Rezultat kasnonoćnog autorova razgovora s prijateljem neurokirurgom
1. Znakovito je da je u svim mladim i zdravim državama problem javna zdravlja je minimalističan, gotovo nepostojeći problem, utoliko više ako je i čitavo društvo mlado, poletno i zdravo na svim niveauima. A kako je javno zdravlje u najdirektnijoj ovisnosti o zdravlju javnih i državnih institucija, zapravo problema sa zdravljem ne bi trebalo ni biti.
2. Lažna politička i propagandna pitanja o javnom zdravlju moraju se preko svih javnih glasila i masovnih medija oglasiti za jeftine i banalne sofizme koje zlorabe opozicijski i nestručni dijelovi građanstva, kao što su liječnici, bolničarke i ostali njegovi neozbiljni i pomodno orijentirani dijelovi. Moj dobar znanac neurokirurg priča mi najnoviju smiješnu priču: liječnica je hitno pozvana je na sedmosatnu operaciju, visoka rizika i stručnosti, a nakon operacije mrtva umorna dolazi doma i nalazi čitav stan preplavljen vodom iz pokvarena stroja za pranje rublja. Hitan popravak stroja za pranje koštao je točno 440 kuna, popravak je trajao 20 minuta, a njezina naknada za sedmosatnu operaciju točno 126 kuna.
3. Različite udruge lažnih liječnika se predstavljaju javnosti kao pravi liječnici i time sebi daju za pravo da zlorabe probleme javnog zdravlja za svoje nadriliječničke ciljeve, naime da se lažni liječnici reklamiraju u lakovjernoj javnosti kao pravi liječnici. Oni međutim nisu pravi liječnici čim se bave sofizmom javnog zdravlja kao nekim presudnim ili ozbiljnim pitanjem. To valja uvijek naglašavati, naime da samo nadriliječnici koriste taj jeftini oporbenjački trick za zavođenje zdrava stanovništva u bezizlazne labirinte lažnih problema.
4. A da je problem bolesti kod zdrava stanovništva lažan ili čak bolestan fenomen samo bolesnih glava simptomatično je: danas se u svim postmodernim društvima problem zdravlja može jednostavno riješiti odgovarajućim zakonskim aktima ili pak podzakonskim propisima, kao kad se rješavaju problemi prometa ili problemi štetočina na poljima diljem RH. Seljaci su također ubrojivi u taj tip poljskih štetočina, a što se može jednostavno riješiti podzakonskim propisima o pojavi i rješenju problema štetočina na poljima RH.
5. Zato bismo predložili Ministarstvu zdravlja samo nekoliko podzakonskih propisa kojima bi se propisalo kako se svaka pojava bolesti mora unaprijed riješiti uz opću aklamaciju, kao nešto per definitionem nezdravo i samim tim bi se bolest kao takva stavila izvan zakona, kao i svako protudržavno djelovanje, kao što je to nesumnjivo štrajk ili bilo kakva forma javne pobune. Ukratko, onaj koji bi se uopće usudio razboljeti u RH samim tim činom bi se stavio izvan zakona i propisa, kao nezdravi element kojeg valja zakonom goniti poradi protudržavne djelatnosti.
6. Humanost naše mlade i zdrave države nitko nikad ne može i neće zanijekati ako se ipak Ministarstvo zdravlja odluči da bolnice kao i groblja ostanu na državnoj skrbi, iako bi se bolest proglasila kao stanje protivno javnom zdravlju, kao nešto opasno za javni red i mir. Ovim će sama država i Ministarstvo zdravlja pokazati svoju veliku brigu za javno zdravlje, a propisi će regulirati zdravlje kao najveće blago jedne zdrave zajednice. Ovim će se ipak država i Ministarstvo zdravlja brinuti o bolesnima, unatoč tome što oni ugrožavaju javno zdravlje.
7. Da bi se uopće došlo do zavidne razine javne brige o zdravlju, morale bi se bolnice i slična mjesta (ambulante, uredi za zdravstvo i sl.) organizirati dekorativno i estetski dalekovidno u rangu pravih muzeja, a gdje bi se pacijenti izlagali kao primjerci ostataka nezdrave i mračne prošlosti.
8. Cilj je ovog državna nastajanja: da u budućnosti nema ni bolesti ni pacijenata bolesno opsjednutim problemima bolesti, a koje oni očito nalaze samo u svojim bolesnim glavama. Naime, bolest ovim postaje stvar bolesnika, a ne stvar zdravih snaga nekog društva, pa i liječnici postaju samo dio mračne i zaostale prošlosti.
9. Nesumnjiva će biti medicinski pozitivna pouka ovako izloženih primjeraka bolesti, pacijenata, kao izložbenih objekata, a sama praksa će pokazati potrebu za univerzalnim i učinkovitim svelijekovima umjesto sporih i zaostalih načina liječenja kojih se “kao pijan plota” pridržavaju samo nadriliječnici, kojima je više do vlastite profesije i osobne koristi, nego do zdravlja pacijenata. Sve to će biti samo institucionalni okvir državne skrbi nad zatucanim ili čak bolesnim dijelovima građanstva, u koje se ubrajaju i sve pojave nadriliječništva pa, ovim svakako se ukazuje na potrebu za božanskim lijekovima koji liječe sve bolesti bez ikakve intervencije od strane liječnika ili nadriliječnika.
10. Zato predlažemo Ministarstvu zdravlja da uvede jedan već od davnine jako učinkoviti lijek za sve bolesti, lijek koji je već tradicionalna medicina proglasila za lijek svih lijekova ili za lijek iz raja, a riječ je o običnoj, ali ljekovitoj batini, koja je, kao što se zna, liječila većinu bolesti u tradicionalnim društvima već u postupku prevencije.
11. Time bi se popis lijekova sveo na minimum, a učinkovitost ovog božanskog lijeka još jednom bi pokazala svoju božansku moć. Naime, samim ulaskom u bolnicu, svaki pacijent bi stekao pravo i čast da bude ljekovito udaren od strane za to stručno educirane osobe i to samo po mjestu oboljenja, tako da mu nikada više ne padne na pamet da je uopće ikada i bio bolestan.
12. Ovim bi svaki pacijent samim ulaskom u medicinski tretman bio, kao u nekom viteškom ritualu, proglašen zdravim, a sama učinkovitost ovog univerzalnog lijeka potencijalno bi bila tolika da ni jedan pacijent nakon primjene ovog univerzalnog lijeka neće pasti u napast da uopće i pomisli da je kod njega riječ o bolesti ili da se predstavlja lažno kao pravi pacijent.
13. Svima mora biti dakako jasno da bi bilo kakav problem bolesti ovim božanskim lijekom bio sveden na njegovu pravu narav ili istinu: naime da je problem bolest najprije i samo problem samog bolesnika i nikog drugog. Pa se čitava ova neprirodna i lažna buka oko bolesti i bolesnika, a još više oko liječnika, svodi na mentalno stanje samog pacijenta i artikulira se racionalno kao problem samog pacijenta, jer najdublja strana ovog problema nikako nije u bolesti, nego samo u bolesnima i liječnicima kao dijelovima građanstva koji rade o glavi javnog zdravlja u RH.
14. Ovim se i locira pravi problem javna zdravstva kao problem koji je samo i jedino problem bolesnika u glavi, a ovim se iskazuje i jedini pravi lijek, naime da je za sve probleme u bolesnim glavama kriva sama bolesnikova glava, kao i za sve probleme oko bolesti.
15. Lijek bi bio najprije u promjeni mentalnog stava prema bolesti u očima onih koji brinu o javnom zdravlju pa slikovito rečeno: ako je stvar javnog zdravlja ugrožena od mentalnih ili metafizičkih mušica u glavama pacijenata i liječnika, onda i rješenje svih problema pacijenta i liječnika valja ubrojiti u probleme metafizičkih mušica, jer metafizičke uzroke bolesti pacijenata i liječnika valja kao takve i liječiti, naime kao obične metafizičke mušice.
16. Javnim proklamiranjem bolesti kao još jedne mušice iz zaostale i mračne povijesti, daje se svima zainteresiranima pacijentima i liječnicima naslutiti i mnoge neslućene mogućnosti glede rješavanja problema zdravlja u RH. Nesumnjivo da će Ministarstvo zdravlja javno upozoriti i na mogućnost da se problemi javnog zdravlja u RH mogu rješavati i tako da se iskorijene i sami bolesnici kao opasni za vlastito i tuđe zdravlje u RH.
17. Nije ni potrebno naglašavati da ovim čak i bolest umirovljenja ili sve ili pak većina bolesti umirovljenika ukazuju samo na medicinsku pojavu koja je rješiva zakonima ili podzakonima, a kojima se umirovljenje samo po sebi tretira kao bolest ili kao opasna po život i javno zdravlje.
18. Probleme umirovljenika ovim putem može se rješavati unutar iste ili slične medicinske skrbi o onima koji samo misle da su zdravi, a nisu jer su umirovljenici kao takvi opasni po javno zdravlje.
19. Naime, umirovljenici samim tim što ispadaju trenom umirovljenja iz redova zdrava i funkcionalan stanovništva, neka su vrst tajnih bolesnika koji ne žele priznati svoju bolest i time postaju dvostruko opasni za javno zdravlje: opasni po prihode RH, ali opasni i po tome što odbijaju javnu skrb o sebi kao o pravim bolesnicima, koje valja najhitnije sanirati.
20. I valja nam se ipak konačno suočiti sa svim posljedicama pretjerane i licemjerne brige o bolesnima, umirovljenicima, liječnicima i nadriliječnicima pa će Ministarstvo zdravlja i javna glasila informirati javnost čim ove metafizičke mušice bolesnih, liječnika kao i nadriliječnika budu riješene jednim elegantnim zakonskim ili podzakonskim rješenjem za sva vremena i za sve buduće generacije.