Roko rekao Filipu tko je smjestio Crvenkapici

Sljedeće stranice izbor su iz radova NORE – novinarske radionice u kojoj djeca iz šibenskih osnovnih škola pišu svoje dojmove o viđenim festivalskim programima. Njihovi tekstovi izlaze u posebnom prilogu festivalskog Biltena. Program posljednjeg festivalskog dana nije ocijenjen, jer je to i posljednji dan u kojem izlazi Bilten. Uvodnike u njemu pišu “ozbiljniji”, tj. odrasliji autori, ali jedan ovogodišnji napisao je Tomislav Bukić, učenik 7. razreda. To je i prvi osnovac premješten u odrasle biltenaše – srednjoškolce.

Uvodnik

Samo je vrijeme vječno, nezaustavljivo…

Godine lete, djeca odrastaju, ljudi se mijenjaju, stare i umiru… Od kada sam prvi put došao na NORU prošlo je četiri godine, a evo me već u Biltenu. Kako je to samo brzo prošlo! Teško je ne primijetiti kako se mnogo stvari promijenilo. Stara ekipa, koju sam upoznao kada sam došao na NORU, otišla je dalje, a u Biltenu je ostala praznina koju ćemo mi novi teško, a možda i nikako popuniti. Svake godine na Festivalu minimalno jedanput odslušam pressicu. Ove godine još nisam, ali… Pribojavam se kako ću zateći novu atmosferu bez pokojne gospođe Kosovke koja je na svaku temu davala barem jedan odličan komentar.

Ni mi koji smo ostali ovdje, ne možemo izbjeći vrijeme. Svakoga dana, mjeseca, godine smo zreliji, ozbiljniji, odrasliji, polako prestajemo biti djeca… udaljavamo se od Festivala, ali ujedno pokušavamo zadržati sve njegove čari u svom srcu – da ne pobjegnu – no bježe! Bježe! Više ne uživamo kao prije u onim lijepim dječjim predstavama koje su nas bacale u trans od oduševljenja toliko da im na kraju instinktivno plješćemo i plješćemo – sve dok nas dlanovi ne zabole. Sada predstave gledamo drugim očima – primijetimo svaku manu, ali ne i ljepotu; ne plješćemo od radosti već iz pristojnosti. Kako bi bilo lijepo da vrijeme ne ide tako uporno u jednom smjeru, nego po našoj želji – da se možemo vratiti unatrag, početi sve ispočetka, uživati u svim ljepotama života još jednom… Nažalost nemoguće je to… Rijetki se ljudi znaju samo donekle ograditi od promjena koje vrijeme donosi i to tako da fizički mogu biti jako stari, a u srcu ostati jedno malo, veselo i maštovito dijete.

Da barem vrijeme možemo zaustaviti kao kad stanemo na ulici pogledati neki ukras i divimo mu se, tako da uživamo u lijepom trenutku života vječno, ali ne – vrijeme leti, a sobom nosi nas i naš život u suprotnom smjeru od željenog: djetinjstvo završava, mi postajemo odrasli ljudi, starimo i na kraju umiremo… Kako to vrijeme izgleda zlo i komplicirano: svaki lijepi trenutak čupa od nas, uzima nam ga, a nama ostavlja samo zamagljenu uspomenu na njega u obliku lijepog pamćenja.

No, nije sve tako negativno kako se čini. Vrijeme nas nosi dalje kroz život, donosi nove lijepe i ružne trenutke i tako u nedogled sve dok život ne prestane, a vrijeme nastavi teći i teći….

Tomislav Bukić

24. lipnja

Najljepši smo

Međunarodni dječji festival u Šibeniku otvorila je predstava Ne’š ti biža. Gledalište je bilo prepuno, te je sa zanimanjem pratilo talentirane glumce i glumice. Glavna osoba bio je Pričalo (Mate Gulin). U gledalištu je bilo mnogo uglednika među kojima su bili: predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, gradonačelnica grada Šibenika Nedjeljka Klarić i drugi. Predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić je naglasio da smo najljepši.

Poslije predstave bio je vatromet. Vatromet je bio raznobojan i zanimljiv. Ljudi su ga pratili sa zanimanjem. Nadam se da će Festival biti jako dobar kao i otvorenje.

Josip Rukavina, 4. r.

25. lipnja

Posjet izložbama

Ta divna stvorenja:

U galeriji “Matija” izloženi su radovi djece mnogih hrvatskih vrtića i osnovnih škola. Djeca su izrađivala životinje od različitih materijala. Najzapaženiji su bili radovi od gline, a izrađivane su ptice, kornjače, psi, konji, vjeverice itd. Ja bih posebno istaknuo radove OŠ Varaždin iz Varaždina, OŠ Podmurvice iz Rijeke te OŠ Jagode Truhelić iz Osijeka. Od šibenskih škola i vrtića najviše mi se svidio rad vrtića Kućica.

Hello Graz

Ta izložba održala se u Galeriji sv. Krševana. Autor izložbe zove se Max Aufischer, a dolazi iz Graza. Izložba pokazuje fotografije ljudi iz različitih dijelova svijeta, a svi oni imaju nešto zajedničko – svi oni žive u Grazu. Dakle, u Grazu živi mnogo različitih ljudi iz različitih krajeva svijeta. Aufischer je na izložbi pokazao kako ljudi koji su došli u Graz kažu: Dobar dan! Istom autoru to nije premijerna izložba. On je sve radove pokazao u: Beču, Salsburgu, Budimpešti, Ljubljani i još mnogim velikim europskim gradovima.

Izložba slika Sanje Rešček

U Muzeju grada Šibenika možete pogledati izložbu slika Sanje Rešček. Slike “bude” maštu ljudi jer su jako neobične, ali su uz to i ilustracije. Sanja Rešček je rođena u Zagrebu 1978. a diplomirala je 2001. Do sada je osvojila mnogo nagrada, a mi joj svi želimo puno uspjeha.

Marko Hobar, 7. r.

Volim svoju obitelj

Izložba Volim svoju obitelj je otvorena jučer u kazališnom foajeu. Prvi put kad sam došao vidjeti izložbu bilo je zatvoreno. Bezobrazno! Kada sam ušao unutra totalno razočarenje, ilustracije su bile bijednog formata A 4 pa ljudi s malo slabijim vidom kao ja nisu mogli vidjeti detalje, sve je bilo mračno. Ajme. A koliko ja znam festival su svijetle boje, a ne crna. Mi se hoćemo veseliti, a oni nam prikazuju sprovode na slikama. Ovom izložbom sam razočaran. I još nešto, u kazalištu umjesto da te dočeka vesela hostesa dočeka te… Da ne kažem…

Ivan Tabula, 6. r.

Prodavaonica igračaka

Predstava se zove Prodavaonica igračaka, a izvodili su je glumci iz Poljske. U predstavi se radi o tome kako djevojčica spašava ranjenog zeca u šumi, no uskoro se smrači i zavlada zla kraljica noći. Djevojčica i zec nailaze na prodavaonicu igračaka kojom se djevojčica oduševila. Ona je htjela imati sve te igračke kojima je cijena bila jedna godina mladosti. Tako je djevojčica kupovala igračke i bivala sve starija. Zec ode u šumu gdje nailazi na podanike zle kraljice koji ga pokušavaju odmamiti. Zec bježi kroz šumu i pada u paukovu mrežu. Za to vrijeme djevojčica postaje ogorčena starica. Zec uspavan sanja kako spasiti djevojčicu. Izvede je iz prodavaonice i ona ponovno postaje djevojčica. Oni se raziđu i djevojčica ode kući. Predstava je praćena s pjesmama i vrlo lijepom glazbom koja je izvođena na bubnjevima i sintisajzeru. Neki su kostimi bili pomalo čudni jer se na glumcima teže raspoznavalo što je zapravo gluma. Predstava je bila jako dobra, što se vidjelo na licima gledatelja.

Ana-Marija Krnić, 4. r.

Film o bijelom duhu

Sinoć u 21, 15 sati održao se film Duh u močvari na ljetnoj pozornici. U filmu se radi o tome da su dječak Miron i djevojčica Melita došli u selo Kopačevo. Upoznali su Halasa i njegovu sestru Aranku. Među njima je bio dječak Liptus. Doznaju mnoge priče o bijelom duhu. Atmosfera je bila odlična. Svidjela mi se priča koju je napisao Anto Gardaš.

 Marko Prgin, 3. r.

26. lipnja

Cobena flamengo

Predstava je bila vrlo dobra, ali imao sam osjećaj da se mlađoj publici baš nije svidjela. Na pozornici su se prvo pojavila dva glazbenika koja su počela svirati neku interesantnu melodiju. Malo poslije pojavile su se tri vještice. No tu je bilo nešto čudno: jedna od vještica bila je muško. Tri vještice su na pozornici plesale step. Kada su se vještice makle sa pozornice, pojavila se četvrta vještica. Ona je bila pogrbljena i činilo se da joj druge vještice nisu baš drage. Htjela im je napakostiti pa je od publike tražila pomoć da ureknu njihove metle, ali su vještice bile snalažljive i “skinule” urok. A uzrok da tri vještice nitko ne voli je bio u zabavi u kojoj se slavi dolazak proljeća. Pojavile su se vještice i uništile zabavu. Na tortu su umjesto slatkiša stavile bube i rekle da ako itko bude plesao i zabavljao se na bilo koji način da će dobiti krokodilov rep, žabino lice te šišmiševe uši. No, stanovnici nisu mislili da su vještice tako zle pa su nastavili plesati. Ali, nažalost, to je bila istina. Našoj četvrtoj vještici se upravo to dogodilo. I upravo odatle ona grba – u stvari to je bio sakriven rep. Tri vještice su izašle na pozornicu i napravile nered i slučajno ostavile čarobni lonac. Četvrta vještica im se htjela osvetiti pa je opet tražila pomoć od publike. Začarala ga je tako da čim vještice pokušaju nešto sa loncem upasti će u paučju mrežu. Ne znajući, tri su vještice dirale po loncu i zapetljale se u mrežu. Misleći kako svi imaju drugu šansu četvrta vještica je oslobodila tri vještice, dok su tri vještice njoj skinule krokodilov rep i šišmiševe uši. I sve četiri su se sprijateljile. Glumci su bili vrlo simpatični te su na kraju pozvali svu djecu sa pozornice da ih nauče nekoliko koraka plesa.

Marko Hobar, 7. r.

27. lipnja

Intervju s Darkom Vidačkovićem

U ponedjeljak, 27.06. napravio sam intervju s Darkom Vidačkovićem , voditeljem radionice animiranog filma;

NORA: Koliko ima djece na radionici?

DARKO: Na radionici ima oko 20 djece i svi su mali i veseli.

NORA: Koliko dana traje radionica?

DARKO: Trebala bi trajati oko tjedan dana tj. od ponedjeljka do petka, a u subotu i nedjelju bi se trebali prikazivati filmovi koje su djeca napravila.

NORA: Što će djeca raditi na radionici?

DARKO: Radit će se s plastelinom i s objektima, radit ćemo grupno, a ne pojedinačno tako da će svi radit na jednom malom filmu.

NORA: Koji je cilj ove radionice?

DARKO: Da se djeca nauče o animaciji, da shvate kako to ide i da se zabave.

Ivan Bukić, 4. r.

Tri roza krune

U kazalištu Šibenik održana je predstava Čarobna frula. Predstavu izvodi Zagrebačko kazalište lutaka. Čarobna frula je naziv pjesme koju je W.A. Mozart skladao. Predstava je lutkarska, a glumci stoje iza lutaka i upravljaju njima. Motiv ove predstave je skladba Čarobna frula. Tema je kako je princ tražio princezu i pronašao je i oslobodio pomoću zvonaca i čarobne frule. Na kraju su se zaljubili Papageno i Papagena, Pamino i Pamina te su svi likovi zaplesali.

Lica u predstavi su Pamino, tri vile, Kraljica noći i Pamina. Glumci na predstavi sjede na stolicama na kotače i tako pokreću lutke koje su rađene samo do struka. Tri vile odjevene su u haljine žute, crvene i zelene boje, lovac na ptice ima ptice oko glave i struka. Pamino ima zeleno odijelo s crvenim točkicama i maramom. Princeza Pamina ima svjetlucavu roza haljinu te tri roza krune. U pozadini pozornice su velike kutije u obliku valjka iz kojih izlazi pjesma bubnjara. Pozadina je u tamnim bojama. Cijela predstava popraćena je skladbom Mozarta Čarobna frula. Dojmovi za ovu predstavu:

– predstava mi se svidjela zbog kostima kojeg nose lutke, zbog toga jer je predstava popraćena glazbom i bubnjem

– predstava mi se ne sviđa zbog toga jer lutke imaju pomalo čudne usne i oči

– zato jer se glumci vide iza lutaka.

Anđela Đelalija, 4. r.

Sad znam tko je smjestio!

Na Gorici je prikazan crtić Tko je smjestio Crvenkapici. U početku crtića se mislilo da nitko nije kriv, ali se saznalo da je ipak netko bio kriv. Prve sumnje su pale na vuka, a iza toga su mislili da je kriva baka. Policajci su u ormaru od bakice našli puno medalja te je baka ispričala da ona živi na neobičan način. Ona se bavila ekstremnim sportovima. Pitali su se zašto je tu bio drvosječa. I kad je bilo najzanimljivije nestalo je struje. Dok sam šetao vidio sam jednog svog prijatelja, Roka, koji mi je rekao da je gledao taj crtić. Kako sam otišao sa filma prije kraja pitao sam ga zna li tko je smjestio Crvenkapici? Rekao je da je zec to smjestio. Evo što sam ga dalje pitao.

NORA: Zašto je zec to smjestio?

ROKO: Smjestio je to samo zbog toga što je djevojčica nosila recepte za kolače.

Eto sad znam tko je smjestio!

Filip Bakula, 5. r.

Opera comica Pentru copii

Dana 27. lipnja na održana je dječja opera pod imenom: Čudesni dječak i vještica. Predstava potječe iz Rumunjske ali tu ima i hrvatskih glumaca. Redatelj i koreograf opere je Mihai Babuska.

U predstavi mi se najviše sviđaju specijalni svjetlosni efekti i bučna glazba koja predstavu čini začuđujuće uzbuđujućom! Ali predstavu uopće nisam razumjela i to mi se uopće ne sviđa! Glumci koji skakuću po pozornici pričajući hrvatski i rumunjski pa sasvim zbunjuju ljude! Što je najgore od svega, predstavu je još više pokvario nestanak struje u cijeloj Šibensko-kninskoj županiji! Mislim da su se ljudi s velikim olakšanjem uputili svojim kućama ili na neku noćnu predstavu!

Sve u svemu, predstava je zaista loša ali to je O.K. jer i festival može imati svojih pogrešaka. Do čitanja!

Martina Ristić Stipandžija, 6. r.

28. lipnja

Festival za djecu, pressice za odrasle

Nešto što me puno zanimalo to je bilo mišljene odraslih o rumunjskoj predstavi i operi koja dolazi od rumunjske narodne basne. Na press konferenciji nije mi se svidjelo što su se odrasli hvalisali. Sve predstave na festivalu trebale bi biti posvećene djeci, a ne odraslima. Ipak je ovo dječji festival, a ne odraslih. Na press-u mi se svidjelo to što su Rumunji pohvalili grad Šibenik s najljepšim festivalom djeteta.

Nino Stojić, 6. r.

Najbolji efekt magle

Predstavu Ivica i Marica održali su jučer u kazalištu glumci iz Osijeka. Počela je velikom tišinom gledatelja. Tema predstave je prijevara vještice. Glumci su u predstavi pod imenima: Ivica, Marica, Otac, Zla Maćeha i Vještica još pod imenom gospođa Ždera i Teta. Predstava mi se svidjela, a u njoj posebno stabla koja su glumila živa bića. Glazba je zanimljiva i uzbudljiva. Najbolji efekt u predstavi bio je efekt magle. Ostali efekti u predstavi su: izmjene dana i noći, različiti zvukovi i mnogo toga. U predstavi su bili i različiti predmeti: kuća, kuća od slatkiša, lonac…

Predstava je ukratko izgledala ovako: Ivica i Marica živjeli su zajedno sa svojim ocem u kući. S njima je živjela i zla maćeha. Djecu nije voljela jer su jeli hranu koju je htjela imati samo za sebe. Tako su ih jednog dana otac i maćeha ostavili u šumi. Nisu se snašli tri dana, dok nisu sreli vješticu. Ona se pravila dobra prema njima, a ustvari je htjela pojesti prvo Ivicu pa Maricu. Ivica i Marica su je prevarili i umjesto da je ona pojela njih, oni su nju ubacili u vatru. Našli su novac, bisere i zlato. Otišli su kući, tamo našli oca i zajedno nastavili živjeti. Predstavu su glumci završili pjesmom. Gledatelji su iznenađujuće dugim pljeskom izlazili iz kazališta.

Dario Marić, 6. r.

Intervju s Ludwigom Bauerom

Jučer na Dobriću u 20 h održalo se predstavljanje slikovnica Ludwiga Bauera i Voje Radoičića. No, ilustrator Vojo Radoičić nije mogao doći zbog zdravstvenih tegoba te je na predstavljanje došao samo Ludwig B. Nakladnik je Golden Marketing. Nakon predstavljanja slikovnica napravili smo intervju s piscem.

NORA: Koliko ste dosad napisali knjiga za djecu?

PISAC: Napisao sam desetak knjiga za djecu i odrasle.

NORA: Gdje ste sve proputovali kao pisac?

PISAC: Živio sam u mnogim zemalja u svijetu, a to su: Čehoslovačka, SAD, Francuska i Engleska.

NORA: Je li teško pisati knjige za djecu?

PISAC: To je lijep posao, nije jednostavan, ali je jako zanimljiv.

NORA: Koliko već godina pišete knjige za djecu?

PISAC: Počeo sam prvo pisati knjige za odrasle, a za djecu pišem više od 30 godina.

NORA: Jesu li vam djeca dosadna raznim pitanjima?

PISAC: Nisu mi dosadna, to mi je neka vrsta škole, pokazuje mi kako djeca razumiju to što ja pišem.

NORA: Koje vam pitanje djeca još nisu postavila, a vi bi ga voljeli čuti od njih?

PISAC: Djeca su mi postavila više pitanja nego što ja znam odgovora.

NORA: Je li nova knjiga već u planu?

PISAC: Imam nekoliku knjiga u planu, a jedna od njih je za djecu.

Ivan Bukić, 4. r. i Filip Bakula, 5. r.

29. lipnja

Razotkrivanje šibenskih tajni

U atriju šibenskog gradskog Muzeja baza je malih ilustratora koji pohađaju radionicu Šibenik – grad tajni. Pod budnim okom Milivoja Ćerana radi 18 polaznika-crtača. Jučer ujutro posjetili smo marljive radioničare i razgovarali s voditeljem. Motivi dječjih crteža su šibenska katedrala, zmaj, sv. Mihovil te kamene kućice. Prije nekoliko dana cijela radionica posjetila je tvrđavu sv. Nikole te je pomno razgledala. Kako bi vrijedni crtači imali i modele, pobrinuo se voditelj, alias Gospon Puma, kako ga zovu ilustratori. On je donio cijeli čelični oklop i pancirnu košulju za uzor za sv. Mihovila. Polaznici radionice, ali i mi, novinari, isprobali smo prilično tešku opremu te ustvrdili kako je život u prošlosti bio težak. Kritičari-laici (mi) najboljim radovima ocijenili su rad Tomislava Trlaje i Katarine Bašić, koji su kao motiv uzeli zmaja. Iznenada su došli i novinari TV Šibenik i napravili reportažu o ovoj radionici. Tako je nastala informativna gužva. A evo i razgovora s Milivojem Ćeranom – Gosponom Pumom…

NORA: Jeste li prvi put na MDF-u?

M. ĆERAN: Da, jesam.

NORA: Kakvi su polaznici radionice? Slušaju li Vas?

M. ĆERAN: Da, slušaju, zadovoljan sam s njima. Pokazuju veliki interes za rad te neizmjernu dozu kreativnost svojstvenu samo djeci. Kad sam došao, mislio sam kako ću raditi sa starijom djecom pa sam pri dolasku bio nemalo iznenađen, no ispalo je još bolje!

NORA: Je li vam teško sa 17 polaznika?

M. ĆERAN: Nije teško, ali je naporno! Primam mnogo pitanja…

NORA: Gdje i kako ćete prezentirati radove?

M. ĆERAN: Još nam nisu dojavili lokaciju, ali smo sigurni da je u subotu.

NORA: Što kažete na Vaš radni prostor u muzeju?

M. ĆERAN: Nije loše, dapače; ugodno nam je svježe, ne patimo od vrućine…

NORA: Što je cilj radionice?

M. ĆERAN: Cilj je zapravo objasniti djeci što je ilustracija i pokazati da je to složeni proces sastavljen od više faza: od pripremanja crteža, skupljanja materijala do završne ilustracije.

Domagoj Babić i Niko Grgurev, 6. r.

Misliti o drugim osobama

U četvrtak 29. lipnja održala se predstava Šala mala koju je predstavilo kazalište Virovitica. Prema naslovu je izgledalo da će predstava biti uzbudljiva. Čak su i mala djeca sudjelovala u predstavi, sve dok smiješak s njihovih lica nije nestajao. Naime mala šaljiva predstava pretvorila se u dramu u kojoj većina publike nije uživala. U predstavi se radi o mladoj djevojci koja se okrutno šali s kolegicama iz svog razreda no ne očekuje da te “male šale” djeluju na njenu prijateljicu. Njezina prijateljica se počne osjećati usamljeno i iskorišteno. Ona ne može prihvatiti podršku roditelja te sama dolazi do šokantnih zaključaka koji će joj “pomoći” da sve prebrodi zauvijek. Na sreću, od ludosti oduzimanja života odgovore je prijatelji. Predstava ipak na kraju sretno završava. Sad sam shvatila što znači naslov “šala mala”. On predstavlja kako jedna obična sitnica može utjecati na čovjeka. Za mene predstava je remek-djelo jer je umjetnički predstavljena na pozornici, ali ujedno nas uči o poštivanju drugih. Moj savjet je da se nakratko zamislimo kako je drugim osobama pa ćemo ih razumjeti i moći im pomoći.

Sunčica Paić, 6. r.

Otoče volim te

Jučer sam u 21:00 h posjetila Ljetnu pozornicu na kojoj je bila predstava Otoče volim te. Ples folklornog društva zadivio me. Predstava je malo više za starije ljude zato što narodne nošnje koje nose izvođači nosile su se u prošlom vremenu. Ipak, glumci su to lijepo izveli i lijepo je vidjeti kako je to bilo u prošlom vremenu.

Iva Bačić, 5. r.

30. lipnja

Modernizirano Carevo novo ruho

Predstavu u kazalištu Carevo novo ruho izvelo je Gradsko kazalište mladih iz Splita. Predstava je vrlo modernizirana i u potpunosti se razlikuje od izvorne bajke H. Ch. Andersena. Scenografija predstave bila je loša (carev ormar s odjećom stajao je od početka do kraja predstave na pozornici). Predstava je govorila o modi i o caru koji je zanemarivao sve svoje državne obveze i bavio se modom pa većini muške publike nije bila zanimljiva. Na kraju predstave je ipak bilo smijeha jer je car izašao na pozornicu polugol misleći da nosi svoje novo ruho. Mnogoj djeci se tijek priče u predstavi svidio što dokazuje da djeca i dalje vole izvorne predstave. Na festivalu treba pridonijeti podjednaku važnost i dati šansu izvornim i moderniziranim predstavama, ali mislim da bi kod djece veću prednost trebale imati one izvorne kako bi se sačuvala kultura.

Ante Skelin, 6. r.

Wallace i Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri

Wallace i Gromit, nerazdvojni prijatelji, kreću u avanture hvatanja zečeva. Zajedno imaju jedan zajednički cilj: spasiti čovječanstvo od zečjih navala spajanjem dvaju strojeva. Wallacu je jedino važna gospođica Zvončica, koju pokušava zadiviti svojim humanim pothvatima. Ipak, nešto pođe po zlu… Crtić Wallace i Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri trud je izvrsnih redatelja, ali nije baš zadivio goričku publiku kad je nekolicina gledatelja otišla pa i ja. Film je mlađem uzrastu vjerojatno bio fantastičan. Ipak, nama malo starijima bilo je dosadno. Nadam se da je ostatak cijenjene publike ostao do kraja.

Kristina Bračić, 6. r.

1. srpnja

Lepeza mladosti

U kazalištu je održana predstava Lepeza mladosti. Redatelj predstave je Joško Juvančić. Predstava je lutkarska, a izveli su je Splićani. Lutke su po izgledu Kinezi, ali (na sreću) ipak govore hrvatski. Glavni likovi su: Mačiko koja je najljepša djevojka u selu, Kenđo koji prosi Mačiko i starac koji želi oženiti Mačiko protiv njezine volje. Lutke imaju lijep izgled i lijepe kostime. Predstava je praćena pjesmama i glazbom. Radnja u predstavi nije baš uzbudljiva. Ovo je ljubavna priča, koja kao i svaka druga ljubavna priča ima sretan kraj.

Meni se ne sviđaju lutkarske predstave, ali ova je bolja od lošeg prosjeka. Mislim da se mlađoj djeci svidjela predstava.

Ana-Marija Krnić, 4. r.

2. srpnja

Moderno – improvizirano

S početkom u 19 sati, Gradsko kazalište lutaka Rijeka izvelo je predstavu Šuma Striborova. Predstava na bajku Ivane Brlić Mažuranić pravo je osvježenje ovogodišnje kazališne scene MDF-a. Naime, lutke nisu bile klasične, uobičajene lutke, već su bile improvizirane. Lik nježne i brižne majke bila je krpa, lik otresitog sina sjekira, a lik zlobne snahe – remen. Cjelokupna događanja izvedena su u jednom te istom prostoru, bez promjena rekvizita i scenografije. Predstavu je obilježila jednostavno improvizirana i nadasve moderna scenografija i kostimografija. Naročito treba pohvaliti svjetlosne i zvučne efekte, koji su izvrsno dočarali svjetlo toplog kućnog ognjišta. Dimom i crvenim svjetlom, te malim crvenim lampiončićima solidno dobro je stvoren efekt Domaćih. Miris dima dosezao je do samog stropa kazališta. Treba pohvaliti glumce koji su i u oskudnim uvjetima pokazali odličnu glumu i pripravnost da od najmanjega stvore najviše. Naročito bi mi bilo žao kada ne bih istaknuo ukusno izabranu glazbu – narodnu žensku reru “bolje bi mi bilo da me neeemaa…”. Sve pohvale iskreno umjetničkoj prezentaciji koja je doduše ostala neshvaćena od strane publike.

Domagoj Babić, 6. r.

Iskrena prezentacija

Naš Dobrić ponovo je ugostio još jednog slavnog pisca na prezentaciji novih knjiga. Prije nekoliko dana bio je to Ludwig Bauer, a jučer je tu čast Šibeniku priuštio Miro Gavran. Miro Gavran, jedan od najplodnijih pisaca u Hrvatskoj, predstavio je svojih 5 novih knjiga u nakladi Mozaik knjige Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Sretni dani, Profesorica iz snova i Svašta u mojoj glavi. Na predstavljanju knjig? mladi zagrebački glumci Luka Dragić i Antonija Stanišić čitali su ulomke iz pojedinih knjiga. Na početku je rečeno kako “Gavrana treba upoznati upravo sada, kada je postao klasik ušavši u obveznu školsku lektiru”. Miro Gavran otkrio je neke nepoznate detalje o motivu da napiše određene knjige. Tako smo saznali da je motiv za knjigu Kako je tata osvojio mamu bila knjiga Ana Karenjina, te nedovoljna prezentacija problema djeteta čiji se roditelji rastaju. Knjiga Sretni dani opisuje potragu dječaka bez oca za ocem te mu je glavni cilj pokazati kako djeca žele cjelovitu obitelj, dok je roman Zaljubljen do ušiju dječji ljubić, kao i Profesorica iz snova. Na kraju susreta pisac je istaknuo kako će se nakon dječjih romana vratiti odraslim čitateljima.

Domagoj Babić, 6. r.

3. srpnja

Slikarska radionica

Dana 3.7.2006. u 9:00 h počela je slikarska radionica. Održavala se na Trgu Ivana Pavla II. Voditelj radionice je Tomica Jadronja. Ove godine su radovi posvećeni braći Grimm. Danas su djeca čitala Matovilku, a zatim su je slikali. Radove su slikali vodenim bojama i temperama. Radionica je završila oko 11:00 h i sutra na istom mjestu u isto vrijeme čeka ih novi radni zadatak.

Marko Prgin, 3. r.

Što rade povjesničari umjetnosti

Jučer sam, povodom otvorenja izložbe ilustracija u foajeu, intervjuirao Barbaru Vujanović, povjesničarku umjetnosti.

NORA: Kojim ste povodom došli u Šibenik?

BARBARA VUJANOVIĆ: Došla sam otvoriti izložbu dvoje ilustratora: Andree Petrlik Huseinović i Danijela Srdareva, koja se može razgledati u foajeu šibenskog kazališta. Radovi tih ilustratora mogu se vidjeti u mnogim slikovnicama i knjigama za djecu, a sada su ovdje izloženi originali u tehnici akrila. Zanimljivo je usporediti otisnute slike s originalima. Nisu postavljeni naslovi, no sigurna sam da će publika prepoznati o kojim je pričama riječ.

NORA: Tko je Andrea Petrlik Huseinović, a tko Danijel Srdarev?

BARBARA VUJANOVIĆ: Andrea Petrlik Huseinović, umjetnica iz Zagreba u slici je prepričala poznate svjetske bajke Pinokio i Čarobnjaka iz Oza, a Danijel Srdarev, mladi umjetnik iz Vodica, prikazao je lik kositrenog vojnika iz Andersenove bajke.

NORA: Što radite u povijesti umjetnosti?

BARBARA VUJANOVIĆ: Bavimo se različitim područjima i temama. Neki povjesničari umjetnosti proučavaju staru baštinu poput vaše predivne šibenske katedrale, a neki predstavljaju suvremene umjetnike i pomažu približiti publici njihova djela: slike, kiparske skulpture, grafike…

NORA: Hvala i doviđenja.

Josip Rukavina, 4. r

Predstava o tipičnim problemima tinejdžera

Bio je dobar dan. Jedva sam dočekao 19 sati da uđem u kazalište, sjednem s Hobarom u našu uobičajenu ložu i pogledamo predstavu. Predstava se zove Nevidljivi Leonard, koju su vrlo dobro odglumili glumci Kazališta mala scena, uz punu potporu skoro do kraja popunjenog gledališta našeg kazališta. Predstava govori o tipičnom problemu tinejdžera u Hrvatskoj, ali i u svijetu: roditelji im ne posvećuju dovoljno pažnje. Uz troje glavnih glumaca i glas “nevidljivog” Leonarda, tu se pojavljuju i dvojica gitarista, koji ujedno glume oca i psihijatra. Također, majka i kćer su vokali u većini pjesama, koje su pjevale u pauzi između dvije scene. Predstava mi se svidjela i jedna je od boljih ove godine.

Niko Grgurev, 6. r.

4. srpnja

Prevelika očekivanja

Predstava Lutonjica Toporko i pet Župančića, I. B. Mažuranić održana je u kazalištu. Predstavu je izvodilo amatersko lutkarsko kazalište “Lutonjica Toporko” iz Samobora. Predstavu je režirala Mirjana Jelšac. Pri ulasku u kazalište ugodno nas je iznenadio odaziv publike. Prema popunjenosti mjesta u kazalištu naša očekivanja bila su prevelika, ali s početkom predstave naša očekivanja pala su u vodu. Mišljenja mlađe publike bila su podijeljena. Neki su predstavu hvalili, nekolicini je bila strašljiva, a nekima je bila dosadna pa su tiho prepričavali neke druge priče. Nama se osobno predstava nije nimalo svidjela. Iz knjižice koju smo dobili na početku predstave smo saznale tok radnje. Tijekom predstave nismo uspjele ništa shvatiti, te smo samo mirno slušale komentare naših mališana. Ova predstava je bila namijenjena djeci da obogati njihov svijet nečim novim, drugačijim.

Petra Ana Strunje, Iva Pavla Pulić, Edita Bllaca, Anita Pauk i Antonia Nakić, 8. r.

Ča more more

Na Bunarima održan je koncert dječjeg zbora “Mići boduli” (Krk). Na dječjem zboru je bilo pjesme, glume i plesa. Dječji zbor povezala je ljubav prema moru. More nas povezuje sa svim ljudima ovog svijeta. Lijepo je što su se sjetili našeg lijepog Jadranskog mora o kojem se malo govori, a mnogi ljudi pate što ga nemaju.

Iva Bačić, 5. r.

Briljantni cirkus

Predstava Zdravo, djeco u izvedbi Cirkuskog studija Arlekino iz Ukrajine izvedena je na Ljetnoj pozornici. Predstava je više izgledala kao cirkus i trebalo bi na festival dovesti više ovakvih otkačenih cirkusa. Imala je 11 točaka, a svaka točka bila je posebna i majstorski izvedena. Vidjelo se da su izvođači naporno vježbali. Iako su imali sitne pogreške predstava je savršeno izvedena i bila je briljantna. Izvođači su bili toliko savitljivi i gipki da sam ja pomislio da se neke stvari iz predstave i ne mogu izvesti u stvarnom životu. Na predstavi je bilo i muških i ženskih izvođača koji su jednako dobro nastupali u ulogama akrobata, plesača, žonglera i ostalih. Djeca svih uzrasta su nastupala u predstavi, a mlađi izvođači su s lakoćom izvodili nevjerojatne stvari. U ovom zadnjem tjednu festivala bi trebalo biti najboljih predstava, a ova predstava treba poslužiti kao primjer.

Ante Skelin, 6. r.

5. srpnja

Ivanovi festivalski dani

Festival je u tijeku. To je vrijeme najljepše za djecu. To vrijeme ne krase samo predstave, nego i radionice. Sada je u gradu najviše male djece s roditeljima, a neki odrasli šetaju sami. No, nemojte misliti da sam nekog zaboravio. Tu su turisti koji se dive ljepotama i kulturnim znamenitostima ovog grada Šibenika. Dok je festival djeca su sretna i čim se probude jedva čekaju kad će doći 19 h da mogu ići u kazalište ili 21 h da mogu ići na Ljetnu pozornicu. Ali Svjetsko prvenstvo kvarilo je atmosferu festivala jer su mnogi ostali doma gledati utakmice. No ipak festival je festival i svi su našli bar malo vremena za njega.

Tako prolaze moji dani festivala.

Ivan Bukić, 4. r.

Cvrčak i Jakša

U kazalištu je održan nastup Cvrčak i Jakša. Na pozornici je video zid na kojem su prikazana djeca koja pjevaju i povijest Cvrčka. Na pozornici su mikrofoni i glasovir te magarac kao znak Šibenika i Dalmacije. Nastupili su najmlađi odjeveni u žuto. Šibensko kazalište posjetio je i Jakša Flamengo. On je podigao atmosferu u kazalištu. Pročitao je par recitacija poezije. Na pozornicu su došli i veliki cvrčci i zapjevali sa zborom. Osim cvrčka tu je i Balerin. Djeca su u narodnim nošnjama plesali i pjevali narodne pjesme iz Dalmacije. Nastupio je i Luka Nižetić koji je razveselio i podigao publiku.

Anđela Đelalija, 4. r.

Predstava koja čini djecu sretnom

Predstava Što je ples u izvedbi City dance ensemblea iz Washington DC-a održana je na Ljetnoj pozornici. Plesači su gledateljima sigurno otkrili odgovor na pitanje Što je ples? zato što je izvedeno sedam različitih vrsta plesa. Na predstavi je bilo pripadnika sve tri rase: bijele, crne, žute i mislim da je dobro da su plesači iz različitih zemalja i kontinenata da ljudi vide plesove iz različitih kultura. U predstavi su sudjelovala djeca iz publike koja su plesala plesove čiji su glavni faktori bili improvizacija, kreativnost i sloboda. Vrlo je bitno da djeca sudjeluju u predstavi, da se opuste i odmore. Festival ljude čini sretnima iako je vrlo teško današnju djecu u suvremenom svijetu učiniti sretnima i zadovoljnima, dovesti smijeh do njihovih lica, ova predstava je to uspješno napravila i ispunila sva dječja očekivanja.

Ante Skelin, 6. r.

 

6. lipnja

Radnja kao na TV

Talijanski teatro Del Carreto izveo je predstavu Biancaneve, ili na hrvatskome Snjeguljica. Na početku predstave publika je mislila da će barem biti kadra poslušati prijevod, no to se nije dogodilo. Glumci u predstavi nisu govorili ništa; predstavu je pratio snimljeni glas pripovjedača, odnosno pripovjedačice, a prizore su ilustrirale poznate talijanske operne arije. Kada je po prvi put glas pripovjedačice izrekao rečenicu na talijanskome, sa usana najmlađih, pa prema tome i najiskrenijih, začuo se glasan uzvik negodovanja. Uskoro su počeli negodovati i stariji, pa je cijelu predstavu većina publike provela čavrljajući o najrazličitijim temama. Za zaista katastrofalnu izvedbu pobrinuli su se i glumci, koji su imali vrlo statične i spore uloge. Veliki dio predstave glumce su zamjenjivale lutke. Lutke su “igrale” na malom osvijetljenom prozoru usred mračne pozornice, pa su gledatelji imali utisak da se radnja događa na televizoru. U kazalištu bilo je i dosta male djece, za koju ova predstava nije bila namijenjena. Naime, to je i pisalo na lecima - ali na njemačkome… zaista nezamislivo. No ipak, lutke su bile domišljato i vrhunski izrađene, pa bi se i publika trznula kada bi na repertoaru bila neka vesela arija. Neprimjereno za dječji festival, pa se nadamo da ubuduće neće biti ovakvih predstava.

Domagoj Babić, 6. r.

Poznajete li računala?

Na Bunarima održalo se predstavljanje slikovnica (u programu Pjesnici na festivalu) Kašmira Huseinovića i njegove supruge Andree Petrlik Huseinović. Predstavljanje mi se svidjelo i bilo je zanimljivo. Pisac je predstavljao slikovnice o kompjuteru i govorio je razne stvari o računalima. Nakon predstavljanja pisac je pitao razna pitanja i kad bi netko dignuo ruku mogao bi odgovoriti na pitanje, a ako je odgovor bio točan mogao je dobiti jednu od ovih nagrada: slikovnice, majice, tipkovnice, web kameru i zvučnike. Ja sam dobio tipkovnicu. Poslije predstavljanja neki odrasli rekli su da je trebalo pitati njih jer smo se mi djeca rodili uz kompjuter.

 Ivan Bukić, 4. r.

7. srpnja

Dobra kostimografija

Izvedena je predstava Arlekinova mreža. U kazalištu na pozornici su bili stupovi, slika nekog grada i zastava na sredini. Glavni likovi su: Pjero, Kolombina, Poličinelo i Arlekin. Zli Poličinelo je nosio crvenu odjeću i crni plašt. Kolumbina je nosila bijelo crvenu haljinu. Pjero je imao bijelu odjeću i crnu kapu. Arlekin je nosio šarenu odjeću, neobični crveni prsluk, klaunsku kapu i šarene hlače. Dame u predstavi su nosile bijele haljine s crvenim pojasom. Na glavama su imale perike od papira. Glumci su nosili baletne papučice. Svidjela mi se kostimografija, glumci su bili i našminkani. Neke je skladbe izvodio orkestar. Glazba je bila vrlo dobra, ali bi se naježila od jakih udara na bubnjevima. Grmljavina je bila dobro izvedena kao i predstava.

Ana-Maria Krnić, 4. r.

Energična melodrama

Na Dobriću je održana vrlo energična melodrama, koju je s mnogo šarma i humora izveo Ivica Jakšić. U njegovu melodramu uključuje se i publika s pjevanjem. Iako nije bilo mnogo publike tih pedesetak ljudi Ivica je nasmijao do suza. Svi koji sinoć nisu bili i koji ne znaju tko je on ja ću im reći samo ovo, a drugi neka vide i čuju na idućoj predstavi: on je čovjek od humora.

Ivan Tabula, 6. r.

8. srpnja

Posljednjeg dana festivala na PRESS KONFERENCIJI prezentirani su rezultati radionica, izišao je posljednji bilten, u 20,00 na Meduliću je nastupila Folklorna i tamburaška skupina O. Š. I. G. Kovačić, Štitar. Voditelji: Marija Gašparović i Josip Fici

Na Ljetnoj pozornici u 21,00 SVEČANO ZATVARANJE izveo je Baletni studio COLLEGIUM MUSICUM, Šibenik. Program TISUĆE CVIJETOVA koreografirala je voditeljica Sokola Draganić-Vrančić. Uz zvuke festivalske himne zastava je spuštena do početka 47. MDF-a u lipnju 2007.