Riječka opsada književne scene

“Nemoj posve ozdraviti. Mogao bi bolno požaliti što si profućkao već polovinu sasvim solidna života” – malodušno je i čudno se cerekajući izgovorio Doktor junaku romana Zlatna pirana Nikole Tuteka. Cinizam je proistekao iz trenutne malaksalosti da će Pacijent-pripovjedač, nakon što se u ludnici izliječio od narkomanije i odslužio kaznu za ubojstvo, uspjeti osloboditi demona djetinjstva, pogrešnih uputa za život, laži i gluposti za koje je još davno naslutio da s njima nešto nije u redu, za koje je ispravno pretpostavio da se nalaze zaključani na tavanu, ali je podržan istovjetnim pogrešnim uputama, lažima i glupostima većinu svog života potrošio u nastojanjima da pronađe ključ tavana. Dok se svijet tradicionalno obraćao zlatnim ribicama ne bi li ušićarili još kakvu novu laž, glupost i uputu za zlo, pacijenta otvorenog odijela umobolnice posjetila je – ljubav. Prvo samo kao ideja, potom stvaran osjećaj. Omogućila mu je samoću samice i njegujući ga kako samo ljubav to zna i može dovela do tavana, zapravo nikada zaključanog, i kako to pirane već čine, ova k tome još sva optočena zlatom – prožderala ga. Oslobodila.

Dupla promocija za prvu knjigu

Ma koliko je sumoran prikaz otuđenosti i lutanja čovjeka u suvremenom dobu, Zlatna pirana mnogo je više iskaz vjere mladog čovjeka u “čovjekovu moć da se odriče, da se bori sa svojim demonima i, na kraju, da voli”. Tema stara koliko i ljudski rod, time možda i vječna, jer koliko je tih hrabrih koji će dopustiti pirani da ih, u slast, proždere?

Time roman prvijenac Nikole Tuteka nimalo ne gubi na važnosti, nego dapače budi dodatnu znatiželju, jer daje uvid kako se iz ropstva pogrešaka izvlači pojedinac rođen krajem sedamdesetih kojeg je hrvatska ratna, tranzicijska, egzilska stvarnost “pomela” kada se svijet tek otvarao pred njime. Uz još osam kratkih priča i četiri kraće drame, Zlatna pirana ujedno je i prva knjiga tog autora objavljena kod nakladnika Katapult iz Rijeke, a u skladu s osnovnim ciljem te edicije, a to je – “katapultiranje”, “izbacivanje”, prvo objavljivanje, novih mladih autora – i Nikola Tutek predstavljen je u Gradskoj čitaonici Rijeka 17. studenog 2006., nakon što je nekoliko tjedana prije sama knjiga predstavljena u kafiću Arca Fiumana. Ta pomalo neobična, mogli bismo reći, dvovrsna promocija – jedna teksta koja podnosi nemirnu atmosferu neformalnog okupljališta, upadice i zveckanje čaša, druga kao neposredni susret s autorom, doista živi razgovor s njime u mirnijoj atmosferi čitaonice – tek je jedna od osobitosti Katapult inicijative.

Preuzimanje odgovornosti za slobodu

Ono što ih izdvaja od ostalih sličnih pokušaja uvođenja novih autora u svijet knjige jest da svaki segment nastajanja novog naslova obavljaju jednako tako – mladi. Kako to objašnjava svojevrsni frontman prvotno edicije, a od ove godine Udruge Katapult Alen Kapidžić, nastoje kreirati kreativni prostor u kojem će svoje početke moći iskušati i lektori/ce, dizajneri/ce, promotori/ce, ali i “odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada”. Premda svi sa zavidnim obrazovnim životopisima vrlo dobro znaju da bi se bez pomoći iskusnijih mogli nepotrebno dugo spoticati, pa su se nakon prošlogodišnjih povremenih “poziva u pomoć”, odlučili za suradnji s udrugom SMART i krajem ove godine započinju i s edukativnim radionicama uredništva, lekture i kreativnog pisanja. Zlatnoj pirani prethodili su Kvadratni alfabet Marka Tokića, “priča o ljudskoj utvari koja naizmjeničnošću svojih polova nekad biva više ljudskijom, a nekad više utvarom” (Ankica Čikardić), a koja je doživjela i zagrebačku promociju u Booksi. Snuff film Gorana Devića iznimno je ponovo čitanje mirnih, divnih susjeda koji se preko noći pretvaraju u krvnike, pojave nad kojima se kanonska literatura devedesetih najčešće tek salonski iščuđavala, a stvarni ljudi nestajali. Prva knjiga Katapulta bilo je Smeće Alena Kapidžića, Envera Krivca i Miše Novakovića za koju su mnogi rekli da ih je pomakla iz ustaljenog beznađa i apatije i vratila im želju da nešto učine. No, bilo je i drukčijih reakcija; Kristiana Dadić iz Mlade katoličke riječi zaključila je: “Skandalozno! Sramotno! Amoralno! Sotonistička knjiga pretrpana seksom, drogom i alkoholom. Moja preporuka: Spaliti!”

Tri nova početka

U pripremi su tri nova naslova; Cyber joint Marina Tomića, Hermesov poučak Yvesa-Alexandrea Tripkovića i Zelene Doline Ludosti Dijane Merdanović. Kao i prethodni bit će objavljeni pod Creative Commons licencom i upotpunjeni CD-om na kojem se nalazi glazba po izboru autora/ice i recitirani ulomci djela. Ako je neko oružje doživjelo pozitivnu jezičnu pretvorbu, onda je to zasigurno katapult koji se od znaka za razarajući stroj danas ipak više koristi za izricanje pozitivnih početnih nastojanja. Pa čak i zaboravljena njegova prvotna namjena – oružje za opsadu – u slučaju riječkog Katapulta dobrodošla je igra riječi. Neagresivna, ali temeljita opsada književne scene koja se nazire ugodna je novina pod kojom se nitko neće osjećati da je profućkao polovinu života.