Darija Žilić  

SF Pride

Ulicama grada Pazina prolazila je kočija uz žandarsku pratnju. Na kočiji su sjedila dva mladića duge, raščupane kose i zavezanih ruku. Povorka se zaustavila u dvorištu Kaštela. Ljudi koji su slijedili povorku ušli su u dvorište. I tamo nas je sve dočekala porota koja se pripremala za početak suđenja. Pobunjenici su vrlo brzo proglašeni krivima, odvedeni su u zatvor, a glas s druge strane Kaštela pozvao nas je da najprije zamislimo njihov bijeg, i nakon toga, da pođemo na neke druge priredbe. I tako je iluzija diskretno prekinuta. A to što je upravo opisano inscenacija je suđenja plemiću Matijašu Sandorfu, ugarskom plemiću koji je zajedno s još nekoliko prijatelja 1867. pokušao izazvati pobunu i pomoći u odcjepljenju Ugarske od Austro-Ugarske. A to je motiv koji nalazimo u romanu Julesa Vernea Mathias Sandorf koji je prvi put objavljen 1885., a u kojem je taj svjetski poznati pisac opisao pustolovine pobunjeničke družbe po raznim dijelovima Europe. U romanu se spominje i Pazin, Pazinska jama, a upravo je to bio povod za utemeljenje kluba Jules Verne koji bi bio uporište proučavanju tog romana, veze Julesa Vernea s Paznom, Verneova djela uopće, ali i koje bi poradilo na povezivanju s ostalim sličnim društvima u svijetu. Treba napomenuti da je glavni inicijator i organizator Davor Šišović koji uz pomoć prijatelja i uz veliki entuzijazam već sedmi put zaredom organizira Dane Julesa Vernea.

Sedmi Dani Julesa Vernea održani su od 22. do 27. lipnja 2004., i u tih nekoliko dana grad Pazin je bio mjesto u kojem se simultano odvijalo mnogo događaja vezanih za priču iz romana, ali i za književnost uopće. Tako je bio upriličen rope jump na mostu Vršić (Pazinska jama), zatim pustolovne utrke za djecu do 16 godina, vaterpolo turnir na Zarečken, pustolovna utrka Put oko Pazina u 80 minuta, zatim avanturistički pohod stazom Matijaša Sandorfa, te inscenacija suđenja o kojem je bilo riječi na početku teksta. No, u ovom će tekstu ipak ponajviše biti težište na međunarodnom Festivalu fantastične književnosti.

Domaći fantastičari

Domaći gosti uglavnom su bili pisci čije su priče uvrštene u Istrakonove zbirke priča. Naime, organizacijski odbor Pete istarske konvencije fantastike i SF-a raspisuje natječaj, a najbolje priče, uz tri koje su nagrađene, bivaju uvrštene u zbirku. Ako usporedimo priče iz prošle i ovogodišnje zbirke, mogli bismo navesti zapažanje urednika Šišovića koji ističe da su priče iz ovogodišnje zbirke više usredotočene na tematiziranje međuljudskih odnosa, donošenje sudbinskih odluka, na emancipaciju. U tom smislu kao indikativnu bih izdvojila priču Peta stvarnost Marine Jadrejčić. U njezinoj metaleptičkoj priči nalazimo junakinju koja odrasta u sigurnom okruženju, no ipak, umjesto sigurnog života – između nekoliko stvarnosti koje joj se nude i u kojima bi mogla lagodno živjeti – ona odabire sam život.

Junaci ostalih priča emancipiraju se od roditelja, društva, poznatih modela ponašanja, od predvidljivosti. O tome govori i priča Nakon pobjede, osobe značajne za hrvatsku SF-scenu – Milene Benini, prevoditeljice, urednice časopisa Futura, koja je na ovom festivalu, uz Davora Šišovića, moderirala razgovore. U toj priči osobito je indikativna rečenica koja bi mogla postati lajtmotiv za tumačenje ostalih priča – ne može se više ništa konstruktivno učiniti za svoj svijet; možda još postoji nešto što se može učiniti za sebe.

Pobjednik Istrakonova natječaja za 2003. pisac je iz Mostara, Veselin Gatalo, koji upravo očekuje objavljivanje zbirke priča i romana. U svojoj prozi, Gatalo kao da pokušava odgovoriti na neka primordijalna pitanja, on unosi brojne aluzije na književne tekstove, na mitologiju, a u svoje pripovijesti paralelno uvodi likove iz svakodnevnice i nadnaravna bića i tako očuđuje nepoznato.

Zoran Krušvar uspješno piše fantasy – koristi model bajke, u njegovim pričama ima i orka, vještica. Boris Švel čitao je priču u kojoj spaja fantastiku i pravo, tj. apsurdnost birokracije. Robi Selan iz Labina čitao je vrlo zanimljivu priču u kojoj tematizira rodnost i prokreaciju.

Davor Dužman objavio je zbirku pjesama na čakavskom i standardnom jeziku, a na festivalu se predstavio kao autor romana Štrigun, političko-povijesnog romana s elementima fantastike i mistike, čija se radnja događa u Istri. On ističe da ga više zanima bavljenje mističnim, nego fantastičnim. Njegov, pak, primjer pokazuje kako su na festivalu dobrodošli i autori čije priče ne odgovaraju striktnim pravilima žanra ili, točnije, dogovorenim definicijama.

Čitanje u blizini jame

Sve je vrlo ugodno iznenadio dolazak Darka Macana, jedne od ključnih osoba hrvatskog SF-a – uredio je zbirku hrvatskog SF-a, priče su mu objavljivane u raznim časopisima, a vrlo je poznat i kao autor stripova. On je čitao metafikcijsku priču o piscu SF-a. Čitali su i Marko Fančović, pisac iz Zagreba, Jurica Palijan, dobitnik jedne od nagrada Sfere za 2004., mladi pisac iz Labina Leon Zambe, već spomenuta Milena Benini i Aleksandar Žiljak. Važno je istaknuti i off večer epskog deseterca u kojoj su SF-ovci pokazali kako se dobro snalaze i u toj formi.

Nimalo nevažno nije naglasiti gdje su se održavale čitalačke večeri. Tako je prva večer bila održana u selu Heki na staroj Šterni, a druga u Pazinskim kaštelima. Ono, pak, što je bilo važno tijekom te prve večeri je upoznavanje s radom udruge građana Heki, udruge sela koje broji samo šezdesetak stanovnika, a funkcionira kao pravi mali gemainschaft. Bilo je sjajno razgledavati kako su renovirali staru zgradu i u njoj osmislili razne radionice, te knjižnicu za koju su organizatori pripremili donaciju sastavljenu od knjiga iz sf-a područja. Davor Šišović dobio je, kao nagradu za trud, ključeve knjižnice. Druga je večer održana u Pazinskim kaštelima koji se također renoviraju. A hladne pazinske večeri i blizina jame, koja može biti inspiracija za imaginiranje čudovišta, kao stvoreni su za čitanje fantastične književnosti.

No, uz čitanje priča, festival je bio mjesto na kojem se propitivalo trenutačno stanje na SF-sceni u Hrvatskoj, odnos SF-a i mainstreama, a posebno je težište bilo na osmišljavanju koncepta povezivanja s drugim sredinama (posebno se to odnosi na zemlje srednje Europe). Kao primjeri spominjali su se projekt antologije kratke priče naklade MD i projekt Časopis u časopisu u kojem se teži umrežavanju časopisa upravo iz tog srednjoeuropskog prostora. O sličnim temama raspravljalo se na Istrakonovoj konvenciji koja se održala u ožujku ove godine, također u Pazinu.

Suradnja s Nijemcima i Slovencima

Ponovo je naglašeno da mnogi autori pišu minijature, rijetko se upuštaju u pisanja romana i odveć brzo odustaju od pisanja, nerijetko baš nakon dobivene nagrade. Stoga je nužno, prije bilo kakve interpretacije, poraditi na bibliografiji hrvatskog SF-a. U tom kontekstu važno je objavljivanje prve Sferakonove zbirke uopće – Zagreb 2004. godine, ali i izlazak romana Crni zid Danijela Šaha, te zbirka priča Slijepe ptice Aleksandra Žiljka, autora koji je također sudjelovao na ovom festivalu, a trenutačno je vrlo angažiran na projektu antologije hrvatskog SF-a. Osim toga, sudionici su naglasili i potrebu za osnivanjem udruge koja bi okupljala ljude koji se profesionalno bave SF-om. U Sferinu biltenu Parsik, koji uređuje Boris Švel, nalazimo zanimljiv intervju s Krstom Mažuranićem, jednim od osnivača udruge Sfera, udruge čije djelovanje od sedamdesetih godina označava početak hrvatske SF-scene. Mažuranić je, nažalost, neuspješno pokušao osnovati Hrvatsku akademiju znanstvene beletristike i fantastike (HAZBIF). I sudionici festivala se slažu kako bi trebalo još više poraditi na tome da se profiliraju urednici, esejisti i kritičari. A nedostaju i teoretičari koji bi se bavili tim žanrom (nerijetko se zato čuo uzdah kada bi se spomenulo ime Darka Suvina).

Gost iz Njemačke, pisac i urednik Michael Iwoleit, govorio je o SF-sceni u Njemačkoj koja također nije idilična. No, ipak postoje njemački pisci koji su prepoznati u Europi. Iwoleit je urednik SF-časopisa Nova i suočava se također s mnogim problemima, no ipak ima intenciju objavljivati pisce iz drugih zemalja. On je govorio i o uspostavljanju kontakata s Hrvatskom prošle godine (preko agenta), koji je urodio time da su priče Aleksandra Žiljka i Marine Jadrejčić prevedene i objavljene u Novoj. Arno Behrend, predsjednik jednog SF-društva u Njemačkoj, upravo je preko Iwoleita, uputio pismo hrvatskim kolegama. Osim želja za uspješan rad, u pismu nalazimo i zanimljive informacije. Tako doznajemo da je taj klub najveća i najstarija organizacija te vrste u Njemačkoj. Njegovih 450 članova još se ponajviše bavi pisanjem SF-literature, ali su također zainteresirani za SF-filmove i tv. No, najvažnije su im aktivnosti publiciranje visokokvalitetnih magazina, natječaj za najbolju priču i roman na njemačkom jeziku, te rad na stvaranju kontakata s fanovima SF-a iz inozemstva.

Važno je bilo i sudjelovanje gošće Maije Pleiades, i to zato jer se na taj način počinju obnavljati veze sa slovenskim kolegama koje su posljednjih godina bile vrlo slabe. Na kraju, organizatorima možemo poželjeti da Dani Julesa Vernea postanu i velika turistička atrakcija. Jer njihova kulturološka vrijednost, kao i kontinuitet, zaista idu u prilog tome. A to je svakako i ono na čemu organizatori žele još više poraditi.