Danska – Kopenhagen je svijetao i hladan poput operacijske sale. Tek nakon dvadeset i četiri sata provedena u ovome gradu u sjećanje mi se vraća Suzana. Iz Kopenhagena je. Upoznao sam je toliko davno da mi sjećanje izaziva vrtoglavicu, bilo je to u Cartageni, u Kolumbiji, gdje je na starim, sivim zidinama zamka gledala u more. To je bio treći put u dva dana da sam je vidio, bilo je vrijeme da joj se obratim. Ali prije negoli mi se pružila prilika da to učinim, rekla je - Dođi večeras u osam sati u Hotel Regina, soba 18.
Do osam sati prošla su stoljeća. Na stepenicama prema sobi 18 zaustavila me jedna stara žena. - Pođi sa mnom - kazala je i ispred mene pošla u svoju sobu. Pokazala je na hoklicu pokraj kreveta i natočila dvije čaše smeđega ruma.
- Salut!
Zvala se Sonja i bila je nastavnica engleskog. Njezin se život zaustavio u toj sobici, među školskim knjigama i toaletnim stolićem s trošnim zrcalom.
- Imaš suhu kožu - kazala je i zgrabila mast od aloe vere. Namazala mi je lice rukama od tankog papira. Podsjećao sam je na njezina sina, rekla je dok mi je kremu mazala po čelu. I dodala - Ti si pisac bez priče. To je strašno. Pronađi priču.
Otišao sam nakon druge čaše kad je izjavila da sve više sličim na njezina pokojnog supruga, a ne samo na njezina sina. Ja sam bio čovjek na kojega se čekalo.
Soba 18 nalazila se na kraju hodnika. Daske na podu su škripale. Kroz procjep na vratima vidjelo se svjetlo, kleknuo sam i provirio u sobu.
Djevojka Suzana ležala je gola na krevetu, obasjana žutim svjetlom. Krevet se prostirao poput viseće mreže za ležanje, na stropu je lamatao ventilator. Kosa joj je bila umotana u ručnik, možda je zaspala nakon kupanja. Imala je široka ramena i grudi koje su dozivale moje ime. Do tog sam dana mislio da me ne zanimaju tvrde, okrugle grudi.
- Dolazim - povikala je kad sam pokucao na vrata. Ustala je s kreveta i otišla u kupaonicu, a mene je od sreće uhvatila omaglica. Bila je plavokosi komad kao Anita Pallenberg, nekadašnja muza Briana Jonesa, Keitha Richarda i Micka Jaggera.
Brzo sam ustao kad je izašla iz kupaonice tijela umotana u sarong maramu.
- Zaspala sam - kazala je stojeći na vratima. - Uđi.
To je bilo nekada. Sada sam u Kopenhagenu, gdje mi hladna kiša tuče po koži lica sve dok ne pobjesnim. Negdje u ovom gradu nalazi se Suzana koja mi je najprije pokazala tijelo, a potom i dušu, transparentnu i tirkiznu poput fjorda. Pronađi me, kaže.
S nizozemskoga prevela Gioia-Ana Ulrich.