27.1.2005.

Ružica Šimunović  

Razgovor s Tončijem Vladislavićem

Predstavljanje naših mladih dizajnera i studenata dizajna uz izložbu Dendi 21. stoljeća prigoda je da njihov rad, koji je prepoznat na raznim europskim manifestacijama, vide i ocjene i stručnjaci iz Engleske, kustoski tim iz muzeja Viktorije i Alberta odakle dolazi izložba posvećena britanskoj muškoj modi. Kakva je recepcija radova u Showroomu?

– Izložba se, na određeni način, slučajno dogodila. Naime, British Council voli svoj izvozni proizvod, u ovom slučaju izložbu Dendi 21. stoljeća, vidjeti u interakciji sa situacijom u sredini u kojoj gostuje. Shvatio sam da bi uz to odlično išao naš, domaći proizvod, dizajn koji je već prepoznat. Nije riječ o odmjeravanju snaga ni o uspoređivanju, nego o shvaćanju da je moda sama po sebi kulturalna dimenzija, da je dizajnerski uradak ravnopravan umjetničkom mišljenju. Postavljajući modu kao kulturološki važnu temu, izložba sugerira da bismo o modi trebali razmišljati ozbiljnije i u povijesnom i lokalnom i, rekao bih, nacionalnom smislu. Jer, iako odijevanje danas, dakako, nema nacionalna određenja, međunarodna razmjena kakva je ovdje u pitanju služi kao nacionalni poticaj, a i potiče nacionalni ponos. Profesor Christopher Breward, autor izložbe, oduševljen je uradcima hrvatskih studenata, a već odranije je donekle s njima upoznat. Uostalom, spomenuo je i kako se nalazi u zemlji koja je dala kravatu kao veliki doprinos muškoj modi. Mislim da je to još jedan poticaj i za istraživanje hrvatskog naslijeđa.

Kako biste ocijenili obje izložbe i njihovu interakciju?

– Izložba Dendi 21. stoljeća iznenadila me u pozitivnom smislu. Zanimljiv je i nekonvencionalan postav izložbe. S druge strane, pokazala se izvrsnom prigodom za predstavljanje hrvatske "mlade" mode, sa svrhom uspostavljanja dijaloga. Domaća publika ima priliku upoznati radove mojih studenata, koji su odlično primljeni u međunarodnim krugovima. Prošle je godine časopis i-D svrstao naš Zavod, odnosno studij tekstilnog dizajna, među dvanaest najzanimljivijih u svijetu. Dakle, nesporno je, priznati smo, međutim nessum profeta, jednostavno treba proći određeno vrijeme dok vas prepoznaju i u domovini. Naravno, znamo i kakva je naša stvarnost kada je proizvodnja u pitanju, ali čini mi se da su ovakve usporedne izložbe dobra prilika da se uoče vrijednosti našeg tekstilnog dizajna, komparacijom s općim mjestima. Ne bi bilo dobro da kao društvo s time zakasnimo, jer znamo da dizajneri s dobrim idejama ne vole čekati na jednom mjestu, oni idu u potragu za boljim uvjetima, za sredinama koje mogu osigurati vrhunsku produkciju.

Imena dizajnera koja izlažete već su dobro poznata, no podsjetimo se o kojim je autorima riječ...

– Odabir mladih autora koje predstavljamo je uvjetovan s nekoliko stvari. Oni su uglavnom sudionici projekata začetih u okviru studija. Prvi je bio etno-projekt Netkani materijali predstavljen na Bijenalu mladih, Big Torinu 2000. godine, a drugi je posvećen geometriji. Jedna od autorica odlazi ove godine na Bijenale mladih Mediterana u Napulj. U projektu Netkani materijali sudjelovali su Lidija Skočibušić, Silvio Vujčić, Nataša Jeletić, Nataša Kopajtić i Ivana Zozoli. Oni su ostali i u drugom projektu, a pridružili su se još Snježana Ban, Josipa Štefanec, Sandra Aračić, Anita Mudronja, Maja Šimunović. Izvan ta dva projekta u izložbu smo uključili i radove Tomislava Mostečaka, studenta na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Njegovu radu posvećena je cijela soba, a zaokuplja ga i modni dizajn i video umjetnost.