Razgovor s Robom La Frenaisom

Rob La Frenais nije kustos samo na Zemlji nego i u svemiru. Naime, organizirao je u Zvjezdanom gradu u Rusiji i u Bordeauxu u Francuskoj četiri odlaska u nultu gravitaciju. Sudjelovao je u prvom isključivo umjetničkom paraboličkom letu u nultoj gravitaciji u Iljušinu MDK 76 koji je organiziran 1999. u Rusiji u sklopu projekta Noordung/Projekta Atol. A to je sve počelo 1997., kada se u svojstvu kustosa pridružio znanstveno-umjetničkoj agenciji Arts Catalyst, razvivši i stvorivši niz važnih inicijativa vezanih uz nuklearnu umjetnost, svemirsko istraživanje u umjetnosti, nove životne sustave za umjetnike i znanstvenike, te spoj umjetnosti i biotehnologije.

Protiv  getoizacije

Znanost je područje koje danas ostvaruje radikalne zahvate od svakodnevnice do ontologije, a umjetnici uspostavljaju prakse kojima sudjeluju u žiži tih znanstvenih paradigmi. Upravo je vaša agencija za znanost i umjetnost The Arts Catalyst sa sjedištem u Londonu jedno od malobrojnih mjesta na svijetu koje se sustavno bavi odnosom kulture i suvremene znanosti. Koji su vaši ciljevi?

– Znanstveno-umjetnička agencija Arts Catalyst želi potaknuti debatu o načinu na koji se kultura bavi pitanjima koja suvremena znanost postavlja. Želimo raditi sa suvremenim umjetnicima koji ne ilustriraju znanost nego surađuju sa znanstvenicima na određenim temama koristeći se suvremenim tehnikama umjetnosti kako bi radili u specifično znanstvenim okolnostima. Mi smo protiv ideje žanrova, znano-umjetnosti ili znanstvene umjetnosti, svemirske umjetnosti ili žanra umjetnosti načinjene za svemir. Sličan problem je postojao s novomedijskom umjetnošću koja je postala svojevrsni geto. Nas ne zanima getoizacija i hibridizacija nego upotreba mainstream umjetnosti.

Umjetnici u stanju nulte gravitacije

Jedno od područja interesa vaše organizacije su i biotehnologije.

– Jako nas zanimaju skrivena mjesta kojima javnost nema pristupa. Biotehnologije su jedno od tih “mračnih” mjesta, skrivena iza jednoličnih eksterijera znanstvenih parkova. Nas interesira propitivanje stajališta da određeni Stručnjaci odlučuju u naše ime i s time povezana demokratizacija znanja o biotehnološkoj industriji. Biotehnološka industrija ima radikalan utjecaj na naš identitet u cjelini. Primjerice znanje o DNK daje vam potpuni portret osobe. Zanima nas također novi oblik bivanja građaninom – želimo ljudima dati alate i moć znanja.

Znam da je ovdje bio umjetnik Oron Catts iz Tisuse Art an Culture organizacije iz Australije (na Touch_me festivalu u sklopu Operacije grad, u organizaciji Kontejnera op. int.) s kojim dijelimo gledišta vezano uz tu tematiku. Želimo umjetnicima pružiti znanja o biotehnologijama, pa smo zajedno s Oronom organizirali biotehnološke radionice gdje su umjetnici primjerice mogli naučiti kako raditi s genetičkim materijalom u laboratoriju. Otvaramo laboratorije!

To se također veže uz naš interes za svemirsku industriju. Svemirske agencije poput NASA-e, Europske svemirske agencije, Ruske svemirske agencije povezane su na neki način s elitističkim pogledom na svemir. Što se događa ako “otvoriš vrata” i omogućiš umjetnicima stanje nulte gravitacije? Svi smo vidjeli fotografije astronauta i kozmonauta kako lebde, no što s tim iskustvom? Želimo ono učiniti svakodnevnim, te donijeti tu mogućnost običnim ljudima.

Javnosti ste upravo najpoznatiji po projektima u stanju nulte gravitacije odnosno umjetničkim paraboličkim letovima koje organizirate u Zvjezdanom gradu u Rusiji i Bordau u Francuskoj. U stanje nulte gravitacije do danas ste otpremili već više od 20 umjetnika!

– Da, počeli smo umjetnike voditi u stanje nulte gravitacije. Nulta gravitacija je vrlo zanimljiva, oko nje se čovjek ne može sporiti jer zakoni fizike nalažu da se lebdi uokolo. To je izravna primjena znanstvenih metoda na tijelo, tako da performeri, plesači i vizualni umjetnici vrlo zanimljivo reagiraju na stanje nulte gravitacije. Ona se povezuje s paraboličnim letovima te boravljenjem u orbiti odnosno idejom odlaska s planete. Bavimo se pitanjem što umjetnici misle o odlasku s planete u odnosu na poziciju brige o planeti. Trenutačno radimo na velikoj izložbi Space Soon koja tematizira pitanje kako možemo živjeti u svemiru i želimo li to uopće.

Kulturni veleposlanik u Europskoj svemirskoj agenciji

Agencija u kojoj radite u svijetu jedinstvena je i po tome što ste sklopili ugovor s Europskom svemirskom agencijom.

– Kao umjetnička organizacija prošli smo kroz vrlo težak natječaj. Europska svemirska agencija drži internetsku stranicu na koji se vrlo zamršenom procedurom može registrirati i koja služi samo za svemirsku industriju. Odlučili smo se natjecati za ugovor koji bi nam omogućio dovođenje kulture na Međunarodnu svemirsku stanicu. Natjecali smo se s tvrtkama iz područja svemirske industrije većinom iz Italije, no i iz nekih drugih zemalja, kao što je primjerice Švicarska. Bili smo jedina ozbiljna umjetnička organizacija koja je uspjela dekodirati strategije, koje inače koriste tvrtke kako bi dobile ugovor da primjerice izrade sustav grijanja i hlađenja za svemirsku stanicu.

Sastavili smo ponudu koja zapravo može poslužiti kao osnova za kulturnu politiku za Međunarodnu svemirsku stanicu. Uspjeli smo svladati taj vrlo formalni natječaj i dobili smo ga! Sada redovito odlazimo u sjedište Europske svemirske agencije u Noordwick u Nizozemskoj i objašnjavamo im kulturu: kako bismo mogli upotrijebiti kulturu i integrirati je u Europsku svemirsku agenciju i Međunarodnu svemirsku stanicu. Dakako, proći će mnogo vremena prije negoli umjetnik bude putovao u svemir kao astronaut ili kozmonaut. Stoga nam je pala na pamet ideja o stručnom kulturnom veleposlaniku (cultural mission specialist). Ideja se sastoji u tome da bi umjetnik, astronaut ili kozmonaut određeno vrijeme zajednički radili na projektu, zajedno bi se obučavali i išli u objekte za treniranje. Kada bi se astronaut ili kozmonaut našao u orbiti, napravio bi na neki način taj umjetnički rad. Očito, idealno bi bilo vidjeti umjetnika da ide barem u orbitu. Uz istraživanje Marsa i ideju dugoročnih svemirskih istraživanja treba razmišljati i o nekoj vrsti kulturne osnove i za to. Stoga dugoročno i futurološki razmišljamo o toj temi.

Jedna od stvari koju smo pokušali objasniti Europskoj svemirskoj agenciji je kako funkcionira kuriranje. Kako razlikovati dobru od loše umjetnosti. To je vrlo teško pojasniti nekome tko nije iz umjetničke zajednice, jer ne postoji jasna formula. Ovisi o tome kako umjetnici doživljaju umjetnost, na koji se način umjetnici probijaju kroz sustav. Postoji niz nepravdi koje omogućuju da netko postane poznati međunarodni umjetnik. Ne može se reći da postoji logički način da na vrh ispliva samo dobra umjetnost, a loša da ostane na dnu, jer i loša umjetnost zna postati popularna. Kada radimo sa znanstvenicima, želimo zaštititi ideju neilustrativne umjetnosti, a to je teško. Ono čime se The Arts Catalyst bavi je javno razumijevanje znanosti, približavanje znanstvenih ideja širokoj publici, no pritom nas ne zanima estetičko ilustriranje znanstvenih gledišta. Želimo da ljudi pogledaju znanstvene procese i kažu da je znanost na neki način umjetnost, da je znanstveni proces zanimljiv umjetnički element.

Jedenje čovjeka!

Za kraj intervjua običaj nam je pitati sugovornika za njegov omiljeni recept. No, vas ćemo pitati za osobito kulinarsko iskustvo koje vam je omogućio rad beogradskog umjetnika Zorana Todorovića Asimilacija koji propituje normative lijepog te industriju, institucije, procedure i tehnologije koje se uz vežu u nju. Naime, povezavši nepoželjni višak koji se odbacuje tijekom estetskih operacije i hranu u paradoksalni slijed, umjetnik je pripravio provokativni predmet u obliku hladetine.

– Upravo se nalazim na otvorenju, gdje gospodin iz Beograda daje mogućnost da konzumiramo dijelove ljudskog tkiva koji su odstranjeni liposukcijom. Vidio sam rad te ga pomirisao. Rad mi se sviđa jer me tjera da razmislim hoću li ga jesti ili ne. Još nisam odlučio, no svakako ću to učiniti večeras. Nemam nikakvih etičkih problema oko jedenja čovjeka. Kad bih doživio avionsku nesreću i kad bi bilo mrtvih ljudi, jeo bi ih da preživim. U ovom slučaju me zanima etičko pitanje koliko je to sigurno i zdravo jesti. Nisam siguran da je potpuno zdravo, pa trebam odlučiti hoću li večeras riskirati.

S vremenskom distancom možemo izjaviti da je Rob La Frenais riskirao te se sretno i zdravo vratio u London!