Razgovor s Robertom Antonom Wilsonom

Roman Illuminatus! objedinjuje elemente Swifta, Thomasa Pynchona, Williama Burroughsa, časopisa Mad, Warrenova izvještaja, Johna Birchersa, The Firesign Theatrea, Orsona Wellesa, Jamesa Joycea, enigmatičnu šaljivu religiju diskordijanizma i svaku ekstremnu teoriju urote za koju ste ikada čuli, kako bi raskrinkao – ili te dragi čitatelju naveo da u to povjeruješ – pravu veliku urotu koja vlada svijetom. Negdje unutar ta tri sveska skrivene su okultne tajne. Možda su one upravo tu pred nama; čini se da su ovi autori htjeli da i čitatelji to naslute, upozoravajući da je možda upravo tu, nama ispred nosa, najbolje mjesto za skrivanje te tajne od njih, stoga pažljivo gledajte. Rezultat toga je da su mnogi čitatelji mislili da je Illuminatus! stvaran, teoretizirajući da je to šifrirana poruka skupine otpora iz podzemlja. Drugi su ga vidjeli kao hotimičan pokušaj zbunjivanja ljudi i optužili njegove autore da su oni sami agenti Illuminata (što nitko nije ni potvrdio ni opovrgnuo).

Tinejdžerima-autsajderima sedamdesetih Illuminatus! je postao intelektualno mjerilo, način da shvate svijet u kojemu su rođeni koji je izgledao sve nadrealnije. Jednom kada si pročitao tu knjigu, bio si zauvijek promijenjen. Nije bilo moguće gledati svijet oko sebe na isti način nakon što probaviš tu subverzivnu poruku. Trilogija Illuminatus! bila je elegantan način usađivanja skeptičnog svjetonazora u povodljiv um. Magična inicijacija u obliku knjige, moglo bi se reći, koja se prodavala u trgovačkim središtima diljem Amerike. Naši roditelji nisu nikada bili mudriji!

Cosmic Trigger bio je drukčiji. Ovaj put maske su pale. U ovoj knjizi Wilson je kao nitko dotada priznao na intelektualno najpošteniji način što se događa kada se počneš zezati s okultnim stvarima, što se događa kad uzimaš psihodelične droge i pokušavaš preko ritualne magije stupiti u vezu s bićima iz viših dimenzija? Cosmic Trigger je ozbiljno putovanje u područja misli i ponašanja, koje te razvali, u područja kojima većina ljudi ne bi prišla ni blizu u svojem životu, no ako imaš tu sklonost da zakoračiš na tamnu stranu, nećeš naći boljeg vodiča od uvijek agnostičnog Wilsona, uvijek spremnog da odbaci svoje najbolje objašnjenje ili trenutačni sustav uvjerenja kako to ne bi naškodilo njegovoj kritičkoj sposobnosti da točno prikaže što se doista događa. Također se nije bojao osramotiti se, što je veliki dar za njegove čitatelje.

Internet protiv politike elita

Roberte, jesu li političari i politika nebitni?

– Pa, meni su nebitni, to je sigurno. Imam preko 70 godina i to sam prilično dugo proučavao. Primijetio sam da imamo isti broj ratova kada vladaju demokrati kao i kada su na vlasti republikanci, i da Sjedinjene Države napadaju isto onoliko stranih zemalja pod republikancima kao i pod demokratima. Ljudi koji vrše invaziju na druge zemlje i ubijaju ljude, muškarce, žene, djecu u njihovim domovima, čak više nisu okupljeni pod imenom Ministarstvo rata. Zovu se Ministarstvo obrane! Kako, do vraga, možemo braniti sebe napadajući ljude u njihovim kolibama udaljenim 12.000 km? Ne mogu shvatiti da se to događa bez obzira koja je stranka na vlasti.

Još pedesetih sam počeo sumnjati kada sam radio kao inženjerski asistent u velikoj inženjerskoj kompaniji. Jedan od glavnih inženjera mi je rekao da kompanija cijelo vrijeme ima potpredsjednika u Washingtonu. Njegov je posao bio da lobira za njih i davao je istu svotu novca i demokratima i republikancima, tako da bez obzira tko pobijedi kompanija ima svog predstavnika u Kongresu i Bijeloj kući.

Siguran sam da svi rade isto: daju približno istu količinu novca objema glavnim strankama i vraški se osiguravaju da treća stranka nikada ne postane dovoljno jaka i ne predstavlja prijetnju. Prilikom glasanja između njih postoji neznatna razlika. Koju bandu iz Wall Streeta predstavlja ovaj tip nasuprot – koju bandu iz Wall Streeta predstavlja onaj tip? Obojica predstavljaju istu bandu tako da ne postoji stvarni izbor.

Što je alternativno rješenje dvostranačkom političkom sustavu u Americi?

– Koliko mogu razumjeti, jedina nada je Internet. Na primjer, sada se sve burzovne transakcije mogu raditi preko Mreže. Mislim da će se na sličan način preko Interneta na kraju politička moć ponovo prenijeti na ljude. Cjelokupna teorija predstavničke vladavine je inovacija posljednjih 200 godina. Nakon što su otkrili da su nasljedni vladari – kraljevi i njihova obitelj – hrpa razbojnika, rekli su: “Pa, izabrat ćemo svoje razbojnike i oni će nas predstavljati”. Ali oni ne predstavljaju nas. Oni predstavljaju ljude koji su platili njihove izbore.

Ideja je bila da trebamo nekoga da nas predstavlja jer svi ne možemo u Washington kako bismo sebe predstavljali. Na Internetu se svi možemo sami predstavljati i radije bih sebe predstavljao preko računala nego da tamo sjedi Dianne Feinstein (senatorica iz Kalifornije) tvrdeći da predstavlja mene. Ona predstavlja mene isto onoliko koliko gladni lav predstavlja gazelu u bijegu.

Rat protiv droge – izgovor za policijska praćenja

Zbog čega je takozvani rat protiv droge osuđen na propast?

– Postoje dvije vrste zločina. Zločini za koje se svi slažu da su zločin, to je zločin gdje postoje žrtve. Ako me opljačkaju ili provale u kuću, ili ako netko iz moje obitelji bude povrijeđen ili ubijen, želim da policija nešto poduzme i spremno ću s njima surađivati kao i svatko tko je razuman. Ne želimo da provalnici, kradljivci, džeparoši i ubojice slobodno hodaju naokolo. S druge strane, kada se pokušava kontrolirati zločin u kojem nema žrtava, nitko nije baš previše voljan pomagati policiji.

Ljudi koji puše travu nemaju želju predati se policiji niti bi ih u većini slučajeva njihovi prijatelji htjeli prijaviti. Prostitutke ne žele prijaviti klijente; klijenti ne žele prijaviti prostitutke. Kladioničari ne žele prijaviti kockare; kockari ne žele prijaviti kladioničare, i tako dalje. Nitko ne želi poduzeti ništa u vezi s zločinom bez žrtava, što se odnosi na stvari koje ljudi sporazumno žele raditi, te da oni uživaju u tome i da tu nema žrtava. Tako da nitko ne želi pomagati policiji, dakle, jedini način da se vodi rat protiv takva grijeha – o čemu je zapravo riječ kod svih ovih zakona protiv zločina u kojem nema žrtava – jest da sve više špijuniraš, stvarajući aparat totalitarne države, što znači sve veće i veće poreze. To je razlog zbog čega u posljednje vrijeme tako mnogo konzervativaca govori u prilog kraja rata protiv droga: postaje prokleto skupo.

Jedini način na koji vlada ima bilo kakvu šansu da pobijedi jest da uspostavi totalitarizam koji će biti opakiji i još totalniji od Orwellove 1984. Već imamo “Policiju za pišanje”, o čemu Orwell nije ni sanjao. Čak ni Franz Kafka nije mogao zamisliti društvo toliko suludo da prije nego što se možeš zaposliti moraš dati uzorak mokraće. Nema načina da se pobijedi bez totalitarizma koji je daleko iznad bilo čega što su prakticirali Hitler ili Staljin, ili koje bi zamislio najbolji satiričar. To je jedini način na koji mogu pobijediti. A to prokleto mnogo košta. Ljudi koji ga vode ne pokušavaju pobijediti. Znaju da ne mogu pobijediti; samo žele da se rat nastavi jer svima donosi novac.

To je predivna isprika kako bi se povećala moć policije i nadzor kako bi znali sve što radimo, tako da nitko ne može osmisliti subverzije bilo kakve vrste a da oni to ne znaju. Kao u starom vicu: “Kada se nađu četvorica koji kuju urotu protiv vlade, trojica su vladini agenti, a četvrti je budala”. I to je sve više i više istina. Rat protiv droge je izgovor za sve više i više praćenja. Užasno nas se boje. Više se oni boje nas, nego mi njih.

Urote protiv kraljeva i pape

Proučavali ste Illuminate godinama. Jeste li došli do kakvih zaključaka o njihovim ciljevima?

– Kad me ljudi to pitaju, obično im prodam nekakvu priču, ali ne mogu smisliti dobru i originalnu priču koju već nisam ispričao nekoliko puta. Zato ću vam ovaj put reći istinu. Proučavajući Illuminate i njegove kritičare posljednjih 30 godina, mislim da su Illuminati bili kratkotrajno društvo slobodnih mislioca i demokratskih reformatora koji su formirali tajno društvo unutar Slobodnih zidara, koristeći Slobodne zidare kao krinku tako da mogu kovati urote kako bi se zbacili s vlasti svi kraljevi Evrope i papa. Jako sam sretan što su uspjeli zbaciti sve kraljeve, samo bih želio da su uspjeli završiti posao i riješiti se i kraljevske obitelji u Engleskoj, no bili su jako uspješni na kontinentu. Isto tako, žao mi je što se još nisu uspjeli riješiti pape, ali mislim da još rade na tom projektu i želim im sreću.

Kada ste šezdesetih s Robertom Sheaom napisali roman Illuminatus!, jeste li mislili da pišete proročanski roman? Kada sam bio klinac toliko se mnogo stvari u tom romanu činilo dalekim, a sad se čini da je u njemu predviđeno ono što se 25 godina kasnije dogodilo?

– Ne, mislio sam da pišem klasik, ali nisam znao da će biti i proročanski. Kada sam Beethovena učlanio u Illuminati – što je bila moja a ne Sheaova ideja – to je bila parodija na kršćansku desnicu koja tvrdi da su Beatlesi bili komunistički agenti. Zamislite kako sam se šokirao kada sam pročitao Beethovenovu biografiju i pronašao sve dokaze da je on možda bio jedan od članova Illuminatija. Zapitao sam se imam li nesvjesne ekstrasenzorne sposobnosti ili sam samo slučajno pogodio?

U trilogiji Shroedinger’s Cat predvidjeli ste da će u cijeloj Americi biti beskućnika, a to je bilo napisano kad je problem beskućnika u ovom društvu bio jedva na pomolu.

– Svatko kome mediji nisu isprali mozak dobro zna da je razlog zbog kojeg ljudi žive na ulicama to što si ne mogu priuštiti plaćanje stanarine. A razlog tomu je taj što imati jednosoban stan danas isto košta kao i luksuzan stan u četrdesetima, razlog je vrlo, vrlo jednostavan: pohlepa rentijera. Ali to ne možete reći u vodećim medijima. Oni moraju izaći s nekim kompliciranim sociološkim problemima, neosobnim silama tržišta. Kao da ne postoji ime, prezime i adresa osobe koja je donijela odluku da ti se povisi stanarina!

Vrijeme lihvarizma

Kada su promijenili dizajn američkog novca, jedan je moj prijatelj komentirao da novčanice izgledaju kao kuponi, i to me potaknulo da pomislim koliko je zapravo novac apstraktan. On više nije potvrda koju možeš razmijeniti za vrijednost u zlatu ili srebru, to je samo neki oblik arbitrarnog “kredita” koji imaš na svome bankovnom računu. Očito je da postoji određeno “vjerovanje” u monetarni sustav koji to održava. Što bi se dogodilo kada bi svi prestali vjerovati u novac?

– Kada bi svi otišli u banku i uzeli svoj novac, cijeli bi se prokleti sustav urušio, zato što zakon dopušta bankama da posuđuju osam puta više nego što imaju pohranjenog novca. To se smatra sigurnim, jer nije vjerojatno da će svi ljudi doći u isto vrijeme i uzeti svoj novac.

 Zapravo, prema Penny Lernoux, u vrlo dobroj knjizi o suvremenom bankarstvu koja se zove In Banks We Trust, obično banke posuđuju više od osam puta od depozita, ili neizmjerno mnogo više. Kada ih SEC uhvati dobiju kaznu i slučaj ne ode u javnost, ne samo zato što bankari posjeduju vladu jer ako bi se to objelodanilo, moglo bi doći do navale na banke i cijeli bi se sustav urušio kao što se dogodilo 1930.

Prilično je čudno, no ti komadi papira u koje ljudi toliko vjeruju, ne obećavaju da će vam išta dati za uzvrat. Nekada kada sam bilo mlad – jesu: na svakom dolaru je pisalo da ga na zahtjev možeš razmijeniti za srebro. Sada samo piše da je to zakonsko sredstvo plaćanja svih dugova. Što znači ne možeš ga zamijeniti za ništa drugo osim za još papira. Kada ljudi više ne bi vjerovali u taj papir, cijeli bi se sustav raspao. U suvremenom svijetu novac je samo čista informacija. Apstraktan isto toliko koliko i informacija u kibernetičkoj teoriji. Što nameće sljedeće pitanje: kako to da ljude zanima distribucija informacija?

Ezra Pound je rekao da živimo u “lihvarizmu”, što je sustav u kojem dominira lihvarstvo, i to doista tako izgleda pogotovo kad shvatimo da plaćamo kamate na novac koji čak i ne postoji, osim u nekoj formi društvene konvencije. Na svojim radionicama postavljam pitanje: “Koja je razlika između krivotvorenog dolara i pravog dolara?” Na kraju se svede na to da moramo vjerovati da Državna rezerva ima magični štapić i kada oni tiskaju papir, magičnim štapićem pređu preko papira i on postaje novac. No pretpostavimo da je Andy Warhol pronašao dolar mafije i uokvirio ga? Vrijedio bi više nego novac Državne rezerve. Kako se Državna rezerva uspije izvući s ovom prijevarom a da nitko nikad u to ne posumnja?

Kako koristiti mozak za zabavu i profit?

Kako su Dosjei X ili radio emisija Arta Bella postali tako popularni u američkoj kulturi, posvuda se govori o “teoriji urote”, i ljudi, znate, ne vjeruju vladi ili ne vjeruju medijima ili tako nešto... S druge strane, čini se da vjeruju u bilo što.

 – Za to krivim Crkvu i neznanje šire javnosti. Glavna stvar koja bi se trebala naučiti u okviru bilo kojeg adekvatnog obrazovanja jest kako procjenjivati i donijeti sud o novim izvorima informacija. Ako vam kažem: “Ljudi u susjednom stanu imaju pruge poput zebre i lete tri metra iznad zemlje”, kako ćete o tome donijeti sud i to procijeniti? Jedan način: zvuči li vam to moguće? A drugi: koliko mislite da sam iskren? Postoje i brojni drugi načini. No većina ljudi uopće nema kriterije za procjenu kako bi rasudili što je moguće a što je totalno nemoguće, što je moguće ali ne i vjerojatno, što je vjerojatno ali ne i dokazano.

Ne znaju razlikovati takve stvari zato što ako bilo kojeg učitelja u Sjedinjenim Američkim Državama zateknu kako pokušava naučiti djecu da logički rasuđuju o tvrdnjama... odmah se cijeli školski odbor, svi roditelji i pogotovo lokalno svećenstvo obruši na njegov slučaj i dobije otkaz, izbace ga i mora tražiti posao u drugom području. Ne možeš djecu učiti da misle. To je protuzakonito. Tako da naravno nitko nema nikakve kriterije kako da prosuđuje jesu li Marsovci u Bijeloj kući ili ima li General Motors predsjednika ili nalaze li se fetusi izvanzemaljaca u Fort Braggu; nemaju standarde na osnovu kojih bi prosuđivali. Tako da prosuđuju ovisno o tome koga su zadnjega čuli! “O, to mora da je istina. Čuo sam prije pet minuta”. Pozornost ne mogu zadržati duže od deset minuta i to je zbog toga što ih nikada nisu naučili kako da se koriste mozgom. Obično sam oglašavao svoje seminare kao Kako koristiti mozak za zabavu i profit. Danas se većina ljudi čak ne zna koristiti mozgom niti za zabavu, a još manje se nijme zna koristiti radi profita.

Ne mislite li da mnogi Amerikanci samo traže koga bi se moglo okriviti? Može li se taj poriv objasniti interesom za teoriju urote?

– Pa, teorije urote dosta su privlačne. Većina ljudi je frustrirana, ljuta i nesretna. Kada sam bio mlad dugo am uzdržavao ženu i četvero djece. To sada ne može nitko u Americi. Žena mora također raditi. Što znači da mora zaraditi isto koliko i njezin suprug, tako da si mogu priuštiti da se netko brine za djecu. Ili odrediš da starije dijete pazi na mlađe i na kraju dobiješ četiri maloljetna delinkventa. Svi imaju mnoštvo razloga da budu ljuti, frustrirani i prilično nesretni i žele znati koga okriviti za to, budući da nisu matematički sofisticirani da razumiju koncept informacijskog protoka i načina na koji informacijski tok vodi društvenom kaosu i transformaciji.

Glupost je problem broj jedan

Koje su stvarne konspiracijske teorije u svijetu?

– Na institutu Esalen, jedan tip na jednoj od mojih radioničkih grupa mi je rekao: “Nekad sam bio javni tužitelj Santa Barbare, mogu vam sa sigurnošću potvrditi da svaki put kad se radi o važnijem trgovanju zemljom barem 25 zavjera se nadmeće tko će iz toga izvući veću zaradu”. To je u jednom gradu. Uvećajte to za veličinu Sjedinjenih Američkih Država i postoji tisuće i tisuće urota koje se međusobno bore. Zbog toga se ne slažem s liberalnom dogmom da urote ne postoje. Isto tako se ne mogu složiti s ludim teorijama krajnje ljevice i krajnje desnice o velikoj zavjeri koja svime upravlja.

Najuspješnija urota o kojoj se mogao naći pravi pisani dokaz u posljednje vrijeme je urota P2 u Italiji i gotovo svi koji su u nju bili uključeni misteriozno su umrli ili završili u zatvoru, i mislim da više ne postoji. Smatram da urote, kao i sekvoje, i planine, i medvjedi, i bube, i ljudi, imaju prirodan životni vijek, ne traju vječno.

Hoće li ikad biti moguće ukinuti glupost?

– Pa, nadam se. To smatram problemom broj jedan na ovom planetu. Znam da većina ljudi misli da je umiranje od gladi problem broj jedan, ali mislim da glupost uzrokuje umiranje od gladi. To znači, umiranje od gladi uzrokuju – kao što je Buckminster Fuller rekao – neznanje, strah, pohlepa i zakoni kojima se zemlja dijeli na područja. Pa strah, pohlepa i zakoni kojima se zemlja dijeli na područja uzrokuju neznanje, a neznanje uzrokuje glupost a glupost uzrokuje činjenica da se bilo kojeg učitelja koji stvarno pokušava naučiti djecu da misle izbaci naglavce iz školskog sustava. Što je posljedica toga što ljudi vjeruju u tradicionalne obiteljske vrijednosti, tj. pravo da mrze iste ljude koje je i njihov djed mrzio. Primjećujem sve više dokaza da je upravo to vrijednost koju prihvaća većina kršćanskih Amerikanca.

Što mislite koliko dugo će još trajati kršćanstvo?

– Osamdesetih sam napisao tri povijesna romana i jedno od otkrića koje je najviše deziluzionirajuće jest da je Voltaire, taj uzor razuma, skepticima i opreza – koji nije bio ni približno toliko utopist kao što su bili njemu bliski francuski intelektualci – jedno vrijeme smatrao da će Katolička crkva nestati za 20 godina. Kada su ukinuli jezuite, napisao je ekstatično pismo u kojem je stajalo: “Katolička crkva se raspada. Nestat će za 20 godina”. S obzirom na to koliko je uporan virus kršćanstva, ne vidim nikakvu nadu da će biti eliminiran u skoroj budućnosti. Samo se nadam da će biti sve više amelioracije. Poput američkog Prvog amandmana i sličnih zakona u drugim naprednim industrijskim državama koji sprječavaju kršćane da nas spale na lomači. Što bi oni odmah učinili kad bi samo imali slobodu da to učine. Oni bi to učinili, znate. Kao što je Nietzsche rekao, ne sprječava ih njihova ljubav da nas spale na lomači, nego nemoć njihove ljubavi.

Nemaju moć da nas spale na lomači. Ako mogu spasiti naše duše tako da nas spale na lomači, ne misliš li da su naše duše vrednije od naših tijela? Ponovno bi nas spalili na lomači čim bi dobili pravo da to učine. Tako pretpostavljam, dok god smo zaštićeni od njih, taj će njihov virus neograničeno divljati.

Pisali ste o tome da se informacije uvišestručuju. Kako će to promijeniti društvo s onim što dolazi nakon što Internet poslije nekog vremena postane široko rasprostranjen?

– Od doba Isusa do rođenja Leonarda da Vincija, u tih 1500 godina informacije su se udvostručile. Sljedećih 250 godina do izuma parnog stroja, informacije su se opet u tom intervalu udvostručile. Za sljedeće udvostručenje trebalo je samo 150 godina, i do 1900. znali smo četiri puta više od bilo koga tko je živio u vrijeme Isusa. Informacije su se udvostručile od 1900. do 1950., od 1960. do 1967., od 1967. do 1973. Vidio sam zadnje procjene da se sada udvostručuju svake godine. Svaki put kada se informacije udvostruče društvo prolazi kroz golemu transformaciju – sve se prodrma i svijet prolazi kroz burne potrese. Razlog da se ostane optimist unatoč svemu je taj što svijet uvijek teži dugoročnom napredovanju s više informacija. Sve u svemu, najsiromašniji ljudi u najgorim slamovima industrijskog svijeta žive bolje nego što se živjelo u Isusovo vrijeme. To je sigurno tako. I žive mnogo bolje nego što se živjelo u vrijeme Jamesa Watta, izumitelja parnog stroja.

Pesimizam uništava društva

Vi, dakle, vidite svijetlu budućnost za čovječanstvo?

– Vidim moguću svijetlu budućnost, i uložio sam mnogo vremena, energije i emocija u promicanje svijetle budućnosti. Mislim da je moguće i poželjno, i što više ljudi to može vidjeti i razmišljati o tome i zamisliti to, više će energije ići u njezino stvaranje. Slažem se s Nietzscheom da je dilanje pesimizma poput prodavanja otrova. Pesimizam uništava ljude. Uništava društva. Uništava kulture. Pesimizam je veliki ubojica. Moj se optimizam dijelom zasniva na vjerojatnostima, ali dijelom na svjesnom izboru. Ne želi pridonijeti toj velikoj količini pesimizma u svijetu. Pesimisti nikada ništa ne naprave, sjede u kutu i kukaju, dosađuju, gnjave i prigovaraju, ali nikad ništa ne rade. Optimisti su oni koji nešto rade. Barem pokušavaju. U osnovi sam optimist.

Vratimo li se šezdesetima i usporedimo li obećanja tog desetljeća s time kako je sada, čini se da su mnoge tadašnje vrijednosti kontrakulture danas općeprihvaćena stajališta, te da postoje brojni alternativni životni stilovi koji su potpuno prihvatljivi široj javnosti. Smatrate li da je kontrakultura zapravo pobijedila?

– Mislim da još nitko nije pobijedio. Smatram da se još vodi rat na različitim razinama. Prema jednom reporteru iz Atlanta Journala, 70 milijuna ljudi u ovoj zemlji ima problema s drogom. Što znači da se 70 milijuna ljudi koristi drogama koje vlada ne odobrava. Od njih, 65 milijuna uzima travu. Kada bi legalizirali travu, iznenada bismo imali problem s drogom koji obuhvaća pet milijuna ljudi. U mjeri u kojoj imamo 65 milijuna uživatelja trave, očito je kontrakultura pobijedila. S obzirom na to da oni i dalje završe u zatvoru čak i kada je upotrebljavaju za liječenje raka ili side i drugih bolesti, nije pobijedila. Isti gadovi još drmaju.

Kada biste bili izabrani za predsjednika, što biste prvo učinili? 

– Dao bih ostavku.

Liberalizam iz mistično-okultno bućkuriša

Zbog čega je Aleister Crowley još važan?

– Kao što je Timothy Leary znao reći, on je bio jedan od četvorice najinteligentnijih ljudi 20. stoljeća. Crowley je bio prvi pisac takozvanog New Agea ili mističnih ili okultnih nagnuća koji sam ikada uzimao ozbiljno. Uzeo sam ga za ozbiljno jer je imao sjajan smisao za humor. Mislio sam kako netko tko je toliko zabavan mora imati nešto za reći iza svih tih šala. Tako sam ga počeo proučavati i pronašao sam da je imao mnogo toga važnog za reći i iznimno ga cijenim, i činjenica što ga tako malo cijene uopće mi ne smeta. Smatram da je relativnost jedna od najvažnijih ideja 20. stoljeća. Einstein nam je dao fizički relativnost; Joyce nam je dao umjetničku relativnost tako što je ispričao Uliksa na stotine različitih narativnih glasova umjesto samo jednog navodno “objektivnog” nepristranog promatrača književnosti 19. stoljeća. Crowley je učinio isto za mistično-okultni svijet, sa svojim Zakonom Thelemae, “Čini što te volja što će postati jedini zakon”, koja svakog idiota na ovom svijetu ispunjava užasom, tjeskobom, paranojom i generalnom zbunjenošću. U redu je reći: “Čini ono što ja želim, bit će jedini zakon”. Svaki vjerski učitelj u povijesti je to rekao i svi bi rekli: “Da, da recite nam što da činimo. Učitelju, recite nam što da činimo. Možemo li poljubiti tvoja stopala učitelju?”. Ali ako kažete: “Čini ono što ti želiš”, “Što, prebacuješ odgovornost na mene? Ne mogu preuzeti tu odgovornost, Vi mi recite što da radim?”.

Definirao sam “učenika” kao “glupana” koji traži ljudsko biće uz koje bi se vezao. Crowleyjev sustav nema nikakvih učenika. Ne govori ti što da radiš, govori ti da sam odlučiš što ćeš raditi. Smatram da je to najliberalnija filozofija koja je nastala iz mistično okultnog bućkuriša.

S engleskoga prevela Suzana Kovačević.

Objavljeno u knjizi Richard Metzger, Disinformation: The Interviews, The Disinformation Company, 2002.