Bojan Koštić  

Rokenrol je zombi

U petak, 21. prosinca prošle godine, u zagrebačkom Spunku (odnosno u prostoru do koji se zove Prostor do) odvio se koncert koji je, suprotno htijenjima starih Maja, svim prisutnima odvratio misli od drevnog proročanstva te nas na distorziranim zvučnim valovima odbacio visoko u neke veselije sfere postojanja.

Rensoidno-argoidni razgovor

Najprije sam razgovarao s koprivničkim instrumentalnim bendom Rens Argoa. To su redom: Marko Kuhar (bubanj, frizura, alkohol), Dejan Halusek (bass, sex, nos ti posran fore), Miran Katar (gitara, kablovi, pojačalo). Njihova glazba je ona koja tek dolazi: gitarski rifovi nekih svemirskih harmonija, ritmovi koji slijede tek neku svoju izvrnutu unutarnju logiku i čvrsti bas koji to sve uspije popratiti. Razgovore smo vodili pod pretpostavkom da svijet neće propasti tog dana.

Dečki, prvo i prvo, što je uopće to što vi svirate?

 Ako baš moramo, mi bismo to nazvali psihodelični math rock. Zasad. Nije da smo ikad na umu imali svirati neki određeni žanr glazbe, a naša muzika je jednostavno ovako... ispala! Tko zna u kojem će smjeru otići u budućnosti, ali zasad se čini malo istočnije.

Svirate na događaju koji se zove Svijet propada, a mi plešemo, a na vašu se glazbu ustvari jako teško pleše, zbog čudnih i nepravilnih ritmova. Što s tim?

 Mi smo samo jako tolerantni prema ljudima sa slomljenim kralježnicama i vrtoglavicom. Netko i za njih treba raditi glazbu. A uvijek se možeš probati vrtiti u krug na našem nastupu, jedna je ekipa sufi plesača bila oduševljena nama!

Ima li rocka u nadolazećem postapokaliptičnom razdoblju ili je on već mrtav?

 Rokenrol je zombi. Onaj koji brzo trči. Tako da mislimo da će se fino snaći, ako pojede glavu tu i tamo kojem tipu koji istetura iz Fly! bara, bit će sve oke.

Zašto nemate vokal? Kako vi mislite bez vokala dići svoj glas za spas r’n’r-a?

 Vokal nemamo iz praktičnog razloga – nitko od nas nije dovoljno dobar pjevač, a pridošlice u kružok nekako nerado zamišljamo. Trio je uostalom najbolja kombinacija za circlejerk. A spašavati rokenrol nemamo namjeru, rokenrolu je dobro. Nije ništa slomio, iščašio ili pehnuo se u oko. Naša namjera je družiti se s njim i proputovati barem Europu s nekim minimalnim minusom na bankovnom računu!

Objavili ste spot za pjesmu Black hole in the room, skinutu s istoimenog albuma. Video je zaista originalan i zanimljiv. O čemu se uopće radi u tom spotu? Zašto bi ga ljudi uopće trebali gledati?

 Odlično pitanje.

Koji su vaši utjecaji? Što biste drugima preporučili, koje bendove, izvođače?

 Svatko od nas sluša svakakvu muziku, a svi zajedno u kombinaciji još svakakviju. Tako da se to proteže od Beatlesa i Hendrixa do Mastodona i Botcha, od veselog do mračnog i svega između. Ako misliš na glazbene utjecaje, naravno ha-ha. A preporučili bi svakako Sašu, Tina i Kedžu, nama su promijenili čitavih 365 dana u životu.

Koju biste si pjesmu poslušali da je danas zaista smak svijeta i da dolazi crna rupa koja će nas sve progutati?

 Miran – The Rain Song (Led Zeppelin), Marko – Hunting Humans (Misfits), Dejan – Emergency on planet Earth (Jamiroquai).

Mokri razgovor na gljivama

Nakon rensovaca, razgovarao sam s bendom Mokre Gljive. Mokru četvorku čine Jurica Pačelat, Ivan Šaravanja, Nikola Švenda i Vedran Živković (u scenskim događanjima priključuje im se i nadahnut glumom Veno Mušinović). To je bend u kojem bas dionice zvuče kao da mladi Flea svira folk, gitarske melodije kao s nekih međimurskih svatova, a ritam bubnjeva pršti grooveom na koji nitko ne može ostati mirnih nogu. Prije razgovora također smo postavili hipotezu da svijet neće danas propasti.

Recite mi i vi, što je to što svirate?

 Kako bi pjevao Obojeni Program – “svaka definicija gubitak je slobode”, ali nam je prijateljica rekla da bi nas ona nazvala ciganskim nojzom. U svakom slučaju, radi se o nekakvoj narodnoj psihodeliji.

Osjeća se utjecaj narodnog melosa u vašoj glazbi. Odakle su sve ti utjecaji odnosno, možemo li u vašoj glazbi naći i ponešto izvan Balkana?

 Ima tu Arapa, Afrike, Indije i romske glazbe s jedne, te rocka, krautrocka i inih zapadnih žanrova s druge, no pošto je Balkan uvijek bio spoj istoka i zapada, kako mentalno tako i muzički, bit će da nemamo ničega što se na Balkanu, kao jednom od glazbeno najbogatijih područja, već ne može pronaći. Također raznolikost i bogatstvo muzike naših krajeva je neiscrpan izvor inspiracije i volje. Naša raznolikost je naše stvarno bogatstvo.

Na plakatu koji najavljuje ovaj koncert, na glagoljici piše Isus, kao naziv događaja. Kakve On veze ima s r’n’r-om i može li ga On spasiti?

Isus je dugokosa bradata pojava koja je djelovala za dobre ciljeve usprkos centrima moći i govorila da se treba samo voljeti, i to dvije tisuće godina prije Johna Lennona. Stoga je on u samoj svojoj srži r’n’r. Ne znamo da li ga on može spasiti, ali ako svi promislimo o njegovim djelima i naučimo nešto iz toga, možda to možemo učiniti mi. Mi danas vjerujemo u Isusa bez Crkve, a našu muziku shvaćamo kao zajedničko putovanje između nas četvorice i ljudi koji nas slušaju.

Mislite li da je rock glazba ugrožena i, ako da, kako je vi mislite spasiti?

 Pravi rock and roll je uvijek ugrožen i nema se tu što spašavati. To će uvijek biti tako dok je vijeka i čovječanstva... a mi smo tu samo da ga sviramo.

Što vas tjera da u ovo doba svirate to što svirate, dakle ciganski nojz, ako se danas prodaje uglavnom nešto sasvim drugo?

 Pa to se u neku ruku veže na prethodno pitanje. Volimo svirati i postoji određena kemija dok sviramo, a kako je muzika prvenstveno komunikacija, komunikacija nas četvorice zvuči upravo tako i dok bude te kemije mi ćemo svirati. Trendovi u glazbenom svijetu nas ne zanimaju.

Koje biste bendove preporučili čitateljima da poslušaju, koji vas bendovi u posljednje vrijeme najviše opsjedaju?

 Svaki od nas sluša dosta različitu glazbu – od aktualnih glazbenika poput Repetitora, Seven That Spellsa, Earthlessa, Brian Jonestown Massacrea, Eartha i takovih, do nekih starijih poput Hendrixa, Syd Barreta, Šabana Bajramovića, Ali Akbar Khana, Azre, EKV-a i tako. No najbolje što čovjek može učiniti je da sam istražuje glazbu jer ako nečeg danas ima na pretek onda su to jebeno odlični bendovi van krlje koju nam serviraju kao muziku.

Kad bi danas zaista bio zadnji dan na svijetu, koju biste si pjesmu pustili?

 Da je danas zaista zadnji dan na svijetu ne bi si pustili nijednu pjesmu, nego bi postavili instrumente i pojačala na neki krov ili javno mjesto i svirali najglasnije što možemo, kao glazbena kulisa za apokalipsu, budući da se na taj dan vjerojatno nitko ne bi žalio na remećenje javnog reda i mira.

Soundtrack za propast svijeta

Iako toga dana nitko nije zaista povjerovao da će doći smak svijeta, osobno sam s nekom čudnom znatiželjom čekao ponoć, očekujući da ću na licima prisutnih vidjeti neki znak panike, straha. Očekivao sam da će ljudi pred ponoć početi raditi neke nepromišljene stvari, grliti se u suzama i opraštati se od svojih najdražih, djelujući potpuno nerazumno pred nadolazećom propasti. Međutim, suprotno mojim bolesnim očekivanjima, svi prisutni su jednostavno – plesali. I plesali su upravo kao da im je posljednji dan na Zemlji. Doduše, neki su mahnito izvijali svoje vratove i kukove pokušavajući uhvatiti ritam rensoargoidnih svemirskih ritmova, a kasnije su u nekom psihodeličnom deliriju skakali na mokri groove, upravo kao da su pojeli lude gljive. Ono čega sam se ja bojao je da će s tim 21. prosincem, s tim majanskim Dies irae, doći i propast rock’n’rolla. Ali dogodilo se upravo suprotno: svjedočio sam rađanju rocka u nekom čudnom ritualu kojeg su provodila ova dva šamanska benda. I da nas je zaista toga dana pogodila neka kozmička kataklizma, ne bi mi bilo žao jer sam čuo savršen soundtrack za propast svijeta.