Snaga frankofonije

Svake godine, u trećem tjednu ožujka, održavaju se Dani frankofonije, koje obilježavaju mnoge zemlje u svijetu, među njima i Hrvatska. Kao i prethodnih godina, dobila sam više upita zašto frankofonija danas, nisu li frankofonija i Commonwealth (koincidencijom, u isto vrijeme odvijaju se u Melbourneu Commonwealth igre koje su okupile mnoge anglofonske zemlje) prevladani pojmovi iz doba kolonijalnih podjela svijeta na frankofonske i anglofonske zemlje. Živimo u novom stoljeću, svijet je obuhvaćen globalizacijom, postkolonijalna i postmoderna društva doživjela su promjene, već je i doba mreža i umrežavanja iza nas, pa se s pravom možemo upitati gdje je mjesto frankofonije danas. Frankofonija u tim procesima nije ostala statična, ona se i sama mijenjala, institucionalno i sadržajem djelovanja.

Transformacija u cilju promicanja kulturne i jezične raznolikosti

Osnovana 20. ožujka 1970. u Niameyju, Niger, kao prva međuvladina institucija frankofonije, Agencija za kulturnu i tehničku suradnju (ACCT) težila je suradnji zemalja članica na području kulture i obrazovanja, zasnivajući se na njegovanju i širenju francuskog jezika. Tri godine kasnije, osnovana je u Parizu Međunarodna zajednica frankofonije, a Agencija za kulturnu i tehničku suradnju postaje njeno glavno operativno tijelo. Godine 1998. Agencija prerasta u Međuvladinu agenciju frankofonije. Novom Poveljom prihvaćenom na ministarskoj konferenciji u studenom 2005. u Antananarivu, Madagaskar, Agencija još jednom mijenja ime i postaje Međunarodna organizacija frankofonije (Organisation internationale de la Francophonie – OIF). Sve ove promjene, osobito posljednja, nisu formalne prirode: one pokazuju razvojni put cijelog pokreta frankofonije koji se od okupljanja zemalja francuskog jezičnog izraza s izrazitim ciljem promocije francuskog jezika, transformirao u organizaciju kojoj su promicanje mira, demokracije, ljudskih prava, kulturne i jezične raznolikosti u središtu preokupacija.

Sa 63 člana i promatrača, ona se angažirala, osobito posljednjih godina, te na samoj Generalnoj konferenciji Unesca, održanoj u listopadu 2005., u borbi za prihvaćanje Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza. Međunarodna organizacija frankofonije bila je vrlo aktivna i na Svjetskom summitu o informacijskom društvu koji je održan u studenom 2005. u Tunisu. Četiri prioritetne teme kojima se posvetila bile su: kulturna i jezična raznolikost kao osnovni princip informacijskog društva; informacijske tehnologije u službi demokracije, dobrog upravljanja i mira; informacijske i komunikacijske tehnologije u sustavu obrazovanja; neovisnost i pluralizam javnih i privatnih medija. Zaokupljenost ovim temama, uz stalni zahtjev da se digitalni jaz prevlada digitalnom solidarnosti, pokazuje razvoj koji je prošla frankofonija u izgradnji novog pristupa interkulturnoj komunikaciji, dijalogu i suradnji, njenu konstantnu evoluciju. Ona je u proteklom razdoblju poticala partnerstvo s drugim međunarodnim organizacijama, razvijala veze s civilnim društvom i privatnim sektorom; održan je niz frankofonskih konferencija nevladinih organizacija s namjerom jačanja odnosa s civilnim društvom i valoriziranja njegovih stečevina.

Hrvatska u statusu promatrača

Prema izvornim principima, zemljama članicama frankofonije zajednički je francuski jezik i pripadnost frankofonskom povijesno-kulturnom krugu. Međutim, i u tom pitanju je frankofonija ubrzo evoluirala, šireći učlanjenje na zemlje u kojima je francuski jezik manje zastupljen, što se osobito osjetilo devedesetih godina prošlog stoljeća s velikim promjenama u središnjoj i istočnoj Europi, odnosno zemljama u tranziciji. Neke od tih zemalja su postale punopravne članice (Albanija, Bugarska, Makedonija, Moldavija, Rumunjska), a neke imaju status promatrača, među njima Hrvatska.

Hrvatska se zalaže za kulturnu i jezičnu raznolikost i podupire napore frankofonije u promicanju raznolikosti. Ulaskom u frankofoniju, Hrvatskoj se otvaraju nove mogućnosti komunikacije, suradnje i partnerstva u svijetu, kako sa zemljama Azije ili s afričkim kontinentom s kojim smo gotovo potpuno izgubili komunikaciju, tako i u pristupnim pregovorima i ulasku u Europsku uniju u kojoj je 42 posto frankofona. Konačno, globalizacija se pokazala kao šansa za frankofoniju. “Globalizacija je”, ističe francuski sociolog Dominique Wolton, “otvorila granice i omogućila frankofoniji da izađe iz svoje povijesne jezgre i ostvari svoju težnju prema univerzalnosti. U tome je snaga frankofonije”.