Deset Dvořákovih Biblijskih pjesama Katarina Livljanić nije donijela kao operna pjevačica, nego kao izuzetno muzikalna interpretkinja, koja glazbu živi u svakome trenutku svojega pjevanja
Uz koncert Katarine Livljanić i Danijela Detonija, održan u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu 13. lipnja 2015.
“Možda sam luda, ali to ću otpjevati”, bio je naslov jednog intervjua/najave koncerta Katarine Livljanić u ciklusu Molto Cantabile. I doista, “to” je i otpjevala. Hrvatska muzikologinja svjetskoga glasa, profesorica na pariškom sveučilištu Sorbonne te utemeljiteljica i umjetnička voditeljica ansambla za ranu glazbu Dialogos, Katarina Livljanić svoj je ugled stekla baveći se znanstveno, ali i izvođački glazbom srednjega vijeka. Na ovome koncertu okušala se u izvođenju nešto drukčijeg repertoara, koji je stoljećima dalek od srednjega vijeka, ali ne i od smisla za glazbeno lijepo u ovakvoj vrlo posebnoj izvedbi.
Rad Katarine Livljanić hrvatskoj je, ali i inozemnoj publici već poprilično poznat. Iza nje su brojni značajni projekti poput Judite ili najrecentnijeg Anđela heretika u kojima djeluje ne samo kao izvođačica, nego i kao skladateljica sasvim nove glazbe u duhu vremena u kojem su nastali tekstovi kojima smišlja glazbu. Ipak, ona nije operna pjevačica, što i sama priznaje, no ciklus Molto cantabile poslužio joj je da pokaže jednu svoju sasvim drukčiju stranu – kako samoj sebi tako i publici. Koncert je otvoren u njezinom stilu – u polutami Hrvatskoga glazbenog zavoda, prošetala je kroz publiku pjevajući gregorijanski tractus iz St. Gallena, Domine, exaudi orationem meam, nastao u 9. stoljeću. Kristalno jasan glas rasprostirao se dvoranom dok je vrlo pobožno ispjevavala molitvu čija je melodijska linija tek naznačena neumatskom notacijom. Nakon meditativnog uvodnog gregorijanskog tractusa, svjetla su obasjala pozornicu na kojoj je, osim Katarine Livljanić, bio i pijanist Danijel Detoni. Zajednički su, u sinergiji, publici predstavili deset pjesama na tekstove psalama, koje je Antonín Dvořák okupio u zbirci Biblijske pjesme. Deset pjesama koje su pomno poredane kako tekstovno, tako i glazbeno, Katarina Livljanić nije donijela kao operna pjevačica, nego kao izuzetno muzikalna interpretkinja, koja glazbu živi u svakome trenutku svojega pjevanja. Inspirativna atmosfera koncerta u kojem sjajni Danijel Detoni za klavirom znalački prati svaki dah Katarine Livljanić donijela im je zaslužene ovacije na završetku prvoga dijela koncerta.
Drugi dio koncerta otvorio je Detoni, izvevši Tri pogleda na Osorsku katedralu Davorina Kempfa. U tom je glasovirskom triptihu pokazao (kao i mnogo puta do sada) da suvereno vlada instrumentom u izvedbama suvremene glazbe. Davorin Kempf bio je skladatelj koji je za ovaj koncert napisao i ciklus pjesama na tekstove iz zbirke pjesama u prozi Ex Ponto Ive Andrića. Pod naslovom Svjetlo okupio je izbor od pet pjesama: Svjetlo, O, Bože, Blagosivljem, Utjeha i Šutnja (Misli...). U ovom je ciklus Davorin Kempf isprepleo stilske i tehničke utjecaje i impresije koje je na njega ostavila nova glazba, ali i glazba proteklih stoljeća, uključujući i glazbu srednjega vijeka. Katarina Livljanić vrlo je koncentrirano izvodila pjesme uz jasnu dikciju, bistar ton i njoj svojstvenu scensku prezentnost. Tako je još jednom pokazala da je sjajna glazbenica koja dobro razumije ono što izvodi. Danijel Detoni i u ovoj je (pra)izvedbi s izrazitim senzibilitetom pratio pjevačicu, pridonoseći ukupnom dojmu koji su poslali prepunome gledalištu Hrvatskoga glazbenog zavoda, ostavljajući slušatelje bez daha.
Katarina Livljanić nije luda, program je doista i otpjevala. Nije operna pjevačica, to sama i priznaje, ali je zato Glazbenica koja je prepunu dvoranu, za koju se tražila karta više, održala sasvim mirnom i tihom, nesebično dijeleći sa svima užitak u glazbi koju izvodi.