Razumijevanje kulturne raznolikosti

Nakon njemačkog predsjedanja Vijećem Europske unije u prvih šest mjeseci ove godine, Portugal je preuzeo predsjedanje u drugoj polovici 2007. godine. Pod motom Snažnija Unija za bolji svijet, program za kulturu do kraja godine ističe tri prioriteta: interkulturni dijalog, ekonomiju kulture, te Europu i ostali svijet. Prema portugalskom programu, “interkulturni dijalog i priznanje raznolikosti važni su faktori koji pridonose miru, socijalnoj koheziji i građanskim pravima u društvima koja sve više postaju etnički i rasno mješovita”. Kako je Europska unija 2008. proglasila Europskom godinom interkulturnog dijaloga, logične su pripreme za njezino obilježavanje, prije svega službeno pokretanje projekta EYID2008 u srpnju ove godine i organiziranje prvog Kulturnog foruma za Europu koji će se održati u Lisabonu krajem rujna. Forum će okupiti predstavnike civilnog društva u okviru rasprave o interkulturnom dijalogu u Europskoj uniji i u svijetu.

Stav je Portugala da su posljednjih godina učinjeni važni koraci na obje razine, europskoj i međunarodnoj, kako bi se pozornost usmjerila na kulturni sektor, njegove suštinske vrijednosti i ekonomsku, socijalnu i političku dimenziju. Ti koraci uključuju, između ostalog, prihvaćanje Unescove Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza, rasprave o studiji o ekonomiji kulture u Europi, zaključke Europskog vijeća o potencijalu kulturnih i stvaralačkih industrija. Konačno, Komunikacija o kulturi koju je u svibnju 2007. prihvatila Europska komisija, zagovara Europsku strategiju za kulturu u globalizirajućem svijetu, odnosno donošenje strategijskih pravaca i ciljeva u području suradnje između zemalja članica i dijaloga s civilnim društvom. Ovaj novi pristup pitanju uloge kulture u kontekstu europskog integracijskog procesa kao i njegova relevantnost za odnose Europe s drugim kontinentima, predstavlja jedan od najvažnijih elemenata na kojima će se inzistirati tijekom slijedećeg razdoblja.

Međunarodna suradnja u Konvenciji o raznolikosti kulturnih izraza

Kulturna raznolikost i interkulturni dijalog predstavljaju danas glavnu temu mnogih kulturnih aktivnosti i kulturnih politika. Pri tome se postavlja pitanje što svjetska zajednica može očekivati od Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza koju je u kratkom roku ratificiralo više od 60 zemalja u svijetu. Konvencija zagovara promjene u međunarodnoj suradnji (čl. 12-18), s namjerom prevladavanja razvojnog jaza i smanjivanja ovisnosti, odnosno stvaranja razvojnog partnerstva. Već sama činjenica da je poseban naglasak u tekstu Konvencije stavljen na međunarodnu kulturnu suradnju i njeno povezivanje s održivim razvojem i iskorjenjivanjem siromaštva, pokazuje jasnu volju da se stvore uvjeti za promicanje raznolikosti kulturnih izraza i prevladavanje neuravnoteženosti u kulturnoj razmjeni. Brojne predložene mjere, osobito za jačanje kulturnih industrija zemalja u razvoju (jačanje njihovih proizvodnih i distribucijskih kapaciteta, lakši pristup kulturnih dobara i usluga zemalja Juga svjetskom tržištu, povlašteni tretman umjetnika i kulturnih radnika iz zemalja u razvoju kako bi se potakla intenzivnija razmjena, razvijanje novih partnera na relaciji javnog i privatnog sektora), dobit će potporu Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost (čl. 18). Organi Konvencije – Konferencija država sudionica i Međuvladin komitet kojeg je član Hrvatska – obvezni su pratiti, osigurati i poticati provođenje Konvencije.

Postoji li razumijevanje kulturne raznolikosti

Razmatrajući daljnji život Konvencije, treba navesti tri razine njezine provedbe: nacionalnu (vlade), nadnacionalnu (kolektivni nadzor zemalja potpisnica, tj. organi Konvencije), nacionalnu/transnacionalnu (fundamentalna uloga civilnog društva u zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza). Premda je riječ o tri distinktne razine, zajedničko im je da sve tri djeluju u praksi, tj. ne samo deklarativno, a politike i mjere trebaju biti u skladu s poštivanjem ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Zato pobuđuje na razmišljanje govor predsjednika Francuske Republike, države koja se od samog početka snažno zalagala za Konvenciju o kulturnoj raznolikosti, koji je održao na Sveučilištu Cheikh Anta Diop u Dakaru i koji je namijenio “mladima Afrike”. Umjesto perspektive, u govoru je mladima, između ostalog, poručio: “Dio Europe u vama je poziv na razum i univerzalnu svijest. Drama Afrike je u tome da afrički čovjek nije dosta ušao u Povijest… U tom imaginarnom gdje sve uvijek počinje iznova, nema mjesta ni za ljudsku avanturu ni za ideju napretka. Nikada se čovjek ne vine prema budućnosti. Nikada mu ne dođe ideja da izađe iz ponavljanja... Tu je problem Afrike…”. Nešto Hegela i nepovijesnih naroda, nešto Senghora i njegovih pjesničkih figura (razum je europski, emocija afrička), nešto ostataka kolonijalizma, i to danas, u 21. stoljeću, pokazuje nerazumijevanje cijelog jednog kontinenta. Nema poziva na interkulturni dijalog, komunikaciju, razmjenu, kulturnu raznolikost “kao najdragocjenijeg nasljeđa” (Unesco). Možda francuski predsjednik nije jedini zaostao u 19. stoljeću. Možda postoji lijek. Pročitati Imperij srama Jeana Zieglera. Ili pogledati predstavu za djecu češkog kazališta DRAK o raznolikosti (Štene ili špinat), prikazanu na ovogodišnjem, uvijek fenomenalnom PIF-u.