Regije i kulturna raznolikost

Čini se davno kada je Vijeće Europe, prije petnaestak godina, otvorilo veliku temu kulturne decentralizacije. Projekti Vijeća Europe Kultura i gradovi i Kultura i regije iz 1991. svjedoče o njegovim naporima u priznavanju važnosti kulturne uloge regija i valorizaciji regionalnih identiteta i nasljeđa. Pojedine povelje o transgraničnoj suradnji teritorijalnih zajednica, prihvaćene u okviru Vijeća Europe, pratile su široki pokret kulturne decentralizacije. Jedan od voditelja projekta Kultura i regije (takozvani Projekt 10), Rene Rizzardo, tada je naglasio tri osnovna kulturna izazova za Europu regija: kulturne mreže i razmjenu, dijalog između regionalnog i europskog identiteta, te kulturu kao element regionalnog razvoja i suradnje. Unatoč svim promjenama, u nekim segmentima i vrlo brzim, koje su se zbile u Europi, pa i u poimanju decentralizacije i njenoj dinamici, ove tri teme očuvale su važnost. Mjesto kulture u politikama gradova i regija ostalo je aktualno i danas.

Interregionalna suradnja

U devedesetim godinama kulturnu suradnju regija obilježavao je tradicionalni i folklorni pristup kulturi, ali se on mijenjao sve modernijim koncepcijama razmjene. Interregionalna kulturna suradnja pokazuje se kao jedan od važnih razvojnih modaliteta razmjene u cjelokupnom europskom prostoru. Već prvi programi INTERREG-a bili su upravo koncipirani u smislu jačanja razvoja decentralizirane suradnje u Europi, od zajedničkih kulturnih manifestacija i potpore mobilnosti umjetnika, do kulturnog turizma koji se organizira oko specifičnosti partnerskih regija. Danas postoji više od sto euroregija koje teže strategijskom približavanju i solidarnom razvoju. Na prošlogodišnjoj svjetskoj konferenciji mreže Culturelink, održanoj u Zagrebu, francuski sociolog Jean-Pierre Saez postavio je pitanje prema kakvoj se decentraliziranoj Europi krećemo. U području kulture, čini se da se ocrtavaju tri Europe: Europa gradova, Europa regija, Europa kulturnih i umjetničkih mreža. Europa regija koja se suočava s velikim političkim i ekonomskim izazovima, sve više ističe važnost kulture, slično gradovima, ali na mnogo široj teritorijalnoj razini.

Neke regije otvorile su nove puteve kulturne komunikacije u okviru programa suradnje koji se prvenstveno zasnivaju na razvojnim konvergencijama. Takav je primjer interregionalne suradnje Četiri motora za Europu (Quatre Moteurs pour l’Europe) koju čine Bade-Wurtemberg (Njemačka), Katalonija (Španjolska), Lombardija (Italija) i Rona-Alpe (Francuska) i koja predstavlja osobitost u udruživanju regija koje se međusobno ne dodiruju. Ove četiri regije odlučile su “provoditi zajedničke akcije i zajednički razmišljati o budućnosti Europe i njihovoj vlastitoj ulozi u europskoj izgradnji” (Jean-Jack Queyranne, predsjednik Regije Rona-Alpe). Doduše, nakon potpisivanja sporazuma o suradnji četiriju regija 1988., dinamika kulturne razmjene između ovih regija nije kontinuirano podržavana, pa je to bio razlog da se, na inicijativu Regionalnog vijeća Rona-Alpe, jedne od deset najvećih europskih regija, organizira skup na kojem će se razmotriti interregionalno partnerstvo u kulturi u kontekstu kulturne raznolikosti i europske/svjetske dinamike.

Kulturne politike

Tako su krajem rujna održani, u partnerstvu s francuskim Institutom za proučavanje globalizacije i Opservatorijem za kulturne politike, interregionalni susreti u Lyonu pod naslovom Regije i kulturna raznolikost: europska i svjetska dinamika. Velik broj stručnjaka sa svih kontinenata raspravljao je o temama kao što su regije i globalizacija; regije, identiteti i kulturna raznolikost; kulturna raznolikost i regionalni razvoj; europska i svjetska dinamika kulturne raznolikosti, s ciljem definiranja nove strategije interregionalne suradnje u čijem je središtu kultura. Naglašeno je opće rasprostiranje procesa regionalizacije koji se interpretiraju na različite načine, kao paradoksalna posljedica globalizacije, ili kao novi odgovor na globalizaciju. Interregionalna suradnja shvaćena je kao promicanje kulturne raznolikosti, istodobno u korist samih regija, kao i regionalne integracije. Značajna je uloga koju danas mogu imati regije u poštivanju i promicanju specifičnih kulturnih izraza i identiteta. Regije se afirmiraju svojim specifičnostima i kulturnim stvaralaštvom, ali ta afirmacija ovisi prije svega o načinima interregionalne komunikacije, odnosno promoviranja kulturne raznolikosti.

Regionalne i interregionalne kulturne politike evoluiraju različito od kulturnih politika koje se provode na nacionalnoj razini, jer se razvijaju novi transnacionalni i transkulturni odnosi. Država ima sve manju ulogu u formuliranju kulturne politike: kulturne politike spuštaju se na regionalne i gradske razine, ili evoluiraju u interregionalne. Više iznesenih primjera iz različitih geografskih područja (Mercosur Cultural, Sahelske zemlje, Euroregije EU-a ili Četiri motora) pokazuju da će u vremenu pred nama interregionalna kulturna suradnja biti “privilegirana u okviru svake strategije održivog razvoja i regionalne integracije” (Deklaracija iz Lyona). U tom pravcu bit će zanimljivo pratiti realizaciju (budućeg) projekta povezivanja četiri regije u svijetu: Quebec (Kanada), Rona-Alpe (Francuska), Regija Rabata (Maroko), Država Amazonas (Brazil). Još se jednom pokazuje da su kulturna raznolikost i interkulturna komunikacija neodvojivi na međunarodnoj i regionalnoj razini.