Razgovor s Robijem Englerom

Od rijetkih inozemnih gostiju premijerno održanog dugometražnog Animafesta, prošlog je tjedna projekcije u kinu Tuškanac najredovitije pohodio švicarsko-njemački redatelj Robi Engler. Prema vlastitom priznanju beznadni zaljubljenik u Zagreb, Engler je s neuobičajenim entuzijazmom sudjelovao u manifestaciji, prema kojoj je podosta blagonaklon, iako (argumentirano) dijagnosticira ozbiljne neuralgične točke u njezinoj organizaciji.

Englerov film Globi i kradljivci sjena, prikazan u glavnom natjecateljskom programu, govori o rock glazbeniku Benjiju čije nevolje počinju kad mu zli maestro ukrade sjenu, a s njom nestane i njegov glazbeni talent. Uz mnogo poteškoća, problem rješava junak Globi.

Rad na tv-serijama

Tko je Globi?

– Protagonist mog filma, Globi, stariji je od mene; taj lik je protagonist mnogih animiranih tv-serija u Švicarskoj i Njemačkoj koje su vrlo popularne još i danas, s kojima su odrastale generacije. Odmalena sam obožavao Globija, imao sam slikovnice s njegovim likom… nisam ni sanjao da ću jednog dana baš ja preuzeti njegovu animaciju. To se, eto, dogodilo 1996., kad smo krenuli u ovaj projekt. Izvorna je ideja bila napraviti tv-seriju, no kako nismo smogli dovoljno novca ograničili smo se na dugometražni film. Radili smo na njemu dvije godine – iako je ideja nastala mnogo ranije.

Autor ste mnogih animiranih tv-serija. Je li vam to najdraža forma u animaciji?

– U osamdesetim i dobrom dijelu devedesetih godina radio sam gotovo isključivo tv-serije. Rad na njima stimulativniji je od drugih formi jer sigurno znate da ćete imati publiku, i to vas snažno motivira. Kad jednom ugovorite seriju s nekom televizijskom kućom, možete biti sigurni da projekt neće propasti. Samo, teško je danas ostvariti takav aranžman, mi to nažalost nismo uspjeli s Globijem.

Važno je mjesto u vašoj filmografiji posvećeno i seriji Animals, čija je animacija rađena baš u Hrvatskoj.

– Da, intenzivno sam surađivao s Joškom Marušićem, predsjednikom vijeća ovog festivala, a kao rezultat te suradnje nastala je serija koja je prikazivana u svim europskim zemljama. Naime, vrlo smo ambiciozno pristupili tom projektu; napravili smo nekoliko verzija; njemačku, francusku, talijansku. Bilo je to zanimljivo iskustvo.

Znači, u Zagrebu niste prvi put?

– Ma ja sam tu već starosjedilac! Već godinama pratim kratkometražni i srednjometražni Animafest, dolazim sam ili s obitelji... ovdje se odlično osjećam, opušten sam, sretan. Zagreb mi je jedan od najdražih gradova na svijetu!

Multikulturalni pristup

Odgledali ste sve filmove koji su se našli na programu Festivala, pa i one u programu Plus. Kako ocjenjujete ovo prvo izdanje dugometražnog Animafesta i kakvu mu budućnost predviđate?

– Ovo je tek početak jedne tradicije koja bi mogla, uz bolju organizaciju i intenzivniju propagandu, postati sjajna stvar. Drago mi je da sam tu, nemam zamjerki na program, no mislim da bi u idućim godinama ovdje trebalo okupiti mnogo više producenata, redatelja, distributera i ulagača. Razmjena iskustava kroz druženje dobra je osnova za ugovaranje zajedničkih projekata – to je, uostalom, jedna od važnijih funkcija svakog filmskog festivala, pa i ovog. Treba dovesti više ljudi iz svijeta animacije! Tada bi valjda i publike bilo više. 

U festivalskom vijeću kao najvažniju misiju Animafesta ističu pružanje prilike europskoj animaciji, nasuprot američkoj koja desetljećima drži primat svjetske produkcije. Ide li Festival zbilja u tom smjeru?

– Osobno vjerujem da nije stvar u suprotstavljanju dviju tradicija animacije, niti u izdizanju jedne na račun druge; to mi se čini nezrelim. Bilo bi korisnije da od svih postojećih modela – američkog, europskog, dalekoistočnog – po potrebi slobodno preuzimamo one elemente koji nam zatrebaju. Živimo u multikulturalnom društvu, u kojemu takvo rigidno razgraničavanje više nije poželjno. Skromnost na stranu, mislim da je film Globi i kradljivci sjena dobar primjer takvog “miksanja”: osim tradicionalnog europskog lika, našlo se tu i zanimljivih japanskih manga-likova, a vidljiv je i Disneyjev utjecaj.