Seks, droga i besciljna mladež

Knjiga koja je stavila rašljaste jezike na kulturnu mapu, Zmije i naušnice, upravo je ona vrsta romana koji se proda u milijun primjeraka: putovanje sačinjeno od seksa, nasilja i tjelesnih modifikacija koje je osvojilo uglednu književnu nagradu Akutagawa za njezinu lijepu devetnaestogodišnju autoricu Hitomi Kaneharu.

Lui je prekrasna, mlada “Barbie djevojka” koja ulazi u podzemlje Shinjuku nakon što upozna Amu, čiji je rašljasti jezik hipnotizira. Sudac ocjenjivačkog suda za nagradu Akutagawa Ryu Murakami (koji je i sam dobio tu nagradu 1976. za Gotovo prozirno plavo) očito smatra Kaneharu nasljednicom svojega književnog kraljevstva liberalnog seksa, droge i besciljne mladeži, a Kaneharina je proza kratka i opširna na način koji je za novi japanski stil pobudio zanimanje i tradicionalista i književne avangarde.

Dok je minimalizam vrhunskog pisca Harukija Murakamija apstraktan i sanjiv, Kaneharin je neugodno izravan i vizualan. To je stil koji dobro pristaje tinejdžerima koji se protive tabuima a samopouzdano šire japansku pop kulturu. Ukucavajući poruke u svoje mobitele, oni su savršeno izučeni za prihvaćanje novog japanskog književnog stila: koji je kratak, šokantan i moralno neobuzdan.

Neki ljudi zamjeraju Kanehari njezine godine, kulturu i ljepotu (Lui je jednako zgodna baš kao i autorica čija slika dominira unutarnjom stranicom korica). Bit je u tome što se uistinu teško poistovjetiti s glavnim likom čiji dobar izgled i stabilan odgoj znače da nikada nije iskusio kako je to kad te netko ne želi, fizički ili emocionalno. Luina reakcija na sredinu u kojoj su svi rođeni sa zlatnom žlicom u ustima – u širem značenju općenito japansko konzumerističko društvo – upuštanje je u nasilan i napadački seks, alkoholizam, anoreksiju i potpuni nedostatak suosjećanja s drugim ljudskim bićima (njezina jedina veća emocionalna reakcija dogodi se kada njezin dečko zagonetno nestane: “Zašto? Zašto me je ostavio posve samu?”).

Ako postoji moderni japanski zeitgeist alijenacije, čini se da ga onda opisuje sljedeće: imam sve i zato nemam ništa. Kao da je jednostavno teško vidjeti dalje od preslatke, prebogate tinejdžerice koju nije briga nizašto. Za njezine godine, Kaneharino pisanje je prešturo, možda će s vremenom imati više toga reći.

S engleskoga prevela Margareta Matijević.

Objavljeno na web-stranici http://metropolis.co.jp/tokyo/582/books.asp

S