O Spidermanu i pojavi Srebrnog doba superherojskih stripova
Rijetkima je poznato koliko je Spiderman, koji je danas opće prihvaćeno ime, uzdrmao strip industriju tokom ranih 1960-ih – njegova momentalna popularnost označila je promjenu u načinu na koji se razmišljalo o stripu, u smislu njegove publike, i ostvarila je ono što je industrija desetljećima pokušavala postići: čitateljstvo koje se identificira s protagonistom. Stripovi o superherojima, u svojoj srži, govore o uspostavljanju fikcionalne uprave nad događajima koji su izvan ljudske kontrole – Zlatno doba stripa, za koje se općenito drži da je započelo 1938. izdanjem Action Comics br. 1, donijelo nam je heroje koji se bore protiv sila društvene opresije utjelovljenih kroz arhetipske figure (često bezimeni mafijaški vođe predstavljaju organizirani kriminal, ludi znanstvenici napredne tehnologije), a kasnije i kroz ideološke figure Drugog svjetskog rata, u prizorima gdje Kapetan Amerika nokautira Hitlera, Batman vojnicima prenosi oružje, a na naslovnici Action Comics br. 58 možemo vidjeti Supermanove ručno izrađene plakate koji poručuju Americi da “Superman kaže da možete opaliti Japanca ratnim obveznicama i markama”.
Ove figure Zlatnog doba bavile su se iznimno različitim, ali gorućim društvenim i ideološkim problemima svog vremena (često na problematične načine), i bile su dosljedne u jednom aspektu: prikazivale su uglavnom odrasle heroje, samopouzdane i sigurne, kako se vješto i konačno bore protiv metonimijskih reprezentacija društvenih teškoća. Izdavač DC Comics dominirao je tržištem i, premda su kostimi i moći varirali, glavni junak je desetljećima konstantno bio odrasla osoba; djeca i tinejdžeri Zlatnog doba, ako bi se uopće pojavili, uvijek su bili u podređenom položaju, što se najbolje vidi na primjerima Batmanovog Robina i Buckyja Kapetana Amerike.
Kome su stripovi namijenjeni?
Budući da su stripovi tokom ovog razdoblja bili namijenjeni uglavnom djeci i adolescentima, neki tvrde da je isključiva zastupljenost odraslih heroja bila posljedica loše marketinške strategije; drugi su tvrdili da su superherojski stripovi odraz tradicije “stripova za 10 centi” (dimestore novels) i da su odbili priznati kako novi medij zahtijeva i novi pristup pripovijedanju. Ono što je ipak najvjerojatnije jest da su ovi stripovi bili namijenjeni odraslima koji bi ih kupili svojoj djeci, tj. da su se svojim temama obraćali osobama s kupovnom moći i smirivali njihove brige. Takvu publiku brinula su velika društvena i politička pitanja tog vremena. Kada se Spiderman pojavio 1962., njegova prisutnost označila je dramatičan prijelaz s takvih ideoloških i društvenih tema na problematiziranje tinejdžera i nedaća individualca. Po prvi put, na protagonistu se mogla vidjeti autorska svijest o stvarnoj dobi čitatelja stripova o superherojima.
Vizija Stana Leeja u tom smislu bila je nepokolebljiva – on je tražio, usprkos neslaganju nadređenih urednika, da njegov junak bude uobičajeni tinejdžer, a ne, kako su konvencije nalagale, milijarder, vanzemaljac ili trenirani vojnik. Lee je predvidio ono što je malo tko shvaćao u to vrijeme: ljubitelje superherojskih stripova više privlače praktični i konkretni elementi nego ideološki sukobi. Negativci kao što su ludi doktor Hugo Strange, Hitlerov proteže Crvena Lubanja ili suludi milijarder Lex Luthor, mada uzbudljivi, teško su razumljivi adolescentskom (ili čak odraslom) čitatelju – premda možemo slaviti trijumf određenog heroja nad kapitalističkim snagama Luthora ili fašizmom Crvene Lubanje, ove pobjede čitateljima ne omogućuju potpunu identifikaciju s agendom superheroja i primjenu te ideje u svakodnevnom životu, što je još jedno temeljno obilježje cjelokupnog superherojskog žanra.
Tinejdžeri svladali odrasle junake
Znakovito, prva pojava Spidermana (u broju 15) dovela je do promjene naslova časopisa iz Čudesna fantastika za odrasle (Amazing Adult Fantasy) u Čudesna fantastika (Amazing Fantasy). Iako je naslovnica prikazivala arhetipskog heroja (može se tvrditi da se radi o kopiji Batmanovog prvog pojavljivanja u Detective Comics br.27) i iako je opet bila namijenjena roditelju s kupovnom moći, sadržaj stripa bio je radikalno drugačiji od sveg ostalog što je industrija do tada proizvela. Peter Parker bio je tinejdžer kojeg su tukli u školi, siroče pod skrbi stare tete i ujaka, i trebala mu je konkretna kontrola nad jasnim i realističnim okolnostima – zaista, njegov prvi čin nakon što je dobio moći zbog ugriza radioaktivnog pauka, bio je prijaviti se na natjecanje u hrvanju kako bi osvojio novčanu nagradu. Za razliku od svojih prethodnika, Spiderman ne živi u svijetu binarne moralnosti i, iako se bori za dobro, njegovi postupci ne pripadaju apstraktnom kulturnom simbolu, nego mladom individualcu.
Ovaj prijelaz u tome kako stripovi razumijevaju zahtjeve svojih čitatelja – fokusirajući se na interese pojedinca, a ne društva u cjelini – danas je uobičajena pojava u strip industriji. Amazing Fantasy br.15, od kojeg se nije očekivao naročit uspjeh, postao je najprodavanije Marvelovo izdanje u dotadašnjoj povijesti tvrtke i potaknulo je pojavu drugih tinejdžerskih likova koji su, premda oboružani različitim moćima, uz superherojske brige imali i osobne probleme. X-Men, prva tinejdžerska ekipa, lansirani su krajem iste godine i postali su još jedan iznimno uspješan naslov ovog izdavača. DC Comics je sporije pratio trend budući da se nalazio u problematičnoj poziciji s etabliranim odraslim likovima – tokom Srebrnog doba odlučili su se na slapstick situacije i priče s ustaljenim likovima, i vjerojatno je zbog tog neefikasnog pristupa u privlačenju tinejdžerskih čitatelja Marvel ubrzo postao dominantan na tržištu, s rastućim brojem novih, adolescentskih likova s kojima se lakše identificirati. Do pojave Spidermana, DC-evi Superman i Batman već su postali kulturni memovi i nisu se mogli tek tako prilagoditi novim tržišnim zahtjevima.
Mali pauk, veliki jauk
Pojava Spidermana u svijetu stripa označila je paradigmatsku promjenu u načinu na koji je superheroj konstruiran – njegov uspjeh doveo je do nastanka likova s kojima se lakše identificirati, s problemima koji su bliski čitateljima i s teškoćama u funkcioniranju u svakodnevnom životu. Prije Spidermana, moć se nalazila u sposobnim rukama superheroja koji bi napravili pravu stvar i ulili čitatelju povjerenje da će pravda biti izvršena i na široj razini – međutim, Spiderman je promijenio ovaj nazor, pokazao je da moć leži unutar pojedinca, da bilo tko – neovisno o okolnostima – može postati heroj u svom vlastitom životu i upozorio nas je da “s velikom moći dolazi i velika odgovornost”.