Spektakl poljske poezije

Ove godine navršava se deseta godišnjica smrti Zdravka Malića (1933.- 1997.), uglednog polonista i dugogodišnjeg profesora na polonistici zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, gdje je radio od 1961. pa sve do svoje smrti, 1997. Zahvaljujući golemoj volji i trudu Malićeve supruge Dragice, od njegove smrti do danas objavljene su tri polonističke knjige ovog iznimnog poznavatelja poljske književnosti, znanstvenika i prevoditelja: Mickiewicz itd. – Rasprave, članci i eseji o poljskoj književnosti (2002.), Iz povijesti poljske književnosti (2004.) i Gombrowicziana (2004.).

Autorski pristup čitanju poljske poezije

Knjiga Gost u kući četvrta je dragocjenost iz Malićeve polonističke ostavštine koja se, marom njegove supruge, priređivačice, predstavlja hrvatskim čitateljima. To je zbirka prijevoda poljske poezije po autorovu izboru. Knjiga obuhvaća biografije 67 poljskih pjesnika i oko šest stotina pjesama nastalih tijekom nekoliko stoljeća – započinje Bogorodicom, koja datira iz ranog srednjovjekovlja i prva je na poljskom jeziku zapisana pjesma, a završava pjesmom ska Marcina Świetlickog, pjesnika kojeg je iznjedrila generacija bruLion, najvažnija pjesnička grupacija u Poljskoj na prijelomu osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Usprkos tim impozantnim faktima, ovdje nije riječ o antologiji poljske poezije. U njoj, među ostalima, nedostaju istaknuti staropoljski pjesnici Sęp Szarzyński i Mikołaj Rej, zatim Adam Asnyk, jedan od najvećih pjesnika poljskog pozitivizma, nema Gajcyja, Baczyńskog – najvažnijih predstavnika mlade pjesničke “ratne generacije” – izostavljeni su Karpowicz, Stachura, Wojtyła, Barańczak... bez kojih danas nijedna poljska antologija poezije ne bi mogla pretendirati na etiketu objektivnog, nadautorskog, nadsubjektivnog izbora. Neki su autori u Malićevu izboru zastupljeni s velikim brojem pjesama: najveći poljski renesansni pjesnik Kochanowski, te Iwaszkiewicz, iznimno pjesničko ime poljskog međuraća – svaki s osamdesetak pjesama, a neki pak samo jednom ili dvjema, poput Przerwe Tetmajera, Poświatowske, Karaseka, Krynickog... Oni poljski pjesnici koji su i izvan poljskih okvira kotirali kao značajna europska, pa i svjetska pjesnička imena, poput Herberta, Różewicza, Zagajewskog te nobelovaca Miłosza i Szymborske, i u ovom su izboru dobili respektabilan prostor. Malićeva namjera zasigurno nije bila implicirati važnost određenih pjesnika u poljskoj poeziji upravo brojem pjesama kojim su predstavljeni u ovoj knjizi. Te nam brojke naprotiv najprije govore o Malićevim afinitetima i interesima, njegovim favoritima i prevoditeljskim izazovima kojima nije mogao odoljeti. Priređivačica je u knjigu uvrstila čak i one pjesme čiji prijevod Malić nije stigao, ili nije bio motiviran dovršiti. U knjizi su najzastupljeniji pjesnici 20. stoljeća.

Koga je Malić prevodio i u kojoj mjeri, a pogotovo koga nije, možda samo dodatno podcrtava da je ovdje riječ o autorskom, trendovima i tzv. objektivnim kriterijima neopterećenom pristupu čitanju poljske poezije.

Prvi pokušaj obuhvatnijeg predstavljanja poljske književnosti na ovim zapadnobalkanskim prostorima ponudio je Julije Benešić daleke 1939., prevevši na hrvatski jezik trinaest najvažnijih poljskih pjesnika od prosvjetiteljstva do dvadesetostoljetnog međuraća. Najpoznatiji i najplodniji srpski prevoditelj poljske književnosti, Petar Vujičić, 1964. je godine objavio prvo, a 1985. godine i drugo, dopunjeno izdanje Savremene poljske poezije – svoje prijevode poljske poezije, čime je obuhvatio najznačajnija pjesnička imena 20. stoljeća.

Sam Malić je 1978. objavio svoje prijevode poljske poezije u knjizi Tijekom riječi. Godine 1997. agilni prevoditelj s poljskog jezika, Pero Mioč, objavljuje Plejadu poljskih pjesnika XX. stoljeća, opet autorski odabir i prijevode sedmero poljskih pjesnika prošloga stoljeća.

Pjesnike najbolje prevode sami pjesnici

Malićev Gost u kući knjiga je koja prvi put na ovim prostorima pokušava obuhvatiti i čitateljima predstaviti poljsku poeziju od njezinih početaka, preko renesanse, romantizma, moderne, međuraća, poslijeratne književnosti... pa sve do devedesetih godina prošloga stoljeća. Kako doznajemo iz pogovora priređivačice, ti su prijevodi nastajali u četrdesetogodišnjem vremenskom rasponu i nisu dočekali Malićevu autorsku redakciju. To, međutim, iz današnje čitateljeve perspektive ne umanjuje njihovu vrijednost ni aktualnost.

Ti su pjesnički prijevodi važni i stoga što, za razliku od mnogih prevoditelja poljske (i ne samo poljske) poezije, ne svode svoju nagodbu s izvornim tekstom na la belle infidéle, dotjerujući prijevod na hrvatskom po cijenu ozbiljnog udaljavanja od izvornika, niti imaju snažan i nametljiv prevoditeljev pečat, bilo u stilskom, bilo u leksičkom smislu. Prevođenje poezije, kao način da je se pomno pročita, razumijevajući je i u diskurzivnom i u kontekstualnom registru, u Malićevu slučaju potvrđuje rašireno uvjerenje da pjesnike najbolje prevode sami pjesnici. Zdravko je Malić, naime, i sam autor pjesničke zbirke U drugom nekom gradu, objavljene daleke 1977.

Gost u kući iznimno je bogato izdanje na više od 600 stranica, pomno uređeno i priređeno, objavljeno u suradnji nakladnika i Veleposlanstva Republike Poljske, a osim prijevoda poezije donosi i iscrpne biograme svih pjesnika, koje je izradio Dalibor Blažina, i sam polonist i prevoditelj, nekadašnji Malićev asistent, a danas njegov nasljednik na zagrebačkoj polonistici.

Bogata, vrlo živa i raznolika poljska poezija ovom je knjigom prijevoda i prepjeva napokon na hrvatskom jeziku dobila svoju iznimno reprezentativnu sliku.