Rock marksizam iz Leedsa – drugi put

U cikličkom okretanju unazad rock ‘n’ roll kotača, red je došao i na recikliranje prijelaza sedamdesetih u osamdesete godine, new wavea, art-punka – kako god se zvali rukavci podžanrova. Kao po nekom dogovoru, gomile uglavnom golobradih britanskih rockera uspjele su spojiti plesni s punk elementom, efektnije negoli je to činio itko od njihovih uzora, prije svega zato jer su jednostavno zabavniji. Već smo se umorili od medijske pompe, što prati po godinama nešto starije Franz Ferdinand, ugodno smo iznenađeni kad momci iz londonskog predgrađa Hard Fi uspiju probiti platinaste tiraže i kad čak i Amerikanci priznaju da su Bloc Party vraški dobar neo-new wave bend.

Alijenirana nacija

Zanimljivo za ovu priču, kritičari u svojim recenzijama okreću nekoliko imena iz prošlosti ne bi li publici slikovito opisali o čemu je tu zapravo riječ. Između ostalih, najčešće i prije svih povlači se ime Gang Of Four kao najzvonkije u društvu gotovo opozitne scene u vrijeme eksplozije punka. Daleko od parole da svatko može uzeti gitaru u ruke i svirati, još dalje od neotesanog nihilizma Sex Pistolsa, Gang Of Four su predstavljali onu obrazovaniju mladost Britanije, jednako razočaranu politikom premijerke Tatcher, ali s bitno drukčijim, intelektualnijim i ideološki potkovanijim seciranjem društvene stvarnosti.

Umjesto eksplicitnih provokacija tipa “God save the Queen and the fascist regime”, pjevali su o alijeniranoj naciji, zarobljenoj u životu kakav diktira kapitalizam. Marksističke stavove zauzeli su studirajući na sveučilištu u Leedsu i usadili ih u svoju tvrdu glazbu staccato gitara i oštre ritam sekcije, neke vrste modificiranog funkyja. Godine 1978. izdali su remek-djelo Entertainment!, nešto kasnije vrlo dobar Solid Gold, nekoliko dojmljivih singlova prije i u međuvremenu, i to bi zapravo bilo sve spomena vrijedno. I sve to vrijedno nalazi se na Return The Gift, “povratničkom” albumu koji budi podvojene ili čak posve suprotne osjećaje u isto vrijeme. Ponovo reproducirati, snimiti nanovo vlastite pjesme, u rocku je vrlo prezrena kategorija, osim ako nije riječ o živoj svirci snimljenom u jednom mahu pred publikom. Recimo, da Stonesi sutra idu ponovno snimiti Exile On The Main Street ili Stevie Wonder Songs In The Key Of Life bili bi ismijani. Sama ideja prepjeva vlastitih pjesama doima se proračunatom, jer je iskorišten trenutak kad su Gang Of Four “in”, pa je, u nedostatku novog materijala po best of principu, ponuđen stari, samo prepakiran.

Zlokobnije i jednako bijesno

Ali... teško je ne priznati da nove studijske verzije – vrlo bliske originalima – zvuče jednako energično i napeto kao i one prije dvadeset i pet godina, ako ne i napetije. Nabrijani, precizni, sa zrelijim glasom Jona Kinga, Gang Of Four su uzbudljivi drugi put. Uspijemo li odagnati misli da je riječ o pokušaju zgrtanja novca i izgovoru za još jednu povratničku turneju, samo opravdanje članova benda može se učiniti logičnim. Oni, naime, nikad nisu bili zadovoljni zvukom originalnih albuma i htjeli su, kao, ispraviti tu povijesnu nepravdu. Nema sumnje, posao je ovaj put odrađen besprijekorno, zvuk je mastan u nižim registrima, para zrak u višima i moglo bi se reći, hvala Bogu na tehnici ovaj put. No, slaba bi bila vajda od studijskih čuda da su se poskliznuli na terenu atmosfere. Za divno čudo, i tu su prepreku preskočili – Gang Of Four, da zaključimo priču, unatoč svojim srednjim godinama, zvuče zlokobnije i jednako bijesno kao za svojih davnih vrhunaca.

Teška je dilema preporučiti nekom klincu koji otkida na redizajnirani art-punk nove generacije britanskih bendova, za upoznavanje Gang Of Four ovaj novi ili neki od starih albuma. Gotovo da je Return The Gift pogodniji za ulaz u tmurni svijet četvorke iz Leedsa. A oni stari fanovi što u kolekciji imaju, u priličnoj tiraži kod nas tiskan, vinil Solid Gold, ili oni koji su svjedočili davnom nastupu Gang Of Four u Zagrebu? Slutimo da je njima, dvadeset i pet godina kasnije, savršeno svejedno. Više ne stignu slušati o alijeniranoj naciji zarobljenoj u životu kakav diktira kapitalizam. Sad to žive.