Razgovor s The Ex

Petog lipnja u 13 sati posjetio sam skvotiranu osnovnu školu u Amsterdamu, zbog intervjua s kultnom nizozemskom grupom The Ex, koja će 4. srpnja otvoriti In Music festival, uoči koncerta britanske grupe Franz Ferdinand. U prizemlju skvota, koji izgledom uopće ne odudara od okolnih zgrada, nalazi se klupski prostor Zaal 100. Na drugom katu nalazi se stan engleskoga gitarista i improvizatora Andyja Moora iz The Ex. Potpuno neopterećeni ugledom koji uživaju među generacijama glazbenika i diskofila, Terrie i Andy primili su me u stanu koji miriše na azijske mirodije, a kombinacija je studija, audioteke, kuhinje i blagovaonice.

Andy Moor je postao članom The Ex nakon raspuštanja engleske grupe Dog Faced Hermans. Hermanse je domaća publika upoznala zahvaljujući hvalevrijednoj akciji, sudjelovanju na antiratnoj kompilaciji 1992., Dignity of Human Living is Vulnerable, na kojoj su sudjelovale i grupe MDC, No Means No, Overflow, It’s Not For Sale i KBO!. Alternativna je glazbena scena tada digla svoj glas protiv rata u Hrvatskoj i BiH. Ženski vokal Hermansa sablasno je pjevao Here Comes New Year, Andyjeva istrzana gitara je oštrim rifovima rezala zvuk, bubnjar je svirao ritualnu koračnicu.

Grupu The Ex osnovali su pjevač i tekstopisac G.W. Sok i gitarist Terrie prije 27 godina, i izdali EP All Corpses Smell The Same, u duhu anarho-punka engleske grupe Crass. Bubnjarica Katrin i bas-gitarist Luc priključili su joj se četiri godine potom, na albumu Blueprints For A Blackout, dok se, kao drugi gitarist, Andy priključio 1994. Kako primjećuje talijanski novinar Pierro Scaruffi, “početkom devedesetih grupa je izrazila svoje sklonosti prema utjecajima improvizirane glazbe, dok su punk utjecaji potisnuti u drugi plan”. Prilikom nastupa u njujorškom klubu CBGB, slušao ih je američki čelist Tom Cora, i 1992. postao njezin neformalni, šesti član, sve do svoje smrti 1998. Duhovitost i osobitost nastupa u kome eksperimentalni gitarski bend surađuje s Corom, akademskim glazbenikom, može se vidjeti i u Beautiful Frenzy, dokumentarcu snimljenom o djelovanju The Ex.

Prvih deset godina djelovanja The Ex su svirali angažirani anarho-punk, samoorganizirali koncertnu i distribucijsku mrežu, a od socijalno-angažiranih akcija s grupom Chumbawamba organizirali su ekskurziju u Nizozemsku obiteljima rudara iz najsiromašnijih krajeva Engleske. Neki su od rudara tada prvi put u životu i vidjeli i jeli makarone!

Od dvostruke vinilne LP-ploče Joggers/Smoggers iz 1989., s grupom su povremeno surađivali nizozemski klarinetist i saksofonist Ab Baars i trombonist Walter Wierbos, kao i gitaristi Lee Ranaldo i Thurston Moore iz kultne američke grupe Sonic Youth. Ta su iskustva obnovili osnivanjem dvadeseteročlanog EX Orkesta, u kojem zajedno s respektabilnim europskim glazbenicima izvode svoje skladbe, a 2002. su otvorili ugledni Saalfelden jazz-festival. Godine 2003. su za izdavača Konkurrent objavili ploču In the Fishtank, na kojoj sviraju s grupom Sonic Youth i nizozemskim glazbenim kolektivom Instant Composers Pool, čime su ovjekovječili svoj potencijal i kvalitetu. Ako bi ih se moralo kategorizirati kroz žanrove, istina je da su kroz godine samo proširili svoj snažni gitarski zvuk: što neparnim ritmovima, na koje publika rado voli zaplesati, ali i zvukom etna, što ne znači da preko pojačala izbjegavaju raditi zid zvuka. Veliki su ljubitelji afričke plesne glazbe, kao i istočnoeuropskog folklora.

Već na CD-u Scrabbling at the Lock iz 1991., a pogotovo nakon CD-a Starters/Alternators, snimljenog 1998. s čikaškim producentom Steveom Albinijem, a objavljenom na etiketi Touch & Go iz Chicaga, pjesme su poprimile čvrstu strukturu, te povremenu hitoidnost, no naravno bez koketiranja s estradnim ili ekonomskim porivima glazbene industrije. Danas prodaju oko 2500 CD-a, održavaju šezdesetak koncerata godišnje, i mogu živjeti od svoje glazbe, razvijajući usput ostale glazbene afinitete, kao i izdavačku djelatnost svoje etikete Ex Records.

Zauvijek u undergroundu

Dolazite u Zagreb 4. srpnja, a svirat ćete na In Music festivalu prije popularne grupe Franz Ferdinand i pjevača Morriseya. Sviđa li vam se njihova glazba?

– Andy: Zapravo su mi se više sviđali The Smiths, bio je to moj prvi koncert u životu. Bilo je to sasvim slučajno, jer su nastupili kao predgrupa nekog benda koji me ponukao da odem na koncert. Iako mi se jako svidio njihov nastup, nisam nikad bio njihov fan, niti sam preslušavao njihove ploče.

U jednom ste mi ranijem razgovoru spomenuli da Franz Ferdinand dijele sličan zvuk grupa poput Gang of Four, kao i XTC.

– Andy: Da, zvuče kao oni…

– Terrie: Nisam nikad slušao Franz Ferdinand.

– Andy: Kad ih poslušaš, zvuče kao gitarski bend iz osamdesetih, ali sa stvarno dobrim pjevačem i tekstom koji će privući svakoga. Stvarno sam se iznenadio da su postali toliko popularni, jer cijela ta scena gitarskih bendova iz ranih osamdesetih, nikad nije isplivala na površinu. Zauvijek su ostali u undergroundu. Bilo mi je smiješno da se nakon dvadeset godina pojavi takav bend i da su kćeri moje sestre njihovi veliki fanovi. One su stare oko 18 godina, pa mi je to uistinu smiješno. Bit će zabavno svirati s njima, jer imamo jednake glazbene korijene. No, ne mislim da jednako zvučimo.

Zanimljivo je da je vaš bend čak stariji od the SMiths…

– Andy: Zabavno je i to da smo stariji i od Franz Ferdinanda

A možda i stariji od Morisseyeve glazbene karijere?

– Andy: Zar i od njega?

– Terrie: Star smo bend… zar su samo Rolling Stones stariji?

– Andy: Istina. Uz njih, i The Fall.

I Pere Ubu.

– Andy: Da. Bio je to odličan koncert; sjajna svirka! I on je bio na svirci Pere Ubu na festivalu Musique Action.

Zapravo, Pere Ubu su svoju europsku turneju započeli koncertom u Zagrebu, početkom svibnja. The Ex su već svirali u Zagrebu, prije šest godina.

– Andy: Da! Bilo je divlje, imate sjajnu publiku. Kako je ime tog kluba? KSET?

Je li vam poznato da su mnogi od vaših suradnika svoje premijerne koncerte održali baš tamo? Poput grupe Zu…

– Andy: Znam, taj klub ima stvarno dobru energiju.

Ružičast zvuk

Dakle, vaša je grupa prisutna na sceni već 27 godina...

– Andy: Nisam baš siguran jesmo li prisutni na sceni, no sviramo već 27 godina.

…možda, onkraj scene?

– Terrie: Da. To je nevjerojatno.

– Andy: Baš, izvan smo scene…

Dakle, to je već više od četvrt stoljeća.

– Andy: Bože moj, zvuči kao da smo zreli za povijesne knjige.

– Terrie: Istina, zvuči tako. Baš je izišla jedna knjiga.

– Andy: O čemu, o četvrt stoljeća ili posljednjih 25 godina?

– Terrie: Frank de Vriijs, poznaješ ga. On piše knjigu o Sonic Youth, u kojoj je velik dio posvećen i nama.

– Andy: Guba. Volio bih je pogledati, imaš li koji primjerak i za mene?

U tih 27 godina, vaša se glazba promijenila, te ste na posljednjem CD-u Turn iz 2004. predstavili glazbu etiopskog saksofonista Getatchew Mekurije, kao i kongoleške grupe Konono No. 1. Potonjem ste bendu pomogli da u Europi organizira svoje prve koncerte. Kako ide ta priča?

– Terrie: Sve je počelo zahvaljujući jednom belgijskom stručnjaku kongolešku glazbu, s kojim smo komunicirali nekoliko puta kad nas je zanimala ta glazba, jer već dugo slušamo glazbu iz svih dijelova Afrike. On je imao kontakt s Konono, telefonirao nam je i rekao da su vrlo bučni i da zbog toga ne bi trebali svirati pred world-music publikom, nego pred našom publikom. Imaju podosta ružičast zvuk…

– Andy: A trebala su im i naša pojačala. Koja je jedan od njih uništio...

– Terrie: Dogovorio je njihov premijerni dolazak u Europu i nastupe na osam koncerata.

– Andy: Da, ta je prva svirka stvarno bila nešto. Njihov je prvi koncert održan u Groningenu, na sjeveru Nizozemske. Stigli su prilično kasno, oko deset navečer. Mi smo već odsvirali, kao gosti, a oni su odmah krenuli na pozornicu, sa sandukom piva i krenuli svirati. Bili su nevjerojatni...

Na svom posljednjem CD-u, Turn, obradili ste jednu njihovu pjesmu, kao Theme from Konono’ Imate li plan snimiti zajednički CD?

– Terrie: Ne, jer smo već objavili njihov prvi europski CD. Ide im jako dobro i samima, i to je sjajno.

Mislite li da Konono pripadaju u world music ili u etno?

– Andy: Ja ne dijelim glazbu na taj način. Za mene, Konono su stvarno Konono.

– Terrie: To su stvarno dva različita svijeta.

– Andy: Također su se malo promijenili u odnosu na onaj prvotni zvuk.

– Terrie: Mislim da njihova glazba ima stvarno stare korijene, nakon čega su krenuli u eksperiment sa zvukom, preko pojačala.

Čudesan spoj

Kako stoje stvari s Getatchewom Mekurijom. Na svom ste web-siteu napisali da, iako je počeo svirati već pedesetih, njegova glazba zvuči kao da dolazi iz šezdesetih …

– Andy: Kad slušaš njegove stare ploče, jako je teško odrediti izvorište. U etiopskoj se glazbi često čuje utjecaj Jamesa Browna i slično, međutim, na Getatchewovom CD-u sve je mnogo tajanstvenije. Jer, ponekad zvuči kao armenska, ili albanska tradicijska glazba, a dosta motiva preuzima i iz etiopskih ratnih pjesama. Tako da stvarno zvuči kao da dolazi niotkuda, zbog čega je stvarno poseban.

– Terrie: Divno je otkriti glazbenike koji uistinu imaju jedinstven stil. Znam da se ta fraza često povlači uz glazbu, no jedinstvenost stvarno mora biti i činjenica. Njega se da prepoznati samo iz jedne note koju odsvira na saksofonu! Zato smo ga i pozvali na party u povodu naše 25. obljetnice, nakon čega je predložio da zajedno snimimo CD.

– Andy: Bila je to njegova ideja.

– Terrie: 73-godišnjak, koji svira već od ranih šezdesetih, uz to i sjajan čovjek.

Je li to vaša verzija Buena Vista Social Cluba?

– Andy: Ne, ni najmanje, jer je sve to proisteklo iz njegova prijedloga.

– Terrie: Nama je stvarno drago da je to sve skupa bila njegova ideja... jer se čini da ga je naša energija podsjetila na grupe s kojima je svirao ranih šezdesetih, poput The Police Band.

– Andy: Izabrao je neke pjesme i poslao nam popis onoga što bi volio da sviramo… nakon toga, nekoliko smo ih tjedana iznova aranžirali i dorađivali. Zatim je došao u Amsterdam... Mislim da se uistinu iznenadio, ali da mu se i stvarno svidjelo… jer je sve to skupa dosta glasno, zbog električnih gitara i basa.

– Terrie: Također, rezultat opet spada u kategoriju Glazbe The Ex, ispada kao stvarno čudesan spoj. U potpunosti prirodan, u njemu nema ništa umjetnog.

Znači li to da ste se stvarno dobro razumjeli, pretpostavljam da ne svira samo na unaprijed strukturiranim dionicama?

– Andy: Malo smo razradili njegove melodije, promijenili harmonije i aranžmane, u odnosu na original; ispada da smo, nekako, postali njegov bend.

– Terrie: Baš je smiješno.

Mađarska i kurdska glazba

Bendu je bilo dosta teško kad vas je napustio izvorni basist, nakon čega ste ga zamijenili s kontrabasisticom, koja vas je također napustila.

– Andy: Rješenje je u tome da smo se riješili basa.

– Terrie: I Andy i ja sviramo bariton-gitare.

– Andy: Ovo je bariton-gitara.

Ovaj mi hibrid izgleda kao instrument Marka Sandmana, iz grupe Morphine, koji je na bas-gitaru stavio gitarsku žicu s dvije bas-žice i nazvao to – tritar. Samo dvostruki!

– Andy: Bariton-gitaru se može takvu i kupiti, ona je nešto između gitare i basa, a zvuči kao šestožičana bas-gitara. Obojica imamo po jednu, pa se izmjenjujemo. Ponekad je svira Terrie, ponekad samo ja, ili pak obojica, tako da više ne trebamo bas.

– Terrie: Ni najmanje…

Osim afričke, prilično dobro poznajete i glazbu istočne Europe. Neko ste vrijeme na koncertima svirali samo mađarsku tradicijsku glazbu…

– Andy: Sve to ovisi uglavnom o onome što slušamo u to vrijeme. Prije nekoliko smo godina slušali mnogo mađarske i kurdske glazbe, i onda, bilo je dosta prirodno da u nekoj točki pokupimo neku ideju koja odgovara našem senzibilitetu.

Spremate li novi CD? Možda izdate snimke s Getatchewom Takurijom?

– Andy: Upravo ga miksamo.

Kad ga planirate objaviti?

– Terrie: U listopadu…

– Andy: Malo smo praznovjerni, pa ne bismo najavljivali. Ne ide nam najbolje. Ali je sve već snimljeno, usred turneje. Jednostavno smo se vratili u Amsterdam na nekoliko dana.

Što ćete svirati na festivalu u Zagrebu?

– Andy: Upravo smo pripremili program. Svirat ćemo samo nas četvero, s dvije bariton-gitare, Joosom na vokalu, i Kat na bubnjevima. Bit će uglavnom nove pjesme, koje još nismo ni snimili i nekoliko starih.

Koliko će trajati vaš nastup?

– Andy: Ne znam, nisam još ni vidio ugovor. Kako će biti još grupa, vjerojatno oko 40 minuta, sa svim tim mladićima koji će se trsiti ispred nas.

Razgovor je emitiran na Trećem programu Hrvatskog radija u srijedu, 28. lipnja 2006.