

– Odlično. Pojam “agnostik” sad uglavnom označava nekoga tko negira, no ja se njime koristim u smislu koji je sličan drevnoj grčkoj zetetici. Smatram da je svemir previše složen, zapanjujuć da bismo ga mogli razumjeti. Baš kao što naš želudac ne može sve probaviti, tako mislim da ni naš um ne može sve razumjeti, stoga se ja i ne pretvaram da može.

Dobrovoljna suradnja

Riane Eisler u svojoj knjizi The Chalice and the Blade tvrdi da je tijekom povijesti došlo do kulturne promjene, suradnju među spolovima nadomjestila je vladavina muškaraca nad ženama. Ona tvrdi da bi sad muškarci trebali početi učiti od žena. Što mislite o tome?

– Još sam kao mladić bio pobornik teorije izvornog matrijarhata. S time me je još kao srednjoškolca upoznao Robert Graves. Pročitao sam knjigu The White Goddess, a nakon nje The Origin of Love and Hate, razmjerno nepoznatu knjigu koju je napisao Ian Suttie, škotski psihijatar, u kojoj je iznio svoje viđenje povijesti koja se iz matrijarhata razvila u patrijarhat, da bi se sad opet vratila u matrijarhat. Te su mi se ideje motale po glavi idućih četrdeset godina.

Trenutačno se slažem s Riane Eisler. Nema nikakvih dokaza o postojanju matrijarhata, no postoje dokazi o postojanju društva u kojem vlada suradnja, a koje se polako vraća tijekom proteklih dvjesto godina, poput “feedbacka kamenog doba”. Kako su Europljani osvajali i iskorištavali zemlje Trećeg svijeta, tako su ideje tog svijeta polako počele prodirati u europsku civilizaciju. Diderot, Voltaire, Rousseau i ostali prosvjetitelji bili su pod utjecajem tih “primitivaca” koji su vodili sretniji i prirodniji život od njih. Demokracija, socijalizam, anarhizam i ostale radikalne ideje koje su se razvile u proteklih dvjesto godina, nadahnute su proučavanjem civilizacija kamenog doba.

Zagovarao sam “društvo utemeljeno na suradnji” godinama prije nego što je Eisler upotrijebila taj izraz. Izraz kojim sam se koristio bio je “dobrovoljno udruživanje”, a koji potječe iz tradicije američkog anarhizma. Riječ je o školi filozofskih anarhista u Novoj Engleskoj u 19. stoljeću. Počeo sam se zanimati za njih u šezdesetima, i otad sam pročitao većinu njihovih knjiga. Ideja o dobrovoljnom udruživanju preselila se u Europu i postala sindikalizmom, te joj je dodana ideja o nasilnom zbacivanju postojećeg sustava, zbog čega je sindikalizam dospio na zao glas. Smatram da je osnovna ideja dobrovoljnog udruživanja ili suradnje ona kojoj bismo trebali težiti. To je najčovječniji, najpravedniji, najdostojanstveniji i najinteligentniji oblik društva.

Mislite li da ga možemo ostvariti?

– Da, unatoč brojnim dokazima sa svih strana o gluposti, neznanju, zadrtosti i neprestanoj potrebi masa da ih gaze razni Führeri i očinski likovi. Posljednjih dvjesto godina vidim kao posrtanje i traženje naslijepo društva utemeljenog na suradnji.

Riane Eisler se ne osvrće na činjenicu da su i svijetla i tamna strana duhovne moći u našem društvu muškog roda – Bog i Vrag. Što mislite o tome?

– Mislim da imaju neke svoje ženske pandane. Postoji Lilith, ženski Vrag, i Shekinah, ženski aspekt Boga u judaizmu. No mene više zanima kako se Vrag uvukao u kršćanstvo u obliku Djeda božićnjaka. Ljudi ne prepoznaju da se tu radi o istim arhetipima. To je stari poganski bog plodnosti. Vrag je karikatura koju je stvorila Kršćanska crkva, no bog plodnosti se vratio u obliku Djeda božićnjaka koji kao i Vrag, nosi crveno odijelo. Imena Satan i Santa (Claus) sastavljena su od istih slova.

To je zanimljivo. Spolnost je u umovima mnogih ljudi povezana s Vragom. Vjerske i političke strukture oduvijek su pokušavale upravljati ljudskom spolnošću i ograničavati ljudsku individualnost. Kako zamišljate razvoj spolnosti u budućnosti?

– Baš sam nedavno čitao knjigu Jeana Shinode Bolena Gods in Everyman i prepoznao sam se u Hadu, iako sam to mlađi ja, u ranim dvadesetima. No, prepoznao sam se i u Hermesu, i u Dionizu. Moji mistični i seksualni osjećaji toliko su usko povezani da mi je teško shvatiti kako ih je zapadno društvo uspjelo razdvojiti. No to samo potvrđuje da sam dionizijski tip. Našim društvom upravljaju Zeusi i Apoloni kojima je ta razdioba sasvim normalna.

Posljedice kontrakulture šezdesetih

Smatrate li da se društvo razvija prema dionizijskom tipu?

– Da. To traje još od šezdesetih. Woodstock je bio dionizijski festival – bilo je to ponovno rođenje boga Dioniza – i poklopac je time skinut. Dioniz je na slobodi! Kralj Pentej odmah je pozvao policiju. Dionizijska religija prodrla je u njegovo kraljevstvo i on ju je pokušao ugušiti, no raskomadala ga je vlastita majka. Eto što se događa kad pokušate potisnuti Dioniza. To je jedan od klasičnih grčkih mitova. Pogledajte što se dogodilo Nixonu – rastrgali su ga. On je jedini predsjednik koji je bio prisiljen dati ostavku. Čini mi se, s obzirom na Konfucija, da je općenit pad morala američkog društva, a porast ljigavosti, korupcije i općenite iskvarenosti posljedica toga što su ljudi poput Nixona i Agnewa prošli nekažnjeno. Imali su snimke na kojima se vidjelo kako DeLorean prodaje kokain. Kad sam čuo za to, pomislio sam, “nema šanse da čovjek s toliko novca bude osuđen, pa makar ga prikazali i na televiziji”. I nije bio.

Ljudi vide da bogati mogu počiniti bilo kakav zločin i proći nekažnjeno, i misle si: “Zašto ne bismo i mi mogli tako?”. Cijela Konfucijeva sociobiologija vrti se oko ideje da ako je vladajuća klasa poštena, dostojanstvena, obrazovana i uljudna, i narod će biti takav. Ako vladajuću klasu čini hrpa kradljivaca, i narod će postati hrpa kradljivaca.

Vidjeli smo bezbroj takvih slučajeva i nadam se da će jednoga dana neki od tih zlotvora na visokim položajima biti kažnjeni, jer to je jedini način da se američkom narodu vrati vjera u red i zakon.

Vihor ekstaze šezdesetih pretvorio se u nježni povjetarac. Koji su prema vašemu mišljenju bili prolazni a koji trajni učinci tog kulturalnog fenomena, i na koji su se način vaši osjećaji promijenili otada?

– Što je preživjelo iz šezdesetih? Što je preživjelo u drukčijem obliku? Mislim da je Bucky Fuller bio u pravu kad je rekao da su oko 1972. pametniji ljudi zaključili da postoje djelotvorniji načini borbe protiv sustava od izlaženja na ulice i sukobljavanja s policijom. Postali su suptilniji. Ljudi djeluju na drukčijim razinama i na drukčije načine koji su manje konfrontacijski. No, vjerujem da i dalje ima ljudi koji se bore za ideje šezdesetih.

Mnogi ljudi osjećaju da je tehnologija u raskoraku s njihovim ekološkim razmišljanjem. Koja je prema vašemu mišljenju uloga ekologijske znanosti?

– Ekologija me oduvijek fascinirala, jer me fasciniraju veliki sustavi. Zato i volim Buckyja Fullera. On uvijek kreće od najvećih sustava i ide naniže. Napisao sam mnogo satiričkih tekstova o pop-ekologiji jer mislim da mnogi ljudi koji su se uključili u ekologiju nemaju pojma o njoj, i sad se sve to pretvorilo u igru okrivljavanja u kojoj svatko svakoga za nešto krivi. Krivnja je vrlo moderna u Zapadnoj civilizaciji.

Albert Ellis je rekao da je najpopularnija igra u Zapadnoj civilizaciji pronalaženje i osuđivanje bezvrijednih otpadnika. Ta me se ideja toliko dojmila da sam je uključio i u nekoliko svojih knjiga. Svaka generacija ima svoje otpadnike. U viktorijanskom dobu bili su to dječaci koji su masturbirali, a sad su to pušači. Uvijek moraju postojati bezvrijedni otpadnici koje će ljudi osuđivati i proganjati, a kako se ekologija u posljednje vrijeme svela na to, moji satirički instinkti su se probudili. No, bez obzira na to, ekologijska je znanost od neizmjerne važnosti i što više ljudi zna o njoj, to bolje.

Zbližavanje znanosti i umjetnosti

Metode znanosti i umjetnosti zajedno ostvaruju nevjerojatne rezultate. Što je stvorilo prvobitni jaz između njih i zašto se sad počinju zbližavati?

– Znanost i umjetnost, što je stvorilo jaz između njih? Vratio bih se u prošlost i optužio inkviziciju. Znanost se morala boriti protiv inkvizicije, i to je stvorilo povijesni mamurluk – znanstvenici su osjećali neprijateljstvo prema svakom obliku misticizma, a ne samo prema Katoličkoj crkvi koja ih je proganjala. Mislim da se to onda odrazilo na umjetnost jer ima nečeg mističnog u njoj koliko je god mi pokušavali racionalizirati. Ako poslušate skupinu umjetnika koji razgovaraju o tome gdje nalaze svoje nadahnuće, učinit će vam se poput skupine mistika.

Onda se pojavio kapitalizam. Slažem se s Karlom Marxom da svako društvo ima drukčiji sustav ili hijerarhiju vrijednosti. Kapitalizam se svodi na jednu jedinu vrijednost – može li se nešto prodati? A kao što je Oscar Wilde rekao: “Sva je umjetnost beskorisna”. Vrijednost umjetnosti ovisi o tome tko upravlja tržištem u određenom trenutku. Umjetnost je Schroedingerova mačka ekonomije.

Djela Andyja Warhola odjednom vrijede milijune, a nitko ne zna zašto. Iduće će godine to biti netko drugi. Posljednjih dvadeset godina svojeg života Picasso nije ništa plaćao, samo je pisao čekove koji nikad nisu stigli u banku. Ljudi su ih čuvali jer su znali da njegov potpis vrijedi više od iznosa na čeku a da će za dvadeset godina vrijediti još više.

Jedan je zen-majstor, kad su ga pitali koja je najdragocjenija stvar na svijetu, odgovorio: “Glava mrtve mačke”. Kad su ga pitali zašto, odgovorio im je: “Možete li mi reći koja je njezina točna vrijednost?”. To je dobra vježba za kreativno pisanje. Napišite kratku priču u kojoj je glavni junak spasio svoj život zahvaljujući tome što je otkrio koja je vrijednost glave mrtve mačke.

Sve je promjenjive vrijednosti. U kapitalizmu je važna jedino neposredna novčana vrijednost. Građanin Kane općenito se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena, no tijekom prve godine prikazivanja nije pokrio troškove produkcije i Orsonu Wellesu je poslije bilo teško nabaviti novac za sljedeće filmove. No, Građanin Kane je od onda zaradio više od bilo kojega drugog filma snimljenog te godine, ali vlasnike filmskih studija ne zanima zarada tijekom dvadeset godina, oni žele zaradu već idućeg mjeseca. Oni žele Indianu Jonesa, a ne Građanina Kanea.

Nije li zbližavanje znanosti i umjetnosti odmak od kapitalističkog načina razmišljanja?

– Jest. Mislim da je informacijska teorija uvelike zaslužna za to zbližavanje znanosti i umjetnosti. Norbert Wiener je izmislio osnovnu informacijsku jednadžbu istodobno kad i Claude Shannon. To je još jedan dokaz za to da se stvari događaju onda kad je sve spremno za njihovo javljanje. Wiener je objasnio informaciju, rekavši da jedna pjesma sadrži više informacija od nekog političkog govora. Informacija je ono nepredvidivo. Kako počinjemo shvaćati vrijednost nepredvidivog, tako nam i vrijednost umjetnosti postaje jasnijom.

Hodamo muzejom, promatramo radove da Vincija, Botticellija, Rembrandta, van Gogha, Cézannea, Picassa, Kleea, Pollocka, i shvaćamo da je njihova vrijednost u tome što nisu kopija jedan drugoga. Da je van Gogh kopirao Rembrandta, nitko ga ne bi cijenio, no van Gogh je imao hrabrosti oslikavati vlastite vizije. Netko tko ima vlastite vizije i ne kopira tuđe u malo promijenjenom stilu – to je informacija. Informacije su ono novo i nepredvidivo. Informacijska teorija dovela je do kompjutora koji fasciniraju umjetnike. Kompjutori su otvorili jedno sasvim novo područje umjetnosti.

Informacije i sinkroniciteti

Informacije su nepredvidivost signala, ali nisu kaotične ili nasumce nabacane, nego prenose poruku.

– Točno. Kad nepredvidivost postane previsoka, informacije se pretvaraju u šum. Taj dio Shannonove teorije uključuje komplicirane matematičke operacije i nisam sasvim siguran razumijem li ga, no nastojim ga slijediti intuitivno. Mora postojati razmjer redundantnosti informacija, kada je najviši stupanj gustoće informacija razrijeđen ponavljanjem.

Budući da su tako nepredvidive, ne možemo ih ni s čim povezati.

– Točno. Originalnost često izgleda kaotično dok se ne naučimo nositi s njome, dok u njoj ne otkrijemo redundanciju, ponavljanje.

Imate li iskustva s lucidnim ili svjesnim snovima?

– Imao sam mnogo lucidnih snova, ali ne mogu se sjetiti nijednog o kojem bi vrijedilo raspravljati. Volio bih naučiti nešto više o tome. Ponekad se to događa spontano. Imam vrlo bogat hipnagogičan ili hipnopompičan život, poput Philipa K. Dicka. William Burroughs mi je rekao da se svi njegovi likovi manifestiraju kao glasovi u hipnopompičnom sanjarenju prije nego što dobiju tijela, imena, ili bilo što drugo. Robert Shea, moj stari prijatelj i jedan od najrigidnijih znanstvenih materijalista, iznenadio me je kad mi je rekao da čuje svoje likove kako govore. Mislim da je to slučaj sa svim piscima. Razlika između pisaca i channelera (kroz koje govore duhovna bića) jedino je u tome što ovi potonji na tome bolje zarađuju.

Sinkronicitet (smisleno podudaranje naizgled slučajnih događaja) tema je koja se provlači većinom, ako ne i svim vašim knjigama. Kojim se modelom trenutačno koristite kako biste interpretirali taj tajanstveni fenomen?

– Nikad nemam samo jedan, uvijek imam najmanje sedam modela.

Koji vam je najdraži?

– Bellov teorem u kombinaciji s idejom koju sam pokupio od Barbare Honegger, parapsihologinje koja je radila za Reagana. Napisala je knjigu u kojoj je osudila Reagana, Olivera Northa i ostatak društva, iznoseći tajne koje je otkrila dok je radila u Bijeloj kući. Mnogo prije nego što je postala kontroverzna ličnost, Barbara mi je rekla da desna polutka ljudskog mozga neprestano pokušava uspostaviti kontakt s lijevom. Ako ne slušamo što govori, uslijedit će lucidni snovi, a ako je i dalje ne slušamo, slijede frojdovske omaške. Ako joj ne posvećujmo pozornost, desna će nas polutka odvesti u mjesto u vremenu i prostoru u kojem će doći do sinkroniciteta. Lijeva polutka mora obratiti pozornost.

Univerzalni um

Što se prema vašemu mišljenju događa sa sviješću nakon fizičke smrti?

– Kad su pitali jednog zen-majstora što se događa nakon smrti, odgovorio je: “Ne znam”. Kad su ga pitali: “Pa zar niste vi zen-majstor?”, odgovorio je: “Jesam, ali nisam mrtav zen-majstor”. Kad su pitali Meistera Eckharta, velikog njemačkog mistika, kamo će ići nakon smrti, odgovorio je: “Ne namjeravam ići nikamo”. To su najbolji odgovori koje sam dosad čuo. Prema mojemu mišljenju, svijest je univerzalna funkcija svemira kao cjeline, a naši su mozgovi samo prijemnici, no ne bih htio tu ideju pretvarati u dogmu.

Jeste li ikad komunicirali s nečime što biste mogli nazvati izvanzemaljskim ili neljudskim oblicima života?

– Imam mnogo iskustava s nečime što bi se moglo nazvati izvanzemaljskom komunikacijom. S druge strane, možda se radi i o izvanosjetilnoj percepciji, pristupanju dijelovima mozga koji inače nisu dostupni, ili čak komunikaciji s univerzalnom sviješću koja sve prožima. Postoje različiti modeli za tu vrstu iskustva. Izvanzemaljski model me fascinirao u radnim sedamdesetima, a i dalje ga ponekad smatram najlogičnijim.

No, s druge strane, ponekad mi se model univerzalne svijesti čini logičnijim, što je razvijanje Bellova teorema. Najbolje je to objasnio Edwin Harris Walker. Razvio je matematičku teoriju univerzalnog uma, s kojim se ponekad možemo povezati. Radi se o potpunom kvantnom, mehaničkom i matematičkom modelu koji nastoji objasniti sve što se događa tijekom mističnih i okultnih iskustava. Zvuči mi logično, pogotovo nakon što sam otkrio da se Joyce koristio istim modelom u svojoj knjizi Finnegans Wake. Mislim da se nalazi i u Ji Đingu.

Kako vidite razvoj svijesti u 21. stoljeću?

– To je preteško za moju maštu. Dođem do 2012., ali ne mogu zamisliti ništa nakon toga. Već će se do tada toliko toga promijeniti. Trećina zapadnog svijeta već razumije djelovanje neurosomatskog kruga, kao i neke tehnike za njegovu aktivaciju. Mislim da će se uskoro raditi o polovici zapadnog svijeta, i to će biti jedna od najvažnijih kulturnih promjena. Uslijedit će i sve bolje razumijevanje neurogenetskih i metaprogramskih krugova. Osim toga, to što kvantni fizičari i parapsiholozi proučavaju umove majstora joge i zen-majstora znači da ćemo uskoro znati više o univerzalnom kvantnom krugu. Povijest misticizma je poput kutije s petardama u kojoj svakog stoljeća dvije-tri od njih prasnu. Nakon LSD-revolucije, dvije-tri prasnu svakog mjeseca, a sad polako prelazimo na dvije-tri svakog tjedna. Vidim ubrzanje u svjesnosti, baš kao i u tehnologiji.

S engleskoga preveo Kristian Goettlicher.

Objavljeno u knjizi David Jay Brown & Rebecca McCLen Novick, eds., Mavericks of the Mind, Crossing Pr, 1993.